"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."
Službeno, naš najstariji framaš je Šegi (drugo kodno ime TomiSlav).
Teolog, vjeroučitelj, vjernik... ma samo poželi i on ti je to!
Vrlo je ozbiljan, ozbiljniji od nas i to puno ozbiljniji. Ali ponekad i najneozbiljniji. Da nas pouči kako biti dobar framaš.
Evo jedne priče za nešega vjeroučitelja:
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom.
Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.
Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: “Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikada nećeš pomaknuti.” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?”
Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako? Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.” Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini.
Šegi danas slavi rođendan!
Želimo mu da nikada ne prestane biti ono što jest i da i dalje gura kamen, bez obzira koliko se besmisleno to činilo.
Zato Šegi, framaši ti žele sretan rođendan!
Imaš li naviku čuvanja beskorisnih stvari, misleći da će ti jednoga dana, tko zna kad, možda zatrebati?
Imaš li naviku skupljati novac i ne trošiti ga, jer misliš da bi ti u budućnosti mogao trebati?
Imaš li naviku pohranjivanja odjeće, cipela, namještaja, pribora i ostalih kućnih potrepština koje ne koristiš već dugo vremena?
A duboko u sebi??
Imaš li naviku čuvati zamjeranje, tugu, strah, zabrinutost i ostalo?
Ne čini to! Radiš protiv svojeg napretka!
Potrebno je napraviti mjesta, ostaviti prazan prostor za dolazak novih stvari u tvoj život.
Potrebno je riješiti se svih beskorisnih stvari koje se nalaze u tebi i u tvojemu životu da bi napredak mogao doći.
Snaga te praznine je ta koja će privući sve što želiš.
Sve dok se materijalno i emocionalno držiš starih i beskorisnih osjećaja, neće biti mjesta za nove mogućnosti.
Stvari moraju cirkulirati.
Očisti svoje ladice, ormare, radni stol, garažu...
Daj ono što ti više ne koristi. Mentalni stav čuvanja beskorisnih stvari veže tvoj život i čini ga nepokretnim. Nisu stvari te zbog kojih tvoj život stagnira, nego stav čuvanja i zadržavanja. Kad nešto čuvamo, zapravo razmišljamo o potrebi, o siromaštvu. Vjerujemo da će nam sutra to nedostajati i da nećemo moći ispuniti te potrebe. Na taj način šalješ dvije poruke svojemu mozgu i svojemu životu: da ne vjeruješ u sutra i da misliš da novo i bolje nije za tebe. Pusti ono što ti ne koristi u životu. Otvori se za novo!
Pleši, kao da te nitko ne gleda.
Voli, kao da nikad nisi bio povrijeđen.
Pjevaj,kao da te nitko ne čuje!
Živi, kao da je raj na zemlji.
Riješi se onoga što je izgubilo sjaj i boju. Dopusti da novo uđe u tvoj dom. I u tebe. Zbog toga nakon čitanja ovog poticaja odmah se riješi nečega što ti ne treba.
Ne čuvaj i ne drži. Neka kruži! Neka te napredak i mir dostignu što prije.
Paradoks našega vremena je da gradimo sve više zgrada, no nižeg smo praga tolerancije, autoceste su šire, a pogled na svijet sve uži. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo.
Imamo veće kuće, a manje obitelji.
Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje.
Imamo veće obrazovanje i titule, a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Pišemo previše, pušimo previše, nerazumno trošimo novac, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, premoreni se ustajemo, čitamo premalo, previše gledamo TV, rijetko se molimo.
Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo smanjili vrijednosti. Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo. Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne kako i živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo na Mjesecu i natrag, ali imamo problema upoznati svojeg susjeda. Osvajamo svemir, a borimo se s neistraženim svemirom u sebi. Napravili smo velike stvari, ali ne i dobre. Bavimo se pročišćavanjem zraka, a ne duše. Pišemo više, a učimo manje. Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne kako strpljivo čekati. Stvorili smo računala u koje pohranjujemo sve više informacija, da čine sve više kopija, a sve manje komuniciramo. Ovo su vremena bez hrane i spore probrave, velikih ljudi i sitnih duša, naglih obraćenja i šupljih saveza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih ali razorenih kuća. Ovo su vremena pelena koje se bacaju, saveza za jednu noć, pretilih tijela, tableta koje čine čuda od veselja do smirenja i na kraju smrti. Ovo su vremena kada je život u izlogu, a skladišta su prazna.
