FRAMA Karlovac

srijeda, 31.12.2008.

Započnimo...

Hvala Bogu, tristo šezdeset šest dana je iza nas. Znam da je bilo predivnih trenutaka, začinjenih ljubavi, čarolijom, smijehom, toplim osmijesima i osjećajima, nezamjenjivim druženjima i neizostavnim prepirkama koje uvijek dobro svrše. Bilo je i ludih, napornih dana, kada su vas obaveze, obitelj, putujući trgovci i profesori doveli pred sam kraj.
Ali, zahvaljujući vašim vjernim prijateljima i vama samima, uspjeli ste i to preživjeti.
No, isto tako znam da niste ispunili neka obećanja.
Obećanja koja ste dali sami sebi ili drugima na početku ove, već bivše, 2008. godine.
I znam da nije uvijek sve bilo tako lijepo.
Život kršćanina prožet je kušnjama i zahtjevnim zadacima koje ovaj svijet pred njega postavlja.
Stres, patnja, tuga, mržnja, bijes, oholost, lijenost, nečistoća, blud, slabost, laži, drskost, napast, sebičnost, sve su to sjene koje uhode i iz zasjeda zaskaču i napadaju sve ljude, pa tako i nas kršćanine.
Ali ne zaboravite! Kršćani su imuni na ove napade. Oni su ponovo rođeni u Isusu Kristu, iz Kojega crpe mudrost, jakost, savjet, razum, znanje, pobožnost i strah Božji!
Ni u najvećoj tami Njegova Svijetlost, koja je u nama, neće iščeznuti.
I zato se nakon svakog udarca ponovo dižemo, ispunjeni tajanstvenom energijom, koja je dar, koja je milost. I uspravno nanovo gazimo svoje pute, koji su jedan te isti put. Kao kada nas bolest zapadne, nakon nekog vremena ponovo ozdravljamo.
Braćo i sestre, nije bitno koliko je nebo crno. Bitno je da svatko od nas ima makar jednu zvijezdu na tom nebu. A tada nebo više ne može biti sasvim crno.
Čovjek nije svemoguć, stoga ne može opstati bez Boga, bez svoga Stvoritelja.
Ali čovjek u Bogu može činiti sve što hoće. ''Sve mogu u Onome Koji me jača.''
Ne zaboravite Ljubav, ne zaboravite prijatelje i obitelj, lijepe uspomene i doživljaje.
Ne zaboravite svoje vrhunce, kada ste bili najsretniji i kada ste osjećali da vam ništa ne nedostaje i da možete sve što hoćete.
Ali, ne zaboravite ni svoje trenutke slabosti. Budite ponizni i prihvatite svoje slabosti i nedostatke, ali isto tako, budite hrabri i suprotstavite se zlu, opirite se, učite na greškama.
Ne dajte se pokolebati i ne zaboravite Onoga Koji vam je obećao što vam srce poželi.
Ne zaboravite tko ste.
Stoga, dvije tisuće osmu na stranu. Nov je početak. Operite se i obucite nove haljine.
Počnite iznova. Popravite što ste oštetili. Izgradite što ste srušili. Otpustite što ste svezali.
Donesite radost gdje je potrebna. Ne uskraćujte osmijeha. Ne odustajte. Ne zaboravite one koji su vam prirasli srcu.
Samo hrabro! Ne bojte se, On je s vama!
(A. P.)*

Sretno vam u novoj 2009. godini!


*S obzirom na to da u posljednje vrijeme autorske tekstove na blogu potpisuje više framaša, odsad ćemo ih potpisivati bar inicijalima. U tu svrhu nastojat ćemo inicijalima označiti i one ranije objavljene.

utorak, 30.12.2008.

Dragi Alene...

...danas je velik dan! Otvaraju ti se mnoga vrata, od kojih su neka dosad bila obilježena i znakom "kriminal"! No, tome je kraj, štošta što ti je bilo zabranjeno, sad će ti biti dostupno. Nadamo se da ćeš dobro koristiti svoju slobodu, a i ako nećeš, sve se vraća, sve se plaća. Želimo ti da budeš pametan gdje treba, a kreativan u svemu pomalo! Sretan rođendan!

utorak, 23.12.2008.

Tko se boji Grincha još?

Pred nama je još jedan Božić. Usprkos svim prijetnjama o krađi Božića kojima su nas zasipali ovih dana, on se ipak primakao i po svoj prilici će se proslaviti kako je uobičajeno. Ne daju ljudi da im se ukrade Božić. A i tko bi vam ga mogao ukrasti? Što bi netko s vašim Božićem? Božić je blagdan po mjeri svakoga, to je njegov sadržaj. Divno je to jednom rekao isusovac p. Luka Rađa: "Bog je postao to što smo i mi, da ne poželimo biti drugo no što jesmo – ljudi."
Možda bi bilo i bolje da nam ukradu onaj Božić o kakvom govore mediji. Božićni domjenci i poslovni darovi? Recite pravo – koga to veseli? Koga briga? Samo je jedno uvjet za Božić – povjerovati da je Bog u Isusu Kristu postao čovjekom i hodao zemljom nama u svemu jednak osim u grijehu 33 godine. Iako je od tada prošlo već 2000 godina, te 33 godine nama kršćanima odredile su sav smisao života. Svake godine na Božić mi obnavljamo svijest da je biti čovjek posao po mjeri Božjeg srca. I veliki smo ljudi onoliko koliko velikim doživljavamo to Božje srce. Iskoristimo priliku ovih dana i pozorno promotrimo jaslice. Ondje je zorno prikazano tko je sve u Božjem srcu našao mjesto. Možda za ovaj Božić zbilja možemo bez domjenaka i poslovnih darova. Možda ćemo tako lakše primiti Isusa, sa svime što on nosi. A to je velika prtljaga ljubavi koja traži žrtvu i odgovornost. Za to treba mjesta. Stoga i nije loše ako te ovo božićno blještavilo čini praznim. Znači da u tebi ipak ima mjesta za Krista. Primi ga velikodušno.
Sretan Božić žele ti karlovački framaši!
(K.Š.)

četvrtak, 18.12.2008.

Stepan ima 24 godine!!!

ponedjeljak, 15.12.2008.

Luce sretan ti rođendan!

nedjelja, 14.12.2008.

Intro

Božić jest blagdan darivanja, ali kad se kaže darivanje ne govorimo o paketima punim poklona koji strpljivo čekaju pod božićnim drvcem, ne govorimo tu o velikom blagdanskom stolu punom hrane, toliko da ni sami ne možemo pojesti. Mi kršćani iščekujemo Krista koji se rođenjem daruje nama. Drugi mogu slaviti svoje Božiće na koji god način hoće. Zato sva ta raskoš, sve to bacanje novca bez prevelikog smisla potpuno odudara od svega što nas je Krist učio. Sam se Bog rodio kao najobičniji prosjak, u štali među volovima u hladnoći Izraelske noći, a mi se bacamo novce i novce samo da ukrasimo naše balkone i prozore, a da tek ne govorimo o skupim darovima koje kupujemo jedni drugima. Kakve to veze ima sa kršćanskim blagdanom? Kakve veze sa samim kršćanstvom? Zar ne možemo i mi darovati Krista kao što je on darovao nas svojim dolaskom među nas grešnike. Pa i mudraci su došli darovati Krista, a ne međusobno jedni druge. Zar nije normalno da slavljenik dobije darove? Ta nećemo darove dijeliti međusobno. Krist će biti puno sretniji kad učinimo svome bratu dobro, kad ga upozorimo na zlo koje čini, kad ga pohvalimo zbog dobra koje čini, kad ga sami potaknemo na dobro ili kad jednostavno unesemo veselje u nečiji život pa makar to postigli najkraćim osmjehom. Ne trebaju nam kile hrane na našim stolovima ili skupi mobiteli da pokažemo ljudima da ih volimo. To je najbjedniji način pokazivanja ljubavi. Ako baš moramo nešto kupiti, zašto to ne bi bilo nešto jednostavno što je tek usputno, čisto iz neke formalnosti. Važan mora biti čovjek, a ne dar. Dar je samo znak pažnje, koji ćemo ionako ubrzo zaboraviti, ali ljudi ostaju. Bili su tu i prije i nakon Božića, a mi na njih zaboravljamo i za vrijeme Božića jer smo toliko zatrpani poklonima i kolačima, toliko zabliješteni lampicama, a da ni sami ne znamo zašto sve to činimo. Zbog darova ili zbog ljudi.
(I.V.)

subota, 13.12.2008.

Pozor!!!

21.prosinca, u nedjelju

OTVORITE SRCE
ISPRAZNITE DŽEPOVE
NAPUNITE ŽELUDAC

ZAŠTO? – da kupnjom kolača pomognete siromašnim obiteljima
GDJE? – ispred crkve Sv. Trojstva
KADA? – poslije jutarnjih nedjeljnjih misa

utorak, 09.12.2008.

Pozdrav gospođi Vučemilović

Draga gospođo,

Vaš nas je sin, a naš duhovni asistent, obavijestio kako ste Vi vrlo redovita čitateljica ovoga bloga. To je primijetio tako što ste mu spomenuli da na blogu već duže vremena nije bilo ničeg novog. Sad kad znamo da nas pratite, trudit ćemo se biti ažurniji. Ipak je to neka motivacija kad znate da Vas netko čita. Nadamo se da ste pročitali komentar u kojem Vam zahvaljujemo na onoj metarskoj čokoladi, ali i ako niste, sad ponovno to činimo. Nismo je uspjeli pojesti cijelu. Pratite nas i dalje, a nadamo se da ćemo Vas upoznati i uživo.
Srdačan pozdrav!

petak, 05.12.2008.

DUHOVNA OBNOVA

Možda se neki pitataju zašto baš idemo u Draganić? Pa...osim po lijepom krajoliku ovaj kraj je nadaleko prepoznatljiv i po pjevanju! Ni jedo ni drugo vas ne ostavlja ravnodušnim!




Smjestili smo se i odmah prihvatili posla!




Ma radili bi mi još, aL catering ne čeka, pa da se ne ohladi...




Odjednom, niotkud - pojavio se biskup!




Nakon fotkanja krenuli smo u razgledavanje okolce!



Osvojili smo još jedan vrh....




...i zahvalili Gospodinu na još jednom zajedničkom danu!

srijeda, 03.12.2008.

Škola Animatora (III)

Petak je, 28. studeni. Kada je zvuk zvona označio kraj petog sata,naša su se dva junaka neprimjetno iskrala iz gimnazije i pojurili prema željezničkom kolodvoru.
Tamo su se stopili sa okolinom, kako ih oni iz kontrašpijunaže ne bi uočili.
U 13:23 opušteno su se ukrcali u vlak. Sastanak s tajnim agentom R1 bio je dogovoren u vagonu 4,cupe 2. U njemu je bio civil. Drijemao je,ali smo za svaki slučaj govorili u šiframa.
Predala nam je daljnje upute, a potom je, kada smo izišli iz vlaka, nestala u velegradu.
Na glavnom kolodvoru čekali su nas ostali. Naravno, nisu se ni po čemu isticali, stoga smo isprva čekali još jednu agenticu koja nam je trebala otkriti tko su ostatak ekipe.
Točna kao atