petak, 16.03.2007.
Molitva
Molitva je sastavni dio čovjekova života. Stalno nekoga nešto moramo moliti, jer na svijetu sami ne možemo opstati. Molitvu izražavamo riječima, molećivim pogledom i drugima gestama.
I riječi su ustvari samo gesta. Važan je stav, odnosno još ljepše: susret. Nekad je definicija molitve bila da je ona razgovor s Bogom. No ipak nam je jasno da u tom »razgovoru« s Bogom ustvari mi sami govorimo i odgovaramo. To je monolog, u što se često pretvaraju naše molitve.
Terezija iz Lisieuxa je dala izvrsnu definiciju molitve: »Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i u radosti.«
Molitva je, dakle, u prvom redu, na početku i na kraju, susret živog i konkretnog čovjeka sa živim i konkretnim Bogom. U susretu, kao uopće u duhovnom životu, ne treba puno riječi. One koji put znaju čak zasmetati. Kao i u svakodnevnom životu, pa tada kažemo: »Bolje da sam šutio, bolje da nisam ništa rekao.« Koliko bi nam puta Bog upravo to trebao reći za naše molitve! Mnogim izmišljenim formulacijama mi gušimo molitvu umjesto da joj dajemo život. Zato takva molitva ni nas ne oživljava i ne daje nam radost susreta. To je u molitvi jedino važno, ma kakva ona bila: tražim li u njoj što od Boga ili mu zahvaljujem.
Mi danas živimo u mnogim inflacijama, a inflacija se događa kad se nagomila višak robe. I molitva nam doživljava prave inflacije. Ljudi više ne znaju kakve sve molitve ne bi izmislili. Izbacili smo iz života misterij - a molitva jest i mora ostati misterij, jer inače nije molitva - i pretvorili molitvu u magiju. Tako nam molitva više nije ni razgovor ni susret s Bogom nego izgovaranje magijskih formulacija kojima vjerujemo da smo postigli što smo tražili, na što smo Boga natjerali! I to u rokovima. Dobro je što su apostoli tražili od Isusa da ih nauči moliti. Nekima to nije dovoljno pa traže nove učitelje molitve. Zar Isus nije i nas naučio moliti i zar nam više od toga treba? Isus nas je uputio na Oca. Sve imamo u njemu. Nije li ludost tražiti više i misliti da znamo bolje od Isusa! Tražiti kruha iznad pogače! U molitvi Očenaša nema ni otkupljivanja ni potkupljivanja. Onaj koji nas je stvorio, samo On nas je mogao otkupiti smrću svojega Sina.
Vratimo molitvu našemu Ocu! Učimo - kao i Isus (zar smo veći od njega i zar od njega više znamo?) druge i sebe Očenaš i pazimo što nam Bog u toj molitvi govori. Sve će nam se drugo nadodati. Zapravo: ništa nam drugo više neće biti ni potrebno ni važno.
- 12:14 -
