<body> Frama Slavonski Brod <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

we are...

Predsjednica: Barbara Petričević
Potpredsjednica: Katarina Bionda
Voditelj formacije: Matej Orešković
Tajnica: Ivana Čutura
Blagajnica: Dora Holer

FRAMA

Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama
Raširenih ruku, srca radosna
Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo
Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo!

Služite Gospodinu, u veselju služite
Neka naša ljubav
I naša radost, ljude pokrene.

Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama
Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva
Mir i dobro želimo svim stvorenjima
Jer nas nosi vječna istina,
Ljubav Očeva

Molitva Franjevačke mladeži

Gospodine Isuse Kriste,
ti koji si svjetlost i radost našega života,
daruj nam, molimo te, svoga Duha siromaštva
da nas štiti od svih zala;
daruj nam Duha poniznosti i jednostavnosti
da nas oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje križa
da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljudi i stvari.
Iznad svega Gospodine, daj nam
čisto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro, a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela
i da tako budemo što bliži tebi.
Pogledaj, Gospodine naše duše i naša srca,
koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji tvoga kraljestva.
To te molimo, Gospodine,
po Majci tvojoj i našoj, Djevici Mariji,
po našem serafskom Ocu
kojega smo izabrali za vođu na našem putu.
Amen

CREDITS

picture: deviantart
base code: blogskins



eto i nas
28.06.2008. 16:59

Ja se ispričavam, neće se ponovit...niste imali post...jako dugo...eto...novi izbopri bili jučer...vijeće je sljedeće

Predsjednica: Barbara Petričević
Potpredsjednica: Katarina Bionda
Voditelj formacije: Matej Orešković
Tajnica: Ivana Čutura
Blagajnica: Dora Holer


što da vam kažem...prošlo je u najboljem redu...iako smo ušli u povijest svih izbora...Zole i Ivona znat će zašto...

Evo, jedna pjesma...koja je meni...jako pomogla u najtežim trenutcima...

NE BOJ SE, JER JA SAM TE OTKUPIO,
IMENOM SAM TE ZAZVAO, TI SI MOJ.
JER DRAGOCJEN SI U MOJIM OČIMA,
VRIJEDAN SI I LJUBIM TE JA.

KAD PREKO VODE PRELAZIŠ,
NEĆE TE PREPLAVITI.
KAD KROZ VATRU PROLAZIŠ,
NEĆE TE OPEĆI.
I KADA VJETROVI NAVALE NA TE
DA TE OBORE, NEĆEŠ SE SRUŠITI
JER S TOBOM SAM JA.

I ZATO:
NE BOJ SE, JER JA SAM TE OTKUPIO,
IMENOM SAM TE ZAZVAO, TI SI MOJ.
JER DRAGOCJEN SI U MOJIM OČIMA,
VRIJEDAN SI I LJUBIM TE JA.

VJERUJ, VRIJEDAN SI I LJUBIM TE JA!


BVB+


just a little bit
24.01.2008. 20:57

EMANUEL

Iz daljine svjetlost Neba putuje kroz povijest
Stoljećima dugim pobijedilo je tamu.
Osvijetlivši živote mnoge jasno svima javlja
Da živjeti se ne može bez istine.

Mnogi puti u Rim nas vode tragovima vjere
Odjek riječi još se čuje oko nas posvuda.
Zidovi i nebo ovo svijetom glas pronose
Danas živi čovjek pravi Krist među nam sabranim

Pod istim svjetlom svi smo
Pod Križem Njegovim smo
Pjevajuć' jednoglasno: EMANUEL.

Velik dan što bog nam dadne – Krist je njegov sin
Čovječanstvo novo je otkupljeno u njemu.
Pravi Bog i pravi Čovjek, Kruh je On Života.
Svakom od nas svojoj braći daruje se, sabranim

Pod istim svjetlom svi smo
Pod Križem Njegovim smo
Pjevajuć' jednoglasno: EMANUEL.

Životom smrt je pobijeđena Uskrs je po svuda
Dar života titra u svakom, dugo i plodno rađa
Duh koji vodi u budućnost zaručnicu Crkvu
A Marijin pogled prati ovu zajednicu.

Trenutak sad je proljeća za promjene je vrijeme
Danas novi dan je tu, početi se može.
Gorljivo i poletno, obnovljenim srcem
Reci svijetu, svakom stvoru, Isus je tu sabranim

Pod istim svjetlom svi smo
Pod Križem Njegovim smo
Pjevajuć' jednoglasno: EMANUEL.




što reći, eto i nas
da nas ne zaboravite
pa da se samo javimo

eto, počela sezona obećanja
što reći
bili smo u vinkovcima
LJUDI svaka čast na predstavi

Požega...nemam riječi
predivno klanjanje
zbilja sam se ugodno iznenadila
svaka čast

a čemu ova gore pjesma
pa mali podsjednik na Trsat
tad sam prvi put čula za tu pjesmu
i eto
svidila mi se
i što reći
objavih ju

eto
budite pozdravljeni
BVB+

pozdrav od *dorice*


SVETI NIKOLA
05.12.2007. 18:04

Isus je uvijek govorio o ljubavi koju Bog ima prema čovjeku! On je sav bio za drugoga i po njegovom primjeru biti kršćanin znači biti sav za drugoga. Isus naglašava da je bližnji naše nebo i naš spas. Često se pitamo kako spasiti dušu? Najsigurniji put je činiti ljudima dobro, utješi ožaloščenog, budi uz osamljene, pohodi bolesnika, obuci gologa, daj suvišne stvari i bilo čime razveseli druge i tad češ osjetiti kako imaš nebo. Karta za nebo je činiti drugima dobro, ljubiti druge.

U nebo nemožemo stići vršeći samo izvanjske stvari i zapovijedi, a zapostavimo zapovijed ljubavi. Nije korisno ako ideš u crkvu, primaš sakramente i slušaš propovijedi, a ne razgovaraš sa susjedima i mrmljaš na svaku poteškoću i nevolju.

Bit sakramenta, osobito svete mise, jest voljeti Isusa Krista, biti sav u njemu i biti s njime!

Ako te živciraju tvoji ukućani, oprosti im, pokušaj ih unatoč tome voljeti, umjesto osvete, ogovaranja ili mrmljanja, učini neko dobro djelo, nešto im daruj, reci im koju dobru riječ i pohvalu. Vidjet ćeš kako će se čitavo nebo sliti u tvoje srce, kako će te obasjati svjetlo humanosti, dobrote i radosti i ti ćeš osjetiti kako ti pripada čitava zemlja i čitavo nebo. Kad osjetiš da te netko treba a ti bi se najradije zatvorio u svoju sobu i šutio, idi, pomozi mu, pohodi ga. Netko te moli za pomoć, idi i pruži mu je. To je nebo!

Nebo je tamo gdje umremo svome egoizmu i rodimo se dobrohotnosti i čovjekoljubivosti. Ako te netko vrijeđa, raduj se, jer imaš prilike oprostiti, te tako dobiti veličanstveno imanje na nebesima.Ako je netko zločest prema tebi, opraštaj mu, nemoj protiv njega govoriti i vidjet ćeš kako će dobro pobijediti u njemu i u tebi.

Sveti Nikola u kršćanskoj tradiciji poznat je kao dobročinitelj. Djeca i odrasli mu se raduju.Zašto ne bi i ti bio poput svetog Nikole? Trebaš samo s onim što imaš znati razveseljavati druge, tada će te oni blagoslivljati i pred Bogom svjedočiti za tebe!
(preuzeto s http://www.katolici.org)
M&K


bilo je i vrijeme
04.12.2007. 18:45

Ej narode...bilo je i vrijeme da se i mi javimo...et, kod nas ništa novog...počela je sezona obećanja...bili smo na svim obećanjima...uspijeh, zar ne? Hehehehe

Et...ne znam što da vam napišem, pa ću napisat jednu molitvu...Ovov je bio post čisto da ne mislite da smo zapustili blogić...pa eto...uživajte...BVB+


Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji se može naći u tišini.
Koliko je to moguće,
budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govori svoju istinu smireno i jasno,
slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i agresivne osobe,
one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima,
možeš postati ponosan ili ogorčen
jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignućima,
kao i svojim planovima.
Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv,
ma koliko skroman bio;
to je pravo blago u promjenjivim vremenim
Budi obazriv u svojim poslovima
jer svijet je pun prijevara.
Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima,
mnogi ljudi teže za visokim idealima
i život je pun herojstva.

Budi ono što jesi.
Pogotovo nemoj glumiti osjećaje
i ne budi ni ciničan prema ljubavi
jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima
ona je vječna, kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina
skladno napuštajući što je prikladno mladosti.
Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.
Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima
mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.

Osim održavanja zdrave discipline
budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje
i bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom,
ma kako da ga zamišljaš
i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš,
u bučnom komešanju života
zadrži mir u svojoj duši.

Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.
Budi vedar. Teži da budeš sretan.


evo nas nakon dugo vremena
07.10.2007. 18:25

prvo...oprostite na dugom nepisanju...stvarno...pa odamh krenimo jer imam puno posla

ŠKOLA ANIMATORA, POŽEGA, 14. - 16.09.2007.

...evo...kratak izvještaj...na tom smo susretu bili Matej i ja...mogu vam reći stvarno predivno...petak smo došli, večera i podjela po skupina...zatim upoznavanje unutar skupine...pa spavanje...u sub je bilo dizanje u 7...sestra Monika i njezino zvonce...zatim jutarnja molitva, doručak pa rad po skupinama...tu su nam glavni animatori Jelena, Mario, Mateja i Marija držali neka predavanja o tome što i kako voditi susret...zatim je bio ručak pa pauza...pod pauzom su neki spavali, neki igrali nogomet i odbojku, a neki šetali po Požegi...zatim smo svaka skupina imali zadatak napraviti susret...nakon toga je bio neki zabavni program pa večera pa noćni pogram...tu smo se natjecali među skupinama...u nedjelju je bilo prezentiranje onih napisanih susreta, misa, ručak i odlazak kući...

...sve u svemu bilo je jedno predivno iskustvo...stvarno...a poruka svima glasi "Tko ako ne ja? Kad ako ne sad? Gdje ako ne ovdje?"...to je sestra Monika rekla...i dobro je rekla!!!


DUHOVNI KAPITUL, OTOK, 5.-7.10.2007.

Svi smo se skupili u petak oko 6...zatim je bila misa...pa večera...pa klanjanje...i onda smo imali izlaganje po bratstvima...Duh Sveti u našem bratstvu i vjernost fanjevačkom poslanju...zatim je bila pjesma i spavanje...dizanje je u sub bilo u pola 8...zatim jutarnja molitva pa doručak...i onda posjela po skupinama...svaka je skupina dobila dio papine poruke mladima...i imali smo zadatak razgovarati o toj temi...zatim je bio ručak pa mala pauza gdje smo se svi okupili i pjevali...i onda je bio odlazak u misije tj. odlazak do ljudi kojima je pomoć potrebna...stvarno jedno predivno iskustvo...vjerujem da je svima bilo tako a ne samo meni...zatim je bio plenum u skupini i večera pa noćni program...svako bratstvo je imalo pripremiti nešto...mi smo imali pripremiti anketu...ovim putem ČESATITAM KRUNI NA TITULI NAJ ZAVODNIKA...zatim smo pjevali, plesali i spavanje...jutros su se svi dečki okupili i pjevali pjesmu sve bi seke ljubile framaše...i to je bila pjesma za dobro jutro...zatim je bio doručak pa misa pa osvrt na kapitul ručak pa odlazak doma...

sve u svemu...super je bilo...nova poznanstva, nova prijateljstva, nove ljubavi...ma super...stvarno...ZAHVALA OTOČANIMA ZA NAJBOLJU HRANU I ZA NAJBOLJE GOSTOPRIMSTVO...


