FRAMA Karlovac

petak, 26.06.2009.

Vojne vježbe Demokratske Republike Rakovac - Ljeto 2009 Draganić

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;


nit' su snjezi, nit' labudovi bijeli,
već se šator majora Šegija crveni ...

U uvodu ste mogli prepoznati stihove iz vrha hrvatske... pa i europske... pa i svjetske književnosti. O čemu se zapravo radi: povodom dana državnosti, Demokratska Republika Rakovac provela je vojne manifestacije na tajnom mjestu.
Naime, što nam je bio cilj? Htjeli smo napraviti svojevrsnu inventuru našeg vojnog "asortimana" i istovremeno ispitati spremnost naše pješadije, zrakoplovstva i artiljerije. Stoga je naš zapovjednik prionuo poslu.

Najprije smo se utaborili i stopili s okolinom. Najteže je bilo postaviti instant bazu (crven šator u zelenu gaju).
"Šegi šta s ovim? Šegi gdje ide ovo? Šegi kako sad?" - zasuli su zapovjednika njegovi zbunjeni vojnici.




Zatim smo pod okriljem baze razradili strategiju, a potom prionuli vojnim vježbama.




Nakon što smo pomno razradili strategiju i utvrdili neprijateljske položaje, započeli smo s vojnim vježbama. Prvo na redu je bilo zrakoplovstvo. Iskoristili smo priliku da isprobamo najmoderniju bespilotnu letjelicu Luna KGB-117.
Tu je letjelicu predsjednik Rakovačke Republike (demokratske) dobio na poklon od šeiika Al - Nashrija prilikom jednog svojeg posjeta Banana-otoku.




Ali, kad ono međutim! U jednom trenutku letjelica je izgubila kontrolu zbog pijavice koja je stvorila niotkud. Smrdilo je na sabotažu. ALI! Spremni vojnici DRR - a su odmah krenuli u akciju spašavanja. Ulejtjeli smo u draganićke prašume ne razmišljajući o vlastitu životu(zvjerima, živom pijesku, krokodilima, anakondama, škorpionima, zmajevima[što rigaju vatru] - što god se može naći u lijepoj našoj). Tad, nakon duge i iscrpne potrage, hrabri vojnik Mario našao je BL Lunu KGB - 117. Čak smo ju htjeli preimenovati u Mario 001, ali je skromni vojnik to odbio.




Tad smo se prebacili na malčice tradicionalnije borbene tehnike. Luk i strijele. Prvo smo izradili oružje, zatim smo vježbali, pa smo krenuli u šumu da istražimo neprijateljske položaje.




Iz šume smo se vratili sa glavnim zgoditkom - ulovili smo neprijeteljsku uhodu:

Kad smo se vratili iz ekspedicije naša je vojska, također, naglo evoluirala. Evo nekih primjera:

I na kraju smo krenuli u razgledavanje naše arteljerije. Zapovjednik i njegove lijeve ruke pozirale su na svojim metalnim ljubimcima:

I za kraj, pozdravljaju vas vaši patroni!

četvrtak, 25.06.2009.

Tu ćeš naći uvijek dom...

PRIČA O RATNIKU

Generacija čiju sam zastavu nosio i sam po sletovima i kojoj sam ime izvikivao punih usta, uvijek se divila i čudila borcima. Njih smo gledali kao sportaše koji igraju neku svoju igru, a mi smo i poslije te igre nastavljali navijati za njih i pobjeđivati već pobijeđenog protivnika.

Ti su borci sada stari i umorni ljudi koji se teško sjećaju svog imena, a mnoge smo od njih ispratili uz sve počasti i dobronamjerno zaboravili. Kada bih htio biti pošten prema vama, morao bih priznati da sam u svojoj glavi mislio kako je baš to najbolji načinda zametnem trag ratu i nesreći.

Međutim, čini se da mnogi iz mojeg naraštaja nisu tako mislili i da im je bila draža takva prošlost, čim su se tako brzo uhvatili pušaka. Za nekoliko mjeseci rata stekao sam toliko neprijatelja da se pitam gdje su bili do sada. Zašto nisu lijepu mladost opijali mirisima ljubavi, zašto su još gladni kada su cijeli život otimali drugome, možda baš svojem jučerašnjem prijatelju?
Otkud tolike laži u prijateljstvu? Je li ovaj grad uvrijedio nekoga od njih svojim bićem kada ga tako zdušno zatiru?

Razgovarao sam s mnogim borcima koji brane te ruševine; i oni misle isto. Što će nekome moj grad, osim meni i mojim sugrađanima i Hrvatskoj?
Uvijek se znalo da ne možeš biti ono što nisi. Tako je i s gradovima. Tako je i sa zemljom.
Braneći tu ideju stoje ljudi, divovi hrvatske hrabrosti, i nikako da objasne onima iz drugog dvorišta da je vrijeme ratova na izmaku. Zar to nisu shvatili noseći školsku torbu i ljubeći se po parkovima, u sumračje? Uzalud su nosili moje ime i imena mojih sugrađana u njedrima, jer ovaj rat su izgubili, ako ne prije, a ono prljajući ruke i obraz nastojeći uzeti ono što nije njihovo.
Ne mogu prihvatiti nepoštenje, a ni mrak koji mi unose u svjetlost.

Hvala im u ime svih koji su izginuli, i u ime svih koji su se napatili zbog njihove nezahvalne i proždrljive želje da uzmu tuđe, i u svoje osobno, malo ime, koje će ipak, na kraju svega, biti veće od njihova.

Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara




Čestitamo vam Dan državnosti!

Singin'

Dragi čitatelji,

koristimo i ovu priliku da vas podsjetimo kako će se ove subote, 27. lipnja, u našoj crkvi održati smotra zborova Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda. Nastupit će 20 crkvenih zborova od Rijeke do Iloka, uključujući i domaćine. Smotra započinje u 9,45 nastupima zborova koji će se održavati u crkvi da bi u 12,30 započela sveta misa na kojoj će svi sudjelovati. U 14 sati u šatoru koji je već postavljen na trgu bit će ručak za sve sudionike. Srdačno vas pozivamo da dođete, a ako ste u mogućnosti ispeći i donirati koji kolač to možete učiniti sutra od 17,30 do 19,30 sati.

ponedjeljak, 22.06.2009.

Bog je prisutan...

Posvuda gdje ljudi vole ljude, na djelu je Bog, prisutan je Bog. Tko živi u ljubavi, bio on vjernik ili nevjernik, živi svjesno ili nesvjesno u magnetskome polju Boga koji je ljubav.

Bog je prisutan u svakome čovjeku koji te voli, koji te drži vrijednim truda, koji ide s tobom i ostaje uza te kad nastupi večer. Bog te gleda očima svakoga čovjeka koji ima razumijevanja za tebe.

Bog je prisutan u svakoj dobroj riječi koja te tješi i podupire. On je u ruci na tvome ramenu koja te hrabri i ljubazno izvodi na pravi put kad pođeš mračnim putem.

Bog je prisutan na usnama koje te s ljubavlju poljube. On je toplina njegova Srca koju osjećaš u zagrljaju. Gdje u srcima ljudi stanuje ljubav, tu ljudi mogu smisleno govoriti o Bogu i razumjeti jedni druge.

Phil Bosmans

ponedjeljak, 15.06.2009.

Zadnja frama...

Ovaj petak imamo posljednju framu u ovoj školskoj godini. To je razlog da se pojavite u što većem broju.

Možda će biti klanjanja - još jedan razlog da se pojavimo u što većem broju.

I za kraj - još jedan dobar razlog da dođete - pošto će neki doći zbog prva dva razloga vi ostali dođite zbog njih.

subota, 13.06.2009.

Danas je sveti Ante...

...a to znači da naši pater Tonio i časna Antonija slave imendan. Želimo im sve najbolje na ovaj, ali i na sve ostale dane sve do sljedećeg 13. lipnja (ali i dalje, no moramo sačuvati nešto i za poslije).
Sretan imendan!
(framaši)

nedjelja, 07.06.2009.

Nešto malo o našem zborovođi

Evo, prođe polovica dvije i devete. Jutro je, oglasilo se zvono crkvenog tornja. Počinje jutarnja misa. Tko zna gdje je sad Jopa. Možda se probudio rano, prije zore, te pošao na prvu jutarnju misu. A možda sad spava u svom krevetu dok mama Beljan sprema ukusne kolačiće, tortu i špek za svog omiljenog sinčića. Zašto? - možda se netko pita. Vrlo jednostavno. Jopi je rođendan. Danas je njegov dan. Sigurno je veseo. Sigurno se već u snu smije od sreće. Ma ne! Valja se od sreće.

Jopa, tvoji framaši žele ti sretan rođendan (i još barem osamdesetak takvih)!




Jopa u zagrljaju jedne od mnogih obožavateljica. (U Završju ga jednostavno obožavaju.)