FRAMA Karlovac

nedjelja, 25.04.2010.

Razumiješ me?

Ljubav naznačuje stanovit odnos prema čovjeku, i to nešto osobno i intimno. (...)
Uključuje spremnost da čovjek otputuje u nepoznatu zemlju drugoga; u rizik iznenađenja.

Kad već govorimo u slici putovanja, onda mi se čini da bi, kao prije svakog putovanja, i ovdje valjalo obaviti neke predradnje, pripremiti put. Usudio bih se tvrditi da je u mnogih temeljna pogreška što polaze na to putovanje kao osvajači tuđe zemlje, kao kolonizatori ili konkvistadori; kao Evropljani novoga vijeka koji su upadali u Ameriku i drugamo uvjereni u apsolutnu i isključivu vrijednost vlastite kulture, vlastitih nazora i vrednota s velikom čežnjom da se tamo nešto ugrabi. Otkriveni Indijanac morao je uvidjeti da uglavnom ima krivo, prihvatiti sve što se u ime europske kulture tražilo te zauzvrat mogao biti sretan što smije pridošlici služiti i što mu se daje velikodušna dozvola da prihvati tuđe bez obzira odgovaralo mu to ili ne.

Ako se kaže da se s nekim volimo, pretpostavlja se da postoji neka mogućnost komunikacije, nekog razumljivog govora. Kažemo da ljudi posjeduju zajednički jezik kad im je uspjelo da se otvore jedan drugomu, da nađu zajedničke interese. (...)

Dakako da je učenje tuđega jezika dugotrajan i često mukotrpan posao koji zahtijeva mnogo strpljivosti. No to je jedini put da se dođe do zajedničkog jezika. Prije svega valja shvatiti da uopće postoji neki tuđi jezik i da drugi ljudi govore svojim, a ne našim jezikom. To je pak na kraju pitanje naše odvažnosti, talenta, Božjega dara, stvar onoga koji ima uši da čuje.

Mnogo zapreka proizlazi iz straha da se predamo, da se učeći pokažemo pred drugima kolike smo neznalice, da ispadnemo smiješni u našoj siromaštini (kao da smo se je time oslobodili). Pri tom previđamo da je za druge upravo najdragocjenija naša spremnost da razumijemo i ono što nam nikada neće uspjeti razumjeti.

Kršćani se hvale da ljubav prema drugom čovjeku u svom životu stavljaju na pravo mjesto. I njihov Bog se potrudio da nauči ljudski jezik postavši i sam čovjekom.
Nezgoda je samo što mnogi upravo taj njegov govor niti uče niti razumiju.



Vjekoslav Bajsić
Strah za granicu (Kana, studeni 1977.)