RUŽE NA PUTU ZA VIJEČNOSTJednog je jutra starac teško hodao prema crkvi po blatnjavom putu i razmišljao kako više ne može ići svaki dan na misu. Obazre se i vidi mladića kako hoda iza njega i nosi buket crvenih svježih ruža. Upita ga što to radi? Reče mu mladić. «Ja sam tvoj anđeo čuvar i svaki dan kad ideš u crkvu na misu, iza tebe skupljam ruže. Iza svakog tvoga koraka izrasta po jedna ruža. Njima će biti okićen tvoj put u vječnost. Nemoj odustajati od svete mise i onda kad ti je teško po blatu, snijegu i vjetru. Nagrada te čeka.» I anđeo otiđe. Koliko je nama teško otići nedjeljom na sv. misu? Koliko smo se samo puta nedjeljom probudili i samo okrenuli na drugu stanu i nastavili spavat? Umjesto da nam to bude neka pokora, okrenimo to na vedriju stanu. Pronađimo u sv. misi nešto što će nam se već pri izgovoru te riječi lice nasmijati.. Sijetimo se samo kako ćemo primjerice doći u kontakt sa našim Spasiteljem, kako cemo opet vidjeti prijatelje Framaše ili jednostavno kako ćemo opet čuti jednu od najdražijih nam duhovnih pjesama.. Jer kao što i pričica kaže sv. |
< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |