FRAMA Karlovac

srijeda, 23.06.2010.

Odrastanje

Slušala sam nedavno razmišljanja jednog znanstvenika o "ljudskoj vrsti", evoluciji i kako ostvariti "besmrtnost osobe". Autor ima silnu želju za neovisnošću od Boga. Govori sa stanovišta da su ljudi nastali slučajno, evolucijom i da su znanost i znanje jedino na što se treba osloniti. Kaže "ne treba žaliti sredstava i svih drugih resursa" kako bi čovječanstvo našlo načina da se ostvari besmrtnost čovjeka kao osobe.

Želim svjedočiti kako to izgleda kada prihvatiš da si stvorenje stvoreno u bezgraničnoj ljubavi, mudrosti i dobroti.



Bog te vodi i odgaja doslovno onako kako mi podižemo vlastitu djecu. Prvo si nedonošće koje samo želi ljubav i utjehu. Zatim pomalo prohodaš i narasteš u tinejdžera. Kao svaki tenejdžer ljutiš se i prigovaraš. Ali je ipak iznad svega svijest da ti tvoj Otac sigurno želi samo dobro. Onda te Bog jedne noći na samo djelić sekunde izvede na "poljane prostrane", a duša se tvoja razlijeva i zahvalno klikće: "Radosna sam s tobom Bože i u mirnim sjenicama i na trnovitim putevima. Bolji je doista jedan dan proveden s Bogom nego tisuću bez njega."

Postaješ svjesna da odrastaš. I sve to nema nikakve veze s našim zemaljskim godinama, ne može se dokazati nikakvim znanstvenim metodama, a ipak je stvarno kao što su stvarni stol i stolica.

Bog nas sve "na put mami, oko mnogih ušiju ćarlija, na tabane mnogih ucrtava tajnu mapu putovanja. Koliko će vas na put krenuti? Koliko će vas putem ne odustati? Koliko će vas stići?" Jer "Bog ne ulazi bez kucanja, još manje bez poziva. Ali ni kucanje, ni poziv neće ga spriječiti da te iznenadi, pa da ostaneš bez daha, uviđajući da si samo mislila da znaš koga pozivaš."(Vesna Krmpotić)

A kako na put krenuti? Biti će dovoljna bilo koja iskrena molitva iz srca. Na primjer: "Obnovi moju vjeru Gospodine"

Ljiljana Krišto