Frama Zagreb-Sveti Duh

Neki dan, poslije svete mise, zagledah se u ploču s obavijestima i ugledah ponudu za hodočašće u Padovu. Pomislih kako bi bilo lijepo otići tamo gdje je svetac cijeloga svijeta hodao i djelovao, tamo gdje je naš predivni sv. Leopold djelovao i gdje je pokopan. Napustih prostorije crkve pomirivši se s tim da ne mogu u Padovu. Par dana kasnije primih poziv od XY i rečeno mi je da su članovi mjeseca naše Frame dobili mogućnost ići na hodočašće u Padovu.
Tako smo rano u subotu M. M. i ja krenuli na svoje prvo hodočašće u Padovu. Putovali smo kroz noć i ujutro stigli pred crkvu svetog Leopolda Bogdana Mandića. Kratko smo imali čast razgledati mjesto njegovog djelovanja. Nakon kratkog promatranja relikvija pomolih se nad njegovim tijelom i osjetih veliku milost. Shvatih veličinu toga velikog sveca malenoga tijela koji je mnogo toga pružio za slavu Božju i spas duša. Nakon molitve, šetajući dalje prostorijama svetišta, naletih na svetu misu gdje je svećenik taman držao Presveto Tijelo Kristovo u malenoj hostiji i kleknuo. Tako maleno, a tako veliko - baš kao sveti Leopold. Zatim smo se svi hodočasnici zajedno pomolili te ubrzo krenuli dalje prema jednoj od najvećih crkava na svijetu - bazilici svete Justine u kojoj je i njezino tijelo.
U istoj su bazilici tijela svetog Luke evanđelista i svetog apostola Matije kao i bunar s kostima nekih svetih mučenika. Kad smo stigli pred baziliku ugledah ogromnu količinu cigli od kojih je sagrađena i pomislih kako ih ima milijun. Na pročelju su troja jako velika metalna vrata koja su bila zatvorena. Taman kad smo pomislili da je bazilika zatvorena, vrata su se otvorila te smo ušli unutra. Nakon razgledavanja i molitve, nastavili smo hodati do našega svetog Antuna i njemu posvećene bazilike.
Primjetih da je većina crkvi u Padovi izgrađena od cigle. Koja veličanstvenost izvana, a iznutra da ne pišem... Ukrašena najdivnijim slikama na zidovima, oltarima, bojama i umjetničkim ostvarenjima. Grob svetog Antuna kao iz nekog sna... Nemam riječi o Božjoj milosti unutra. Nakon što smo bili krenuli iz Antunova svetišta na Svetom Duhu, te stigli u prvo njegovo svetište i dom, shvatih koliko smo povlašteni što smo Kristovi i koliko velikog zaštitnika i zagovornika imamo. Toliko, da se slobodno možemo prestati bojati zla i nevolja jer svjetlost je njegova uz sami izvor svjetla vječnoga (ak' me raz'm'ete ). Kasnije smo otišli u restoran San Antonio na talijansku pizzu koja se može sakriti pred našom . Prije samog povratka posjetili smo i mjesto gdje je sveti Antun propovijedao i činio čuda.
Vjerujem da je i Gospa djelovala i nagradila nas prilikom za posjet Padovi u rano proljeće kad sve cvijeta jer je Bezgrješna vječno proljeće i po tomu znam da je ona zaslužna za sve to .