HARRY POTTER: OBIČNA FANTAZIJA ILI SKRIVENO ZLO?
17.08.2007. 21:31

Kao što svi znamo, Harry Potter je mladi čarobnjak koji se bori protiv zla. Ne želim ovdje sad pisati o njemu i o knjigama i filmovima, nego iznijeti svoj stav o tome treba li te knjige smatrati samo fantazijom ili knjigama koje ljudima donose zlo.
Evo ovako! Kad sam prvi put počela čitati knjige o malom čarobnjaku, zaista sam se oduševila. Spoj mašte i stvarnosti. Toliko kreativnosti na jednom mjestu. Naprosto fantastično. Za mene su te knjige nešto što me oslobađa ovih današnjih problema. Dok ih čitam, više nisam ja. Osjećam da više nisam na ovome planetu. Sad sam dio tog svijeta. No nakon što pročitam, vraćam se u stvarnost. I ponovo postajem obična adolescentica Dora Holer. A ne netko tko je dio svijeta magije.
Na jednom forumu (neću imenovat) otvorila sam tema o Harry-ju Potteru. Između ostalog, to je kršćanski forum. Jedna je osoba rekla da je „sadašnji papa godinu dana prije no sto ce postati papa napisao predgovor za knjigu u kojoj se razotkriva okultna pozadina tih knjiga i dodaje nešto tipa da je dobro da postoje ovakve knjige koje pokazuju pravu istinu o Potteru .“ Nitko ne kaže da u tim knjigama ne postoji ono loše, no zar kršćani kao što smo mi, moraju u svemu tražiti loše? Osobno, nikad se nisam nadala da će se crkva miješati u literaturu i komentirati ju. Ista ta osoba koju sam gore citirala, rekla je „Jako dugo vremena govorilo se da Bog ne postoji , ljudi nisu prakticirali duhovnost , postali gladni duhovnog i onda je komunizam manje - vise propao , a i u ostatku svijeta se klima prema religiji promijenila i vjere su postale ponovno IN . Ljudi su počeli zadovoljavati tu glad svakakvim smećem? Na tv-u se sve češće mogu vidjeti vidovnjaci kako otkrivaju zločine , kojekakvi iscjelitelji , joga... Magija se uvlaci na sve strane .“ Ja ne vidim kakve veze imaju vidovnjaci s Harryjem. Po mom mišljenju, u tim se knjigama vjera ne spominje. Iako i oni slave i Božić i Svi svete.
Jedna je osoba o knjigama rekla: „Igraju se ljudima s nedozrelim emocijama da bi te uvukli u taj mračni svijet kojim vlada osveta i mržnja u kojem se ljudi pronalaze jer im je taj svijet puno ljepši od života koji je stvaran, pa se bolje sakrit iza nekog imaginarnog lika koji ima moći i hrabrosti učinit ono što bi i ja želio a ne mogu. To čitaju ljudi koji se boje stvarnog života.„ Čekajte malo. Zar svi obožavatelji Harryja Pottera žive u imaginarnom svijetu? Zar nitko od nas nema svoj život? To je čista glupost. Ne kažem da takvi ljudi ne postoje, ali to se ne odnosi na sve. Ti ljudi imaju psiholoških problema. I da, zar ja, jer čitam Harryja Pottera, nemam zrele emocije? Zar iako imam 16 godina nisam dovoljno zrela da shvatim da je to mašta i ništa drugo? To je apsurd. Ne mislim sad govoriti da sam ja tko zna kako zrela, ali nitko nema pravo osuđivat mene i sve obožavatelje da smo nezreli. U potpunosti se slažem s osobom koja je rekla: „…ljudi u svemu vide grijeh...zašto je loše prepustiti se mašti i čitat takvu knjigu ja tu ne vidim nikakav grijeh...po tome ne bi smjeli čitat knjige jer u svakoj knjizi im nešto što nas može odvući na krivu stranu...opet je samo stvar u našem karakteru i našem razdvajanju stvarnosti od mašte...glupo je mislit da nam ta knjiga želi zlo...da nas može odvući od dobroga...svi mi nekad maštamo i svi želimo pobjeći malo od realnosti i opustit se a uz ovakvu knjigu to je savršen način.“
Ovo je Papa Benedikt napisao o Harryju Potteru:
„G. Kuby je u svojoj knjizi "Harry Potter - dobro ili zlo" napisala da "knjige o Potteru kvare srca mladih, onemogujući im da razviju zdrav osjećaj za dobro i zlo, i time ranjavaju njihov odnos s Bogom dok je taj odnos još nezreo." koju je ona kardinalu Ratzingeru poslala poštom zajedno s pismom na što joj je papa Benedikt XVI (tada još kardinal Ratzinger) odgovorio pismom u kojem kaže "...dobro je da ukazujete ljudima na te stvari o Harry Potteru, jer su to suptilna zavođenja koja djeluju neprimjetno i duboko, te tako rasprše kršćanstvo u duši prije nego li može pravilno izrasti." te je dodao da knjige poput Harryja Pottera iskrivljuju kršćanstvo u očima mladih.“ Samo malo! Ja sam framašica i nikad nisam promijenila svoje mišljenje o Bogu. Osobno mislim da Harry Potter ne dovodi u pitanje razliku dobra i zla. Zašto bi kad se i on sam bori protiv zla. Jednom prilikom netko je rekao da je Sotonina najveća pobjeda kad uvjeri ljude da ne postoji i kad uvjeri ljude da je u svemu. Ja se u potpunosti slažem s tim. Zašto u običnoj knjizi tražiti nekakav zli utjecaj? Pa zar nije cilj kršćana u svemu lošem naći dobro? Ne kažem da ono loše treba ignorirat, ali zašto tražiti ono što je loše kad ima i onog što je dobro.
Poznam ljude koji pišu harry potter fan fictoin blog (hpff). Zamisle si da su oni lik koji ide u Hogwarts i pišu svoje dogodovštine. Neki bi to shvatili kao "djeca imaju prebujnu maštu. Koje gluposti", ali ja to shvaćam kao da oni zapravo bježe iz stvarnosti na par trenutaka. Nije na meni da prosuđujem, ali mislim da je ono što je papa napisao, malo preuveličavanje situacije. Shvatila sam da svi koji imaju nešto protiv HP-a, a kršćani su, pozivaju se na stav Crkve i pape. No evo jedno pitanje: moramo li svi imati isto mišljenje kao papa? Moramo li svi misliti kao jedan ČOVJEK? Pa zar nas Bog nije stvorio sve različite, svaka jedinka je drugačija? Ne želim vrijeđat Papino mišljenje, no svi smo mi samo ljudi, i to različiti. Nekad u pravu, nekad u krivu.
Opet citiram: „Da je neko prije 40-50 godina rekao da sve veće razgolićavanje u našem svakodnevnom odijevanju pod utjecajem novih modnih trendova , spuštanjem moralnih granica u filmovima te glazbi i glazbenim spotovima te još neke druge mjere koje su pratile tok te seksualne revolucije koja je išla sa hipicima i MTV-em dovesti do jedne situacije u svijetu kada će se totalno izgubiti sva moralna načela , da će brak postati žrtva takvog načina života i svi ostali koji se nalaze u takvom braku (djeca) i da će ta djeca ranjena , bez ljubavi posegnuti za surogatima ljubavi ....... i tako dalje i tako dalje . Da je vama sve to neko rekao proglasili bi ga fanatikom . No to se danas desilo i u takvom svijetu danas živimo .
I zbog toga smatram Harryja lošim zato što polako uvodi magiju u svijet . Prije par godina niste mogli vidjeti okultne emisije na televiziji a danas ih je puna . Ima još na stotine primjera ali zašto ja to vama pričam pa vi ste framaši koji žive po uzoru sv. Franje koji je bio apsolutno poslušan svetoj crkvi + dali ste obećanja na poslušnost + crkva se sasvim jasno izjasnila po pitanju Pottera i tih knjiga. ….Crkva nije demokratski ustrojena , naša vjera je nauk koji je Bog ljudima navijestio . Ti ga prihvati ili odbaci .“ Čekajte malo. Evo što ja mislim o tome. Harry je samo običan adolescent kao i većina nas. On nije ništa drugo. Samo, on je dio nekog nerealnog i nepostojećeg svijeta, ali opet, on je kao i mi. Da je ova knjiga napisana u današnjem vremenu, u smislu da je on "normalni" teenager i da se susreće s problemima kao što su alkohol, droga, ubojstva, pornografija, nasilje... ljudi bi to prihvatili. Kao ono, pa to se i događa u ovom današnjem svijetu. Ali budući da je HP dio svijeta magije tj. nama nepoznatog i nerealnog svijeta, ljudi govore da je to zlo i ništa drugo.
Kao zaključak svega ovog, želim napomenuti da smo svi različiti ljudi. Svi imamo svoje stavove i stajališta. I svi imamo pravo na to. No, želimo li biti uzorni kršćani i ljudi koji će slijediti Boga, trebamo tražiti zajednički interes i zajedničke činjenice i stavove, a ne se prepirat zbog gluposti. Ovaj tekst predstavlja moj stav o Harryju Potteru. Ne želim da ga netko krivo shvati. Ovo je moje iskreno mišljenje. U koliko bi došlo do neke žestoke rasprave, naravno da bih našla kompromis. No, ovo je ono što ja stvarno mislim. :o)


p.s. nadam se da se ne ljutite zbog velikog posta...al et, kom se da nek čita...tko neće ne mora...


BVB


by: dorica


Sveti Antun Padovanski
13.06.2007. 21:13

crkveni naučitelj (1195–1231)


Iako je današnji svetac po rodu Portugalac, rođen u Lisabonu oko g. 1195., ipak je općenito poznat kao Padovanac jer u tome gradu ostade najživlja uspomena na njegov apostolski rad i jer u njemu svetac nađe svoje posljednje počivalište. Njegov grob u veličanstvenoj bazilici, zvanoj »il Santo«, i danas je cilj neprestanih hodočašća. Štovanje sv. Antuna u Katoličkoj crkvi tako je rašireno i tako općenito da predstavlja pravi religiozni fenomen. Upoznajmo stoga lik sveca koji je kršćanskome puku tako drag!

On je potjecao iz plemenite lisabonske obitelji, a na krštenju je dobio ime Ferdinand. Kad mu je bilo 20 godina, stupio je u red regularnih kanonika sv. Augustina i to u samostanu Sv. Vinka kod Lisabona. Tu je ostao dvije godine, a zatim prešao u samostan Sv. Križa u Coimbru, koja je tada bila najčasnije kulturno središte Portugala. Ondje se dao na proučavanje Svetog pisma i svetih Otaca, osobito sv. Augustina, što će za budućeg velikog propovjednika i naučitelja biti od najveće važnosti. On se za službu naviještanja temeljito pripremio. Vjerojatno je g. 1219. bio zaređen za svećenika.