Sjetite se provoditi vrijeme s ljudima koje volite, jer neće uvijek biti tu. Sjetite se reći lijepu riječ, toplo zagrliti ljude koje volite, jer jedino blago koje možete dati je vaše srce, a to ne stoji ništa. Sjetite se reći: " Volim te ", ako to stvarno osjećate.
Sjetite se pomoliti, naći mir u sebi i pomozite onima koji ga traže.
Ne molim te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnome životu.
Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno. Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremena na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost, vjeru i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam kako snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno i da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve protjecati mirno i dobro. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života uz koje rastemo i zrijemo. Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu. Uvijek ću tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi ona biva kazivana. Ti znaš kako nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tomu najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru. Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote, uz popratno pismo ili bez njega. Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, da dotaknem one koji su ISPOD.
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi je potrebno.
Nauči me umjeću malih koraka.
Jedan momak, šesnaest godina star, zapravo vrlo mlad, danas slavi rođendan. I sad mi želimo našem Ivanu nešto poželjeti za njegov daljnji život. A to je:
1. puno znanja, ali samo jednu Istinu
2. puno prijatelja, ali samo jednu ženu
3. puno hobija, ali samo jedan Put
4. puno bogatstva, ali samo jednoga Boga
5. puno zdravlja, ali samo jedan Život
6. puno ostvarenja, ali samo jednoga Stvoritelja
7. puno djece, ali samo jednoga Oca Nebeskoga
P.S. Puno je Ivana, ali samo je jedan Bal...ups ... Oršulić
Korizmena on-line duhovna obnova
Nakon uspješne i dobro prihvaćene inicijative u došašću, Katolički pastoralni ured u Zagrebu pripremio je svakodnevnu on-line duhovnu obnovu za studente i mlade tijekom šest tjedana korizmenog razdoblja na adresi:
(tekst preuzet s-- http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Korizmena-on-line-duhovna-obnova.aspx ---)
Moja impulzivna narav mnogo me puta dovela do toga da sam svoje loše raspoloženje
rješavao vikanjem na druge. Kasnije sam se loše osjećao i pokušao popraviti odnos s
osobom koju sam povrijedio. Jednoga mi je dana prijatelj, koji me promatrao tijekom mog
ispričavanja, stavio u ruke list starog papira. Rekao mi je: "Zgužvaj ga!" Začuđen, poslušao
sam i zgužvao papir u loptu. Na to mi je rekao: "Sad ga izravnaj da bude onakav kakva sam
ti ga dao!" Dakako da list više nisam mogao poravnati. Što sam se više trudio, to su neravnine postajale grublje. Prijatelj mi tada reče: "Srce osoba koje si povrijedio je kao papir koji si upravo zgužvao. Ožiljak koji si načinio na srcima tih ljudi teško je popraviti, kao i neravnine na tom papiru. A kada pokušavamo pogriješke popraviti, može se dogoditi da ih još jače urežemo u sjećanje". U kratku trenutku kad se ne možemo nadzirati riječima punim neprijateljstva i srdžbe obasipamo ljude oko sebe. Zbog toga kasnije dugo žalimo. Teško je popraviti ono što smo učinili. Srca ostaju zgužvana.
Budite strpljivi i suosjećajni, a ako vas uhvati tren srditosti i želite ponovno izreći riječi koje bole, sjetite se zgužvana lista papira .
Lord, make me an instrument of your peace,
Where there is hatred, let me sow love;
where there is injury, pardon;
where there is doubt, faith;
where there is despair, hope;
where there is darkness, light;
where there is sadness, joy;
O Divine Master, grant that I may not so much seek to be consoled as to console;
to be understood as to understand;
to be loved as to love.
For it is in giving that we receive;
it is in pardoning that we are pardoned;
and it is in dying that we are born to eternal life.
Pronaći nas možete svakog petka u 20h u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Karlovcu (ulaz iz Ulice kralja Tomislava, vrata prije glavnog ulaza u crkvu). Nedjeljom pjevamo na večernoj svetoj misi u 18.30h, a probu imamo u dvorani od 17.30h. Dobrodošli!
