subota, 31.10.2009.
Držiš?
„Marko Polo opisuje jedan most, kamen po kamen.
- Ali, koji kamen podupire most? – upita Kublaj-kan.
- Most ne podržava ovaj ili onaj kamen – odgovori Marko Polo – nego linija luka koju to kamenje tvori.
Kublaj-kan ostade u tišini razmišljajući.
Zatim doda: Zašto mi pričaš o kamenju? Važan mi je samo luk.
Marko Polo odgovori: Bez kamenja nema luka!“
Italo Calvino, Nevidljivi gradovi
Uz želje da se i sami jednom nađete u tom društvu, čestitamo vam blagdan Svih svetih!
- 09:00 -
Dodaj komentar
(3) -
Print
-
#
utorak, 27.10.2009.
Zakanšnjela čestitka
Možemo mi smislit i najbolju ispriku, ali ona neće opravdati činjenicu da nitko, BAŠ NITKO, nije stigao čestitati Katarini rođendan. Mogla je to biti kratka, najkraća čestitka, ali nje uopće nije bilo i zato se duuuuuUuuboko isrpičavamo zbog toga počevši od najmanjeg prema najvišem. Pa ipak, svi znamo da bratu treba oprostiti, ne sedam, već sedamdeset puta sedam puta. Eto, i mi se nadamo da će nam Katraina oprostiti (valjda nije ispucala sve oproste) i želimo joj
SRETAN ROĐENDAN!!!
- 17:37 -
Dodaj komentar
(7) -
Print
-
#
subota, 24.10.2009.
Samo naprijed!
Čovjek jednom upita svojeg bezmjerno strpljiva anđela:
- Reci mi, kako da odrastem?
- Ima samo jedan način - odgovori mu anđeo - tako da umreš sebi.
- Htio bih - reče čovjek - ali nikada ne uspijevam dovoljno.
- A što je dovoljno? - obodri ga anđeo - Čovjek si i valja da ideš hrabro.
Nemoj nikada uvečer zastati da prebrojiš koliko si stekao, koliko izgubio. Reci jednostavno - hvala, sutra ćemo nastaviti tamo gdje smo stali, od tamo gdje smo pali. Tako će sutrašnjem danu svanuti čim te ugleda. I svi prethodni dani bit će popout cvjetova posađenih uz tvoj put.
Stjepan Lice
- 16:45 -
Dodaj komentar
(0) -
Print
-
#
srijeda, 14.10.2009.
44. planinarski križni put
ili Kako ugurati devu na mala vrata?
Nakon nekoliko dana odmora nužnih za bistriji pogled, donosimo vam ekskluzivnu reportažu s 44. planinarskog križnog puta koji je u organizaciji udruge Ekosspiritus prošlog vikenda prolazio pokupskim krajem (Lasinja – Pisarovina – D. Kupčina – Šišljavić – Rečica). Ovaj put sudjelovalo nas je četvero i to u omjeru 3:1 u korist cura, konačno. Geslo ovog pohoda bilo je „Da možda i vi ne kanite otići?“, a hit koji nas je ovog puta pratio bila je pjesma „Mi želimo uzdić' Isusa“. Propovijedali su vlč. Robert Mokri iz Suhopolja (morala sam to nadodati :-) i don Damir Stojić, studentski kapelan, a voditelj i glavni organizator križnog puta bio je Radovan Librić.
To su opće informacije bitne za širu sliku, a sad evo našeg pogleda...
A evo što smo vidjeli...
Reći ćemo vam jednostavno - planinarski križni put su dva dana u kojima obične stvari radite na neobičan način. Na primjer, ovako se kuha...
...a ovako se jede...
Korak po korak mi idemo naprijed...
...no ako smo umorni, počinemo u miru...
...imamo priliku za sukob...
...kao i za pomirenje...
...svladavamo nesavladive prepreke...
...i ništa nas ne smije iznenaditi...
Neki su pokornički karakter ovog pohoda shvatili doslovno...
...a drugi preneseno...
Ipak, i jedni i drugi su pažljivo slušali...
...i sudjelovali...
...te su tako doznali i odgovor na pitanje postavljeno u naslovu. S problemom deva pred malim vratima upoznao nas je don Damir, propovijednik na nedjeljnoj misi. Nakon što smo u evanđelju promatrali susret Isusa s bogatim mladićem kojem je samo jedno nedostajalo i čuli njegovo upozorenje kako će lakše deva kroz iglene uši...don Damir nam je protumačio tu sliku na način koji još nismo čuli pa ga dijelimo ovdje s vama. Naime, "Iglene uši" su bila niska i uska vrata na koja je obični puk ulazio u Jeruzalem. U Jeruzalem su putovali kako bi se jednom godišnje klanjali u Hramu, a prijevozno sredstvo bila im je, naravno, deva. No, po dolasku u Jeruzalem mnogi su se susretali s dvojbom - ući i pokloniti se te riskirati gubitak deve ili sačuvati devu. Mnogi su prošli naporno i opasno hodočašće do Jeruzalema, da bi onda odabrali devu. Nisu znali ispravno poredati vrijednosti svojega života. Ovakvi susreti za nas su prilika da napravimo reviziju svojeg životnog hodočašća. Poticaje smo dobivali od propovijednika i voditelja, no isto tako i od svih slučajnih sugovornika s kojima smo tih dva dana planinarili, kao i od mještana koji su nas svugdje dočekivali s otvorenim srcima i bogatom okrjepom na čemu im od srca zahvaljujemo. Bilo nam je zaista lijepo i obogaćujuće i nadamo se da ćemo sudjelovati i u 45. pohodu. Štoviše, nadamo se da ćemo tamo susresti i tebe, dragi čitatelju/ice! Odlučiš li poći, zapamti temeljno pravilo: ponesi samo najnužnije! Bez deva, molim! Vrijedi rizika!
- 19:48 -
Dodaj komentar
(5) -
Print
-
#
nedjelja, 04.10.2009.
Kakve ljude trebamo?
Potrebni su nam ljudi
Koji će znati gdje su rane,
Gdje je uzrok bolima,
I koji će staviti prst na ranu,
Nježno i znalački.
Potrebni su nam ljudi kao što je Franjo,
Božji siromašak, bez častoljublja i preuzetnosti,
Mali čovjek koji zna liječiti
Upravo zato jer je siromašan,
Pun radosti i dobrote,
Mali brat koji ljubi sve i svakoga
Bezgraničnom ljubavlju.
Phil Bosmans
Čestitamo vam blagdan sv. Franje!
- 15:40 -
Dodaj komentar
(0) -
Print
-
#