Već sljedeća godina za Ferdinanda postade prijelomna. Tada je kroz Coimbru prolazila povorka s relikvijama prvih mučenika novoosnovanoga franjevačkoga reda, koji poginuše za vjeru u sjevernoj Africi. I mladog je Ferdinanda obuzela živa želja za mučeništvom, da i on svoju vjeru posvjedoči krvlju. Stoga zamoli za dopuštenje da smije stupiti u franjevce, što mu bi odobreno. Stupivši u novi red, promijeni ime i prozva se Antunom. Još iste 1220. g. kao misionar otputuje u Maroko. Želio je biti mučenik, no Bog je s njim imao druge planove. Jedan ljetopis o tome kaže: »Sam Bog mu se opro udarivši ga teškom bolešću što ga je mučila cijelu zimu.« Pritisnut bolešću, Antun se želio vratiti u domovinu i dao se već na put, ali žestoka oluja baci brod na kom se vozio na sicilijsku obalu. Na Siciliji je u proljeće 1221. ostao posve kratko vrijeme, ostavivši iza sebe neke neodređene uspomene. Na taj će se otok opet vratiti u ljeto i jesen 1223., no i taj put posve kratko.

Na Duhove g. 1221. sveti Antun je u Asizu sudjelovao na glasovitoj franjevačkoj skupštini zvanoj »na hasurama«. Ondje se susreo i sa svetim Franjom. Čini se da osnivač franjevačkog reda nije u Antunu otkrio velik talenat, što se u njemu krio. Ne dobivši od kapitula nikakvo zaduženje, svetac je zamolio fra Gracijana, provincijala pokrajine Emilije, da smije poći u njegovu provinciju. Ondje je jedno vrijeme u molitvi i pokori boravio na osamljenom mjestu Montepaolo kod Forlija. Na taj se način spremao na svoj veliki propovjednički apostolat, koji će mu Providnost uskoro dodijeliti.

Dotada posve nepoznat i svojim fratrima, Antun je zablistao kad je nenadano morao održati propovijed u Forliju kod jednog svećeničkog ređenja. Tada je otkriveno njegovo veliko teološko znanje, osobito poznavanje Svetoga pisma, i njegova velika rječitost, koja će ga učiniti jednim od najvećih crkvenih propovjednika svih vremena. Odmah mu je bila povjerena propovjednička služba i on poče svoj propovjednički križarski pohod, koji će biti vremenski kratak, ali će u Božjem narodu ostaviti ipak neizbrisive tragove.

Pohod je započeo u Riminiju, gdje je obratio krivovjerca Bonilla, uputivši se prema sjevernoj Italiji. O tome njegov prvi životopisac, neki nepoznati fratar, u takozvanom Životu ili Prvoj legendi, zvanoj i Assidua, po latinskoj riječi kojom započinje, bilježi ovo: »Circumibat civitates et castra, vicos et campestria, et vitae semina… cunctis spargebat.« A to znači da je poput Isusa obilazio gradove, utvrđena naselja, sela i ravnice sijući svima sjeme života. Ono je sadržano u Božjoj riječi, što ju je naviještao.

Od g. 1223–1225. sv. Antun kao učitelj svete teologije u bolonjskom samostanu Santa Maria della Pugliola postavlja temelje franjevačkoj teološkoj školi koja će kasnije dati velikih učitelja, od kojih su najveći sv. Bonaventura te Ivan Duns Skot. Kao profesor teologije Antun je dobio pismo od utemeljitelja reda sv. Franje, u kojem mu serafski otac mudro napominje: »Sviđa mi se što braći predaješ teologiju, samo ako studirajući ne gasiš duh molitve, kako i stoji u našem Pravilu.«

Od 1225–1227. Antun se nalazi u južnoj Francuskoj. Ondje poučavaše teologiju u Montpellieru, Toulouseu i Puy-en-Velayu, a propovijedao je u Bourgesu, Limogesu, St-Junienu, Briveu i Arlesu, nastupajući apostolskom slobodom protiv brojnih krivovjeraca, čak i na trgovima, što nije bilo bez opasnosti. No Antun se nije bojao jer je čeznuo za mučeničkom krunom.


Dok se Antun nalazio u službi kustoda u Limogesu, za što je najvjerojatnije bio izabran na kapitulu u Arlesu g. 1226., i jednom propovijedao o križu, ukazao mu se sv. Franjo obdaren Kristovim ranama. Bilo je to malo pred smrt velikoga sveca, jer je upravo te godine 4. listopada umro sveti Franjo.

Nakon Uskrsa 1227. Antun se vratio u Italiju da u Asizu, kao limoški kustod, sudjeluje na generalnom kapitulu reda. Tada je bio izabran za provincijala emilijske provincije u Italiji i tu je službu obnašao tri godine. Bio je to znak povjerenja prema njemu, njegovoj svetosti i sposobnosti da upravlja. No i kao poglavar zadužen upravom nije prestajao propovijedati, već je i dalje marno naviještao Božju riječ.

Negdje oko Uskrsa g. 1228. svetac se u poslovima svoga reda nalazio u Rimu. Tada je propovijedao u prisutnosti velikog franjevačkog prijatelja pape Grgura IX., inače veoma učena čovjeka. Taj se zadivio nad njegovim velikim poznavanjem Svetoga pisma. Zato ga je i pozdravio kao »škrinju zavjeta«, tj. Staroga i Novoga zavjeta, u kojoj leži pohranjeno veliko svetopisamsko blago.

Antun je godine 1230. na kapitulu bio riješen dužnosti provincijala pa se vratio u Padovu, gdje je već boravio barem dva puta. Ipak je morao još jednom poći i u Rim kao član jedne komisije, koja je imala zadatak da prouči neka dvojbena pitanja o tumačenju Pravila franjevačkoga reda. U zimi 1231. u Padovi je napisao svoju drugu veliku zbirku propovijedi Sermones in solemnitatibus Sanctorum (Govori za blagdane svetaca). Uz to je napisao i šest govora za svetkovine Majke Božje, u kojima je sadržana njegova mariologija. Ti se govori odlikuju izvanrednom toplinom i mističnim zanosom. Na svakoj se strani osjeća da su sve proizašle iz srca sveca koji je veoma štovao i ljubio Majku Božju. U njima Antun zamjernom teološkom točnošću i genijalnošću u stvaranju pojmova, slika i usporedaba osvjetljuje misiju, dostojanstvo, kreposti i povlastice Presvete Djevice. Na području mariologije sveti Antun je odličan svjedok marijanske tradicije između sv. Bernarda i sv. Bonaventure. On veliča naročito Marijino djevičanstvo, čistoću i svetost. Izričito uči da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo, pa je zaslužio da ga u dogmatskoj buli o Marijinu uznesenju na nebo Munificentissimus Deus Pio XII. uz drugih 13 otaca i učitelja izričito navodi. Njegovi govori idu u prilog i nauku o Marijinu posredništvu. Mariologiju svetog Antuna stručno je obradio Lorenzo di Fonzo, konventualac i pročelnik Papinskog teološkog fakulteta Sv. Bonaventure u Rimu.

Sv. Antun je 1231. godine s velikim uspjehom održao korizmene propovijedi. Propovijedao je i poslije Uskrsa obilazeći mnoga sela. Dvadesetak dana pred smrt povukao se u samoću Camposampiero, dvadesetak kilometara daleko od Padove. Ondje se pogoršala njegova vodena bolest od koje bolovaše neko vrijeme. Htio je da ga prenesu u Padovu, ali je umro na putu u samostanu dell’Arcella. Prije smrti, u viđenju je ugledao svoga Gospodina, a izdahnuo je u petak 13. lipnja podvečer pjevajući himan O gloriosa Domina.



Bog je odmah počeo s proslavom svoga sluge jer je skupina dječaka pohitila u obližnju Padovu vičući kroz grad: »Umro je sveti pater.« Ni punu godinu kasnije papa Grgur IX. svečano ga je u katedrali u Spoletu uvrstio u broj svetih. Pripisuju mu se mnoga čudesa pa je vjerojatno i zbog njih postao toliko štovani svetac. Već je za života ozdravio mnoge bolesnike pa čak i oživio neke mrtvace. Neke je opsjednute oslobodio vlasti sotone, a proricao je i buduće događaje. Neka je svečeva čudesa ovjekovječila likovna umjetnost, tako njegovo propovijedanje ribama, čudo s mazgom što je pala na koljena pred Presv. Sakramentom, ukazanje Djeteta Isusa. Neposredno poslije svečeve smrti pripisuju mu 19 čudesnih ozdravljenja koja su bila službeno ispitana i zajamčena. No čudesna su se uslišanja po zagovoru sv. Antuna nastavila i dalje pa traju sve do današnjih dana.

Božji narod štuje sv. Antuna naročito na tri načina:

1) Slaveći njemu u čast utorke. To je zato što je svetac bio pokopan u utorak 17. lipnja 1231. i što se toga dana dogodilo više velikih čudesa.

2) Noseći uza se njegovu medaljicu, sličicu ili kipić. Važno je napomenuti da to ne smijemo smatrati nekom amajlijom jer bi to bilo praznovjerje. Želimo li u pravom duhu to prakticirati, onda nas mora podsjećati na sveca da mu se s pouzdanjem utječemo, a ne kao da sama medaljica ili slika ili kip može izvesti neko čudo ili očuvati od kakve nesreće.

3) Darivajući za kruh svetog Antuna u korist siromaha. Čini mi se da je ta praksa danas najodličniji način štovanja sv. Antuna jer njome pomažemo siromasima, činimo stvarno djelo milosrđa i bratske ljubavi, što je pred Bogom veoma vrijedno. Postanak te prakse pripisuje se čudu po zagovoru sv. Antuna. Neka je majka po njegovu zagovoru zadobila milost da joj je oživjelo dijete koje se bilo utopilo u nakapnici za kišnicu. Dok je molila za čudo, obećala je da će u korist siromaha dati toliko kilograma žita koliko je dijete teško.


Izbori
02.06.2007. 20:29

...jučer je naša Frama imala službene izbore...stanje je ovkavo...

Predsjednica: Katarina Bionda (na FF-u Katarina)
Podpredsjednik: Igor Petrović
Voditelj formacije: Ines Mišanec
Tajnik: Bernarda Petričević
Blagajnik: Barbara Barić
Predstavnik Frame za kontakt s FSR-om: Matej Orešković
Kontakt za Tau i web portal: Dora Holer (na FF-u snb_girl_8)

...ovo je bio čisto informativan post...izvješće s Trsata imate na ovom blogu, pa pogledajte...kad nabavim slike, objavit ću i tu...

...hvala Zoletu i Ivani Škoro što su prisustvovali sinoćnjem događaju...drago nam je da je sve dobro prošlo...

...pozdrav svima i BVB...


...obećanja...Borovo naselje
20.05.2007. 10:43

...slijedi jedan kratki izvještaj našeg putovanja na slavlje u Borovom naselju...ako se dobro sjećam, crkva je posvjećena Gospi Fatimskoj ali ne zamjerite mi ako griješim...

...prije nego što su krenuli na slavlje, dvije razuzdane framašice (Katarina i ja-Dora), duhovni asistent (Fra Luka) i dva vrlo euforična mladića (Mladen i Martin-nisu dio Frame) krenuli su na susret s osobama s invaliditetom...to je počelo u 13 h a u 14 h je bila sv. Misa...nakon sv. Mise, oko 15 30, dotične framašice i duhovni asistent, ipak su odlučili krenuti na put za Borovo naselje...

...tamo smo stigli oko 18 30...molila se krunica i nakon toga je bila sv. Misa...evo par slika


...zbor tj. svirači...iako je bilo malo svirača, veliki broj mladih i onih koji se tako osjećaju, svojim je glasovima doprinjelo da sve bude odlično...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...kao i obično, slavlje je predvodio pater Jagodić...s njim su još bili i duhovni asistenti drugih Frama mi naš Fra Luka...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...ovo su osobe koje su dale svoja obećanja...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Kate i fra Luka u velikom napadu na hranu...(tko će pobjediti?)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


...i to je uglavnom sve...došli smo kući oko pola 12...hehehehe...eto, pozdrav svima i uživajte mi...


...dorica...


krizma i sve što ide uz to
09.05.2007. 17:14

...evo sad sam se vratila s crkvenog vjeronauka za Krizmu...pričali smo o tome što nam se sviđa, a što ne...budući da idemo još jednu godinu, imamo vjeronauk svaka dva tjedna...većina je rekla da im se sviđa što se družimo (no ne bih se baš s tim složila), i da je dobro što to imamo svaka 2 tjedna...rekli su im da im se ne sviđa to što nemamo tema za razgovore i što šutimo...ja se definitivno slažem s vjeroučiteljem (nazovimo ga tako)...rekao je da tu on ne može ništa...mi biramo teme i na nama je da taj susret prilagodimo sebi...mene osobno smeta što neki te susrete shvaćaju kao nešto što se mora ili tako nešto...osobno, ne sviđa mi se to što se neki ponašaju kao djeca...to sam i rekla...ali mislim da me nitko nije ozbiljno shvatio...ne znam, ja sam mislila da će taj crkveni vjeronauk biti nešto poput pričanja o Kristu i vjeri...no prevarila sam se...naša grupa se ponaša kao djeca od 8 godina...užasno primitivna razmišljanja 0o svijetu i o vjeri...ne znam, razočarala sam se...zato i jesam dio Frame...jer smo svi kao jedno...zato mislim da se sakrament Krizme polako pretvara u nešto što se prima radi reda...onak, kud i svi tamo i mali Mujo...ne znam, to je meni užasno glupo...

...eto, ako ima tko šta dodat, komentirat, kritizirat ili što već...samo dajte...svaki komentar je dobrodošao...


...dorica...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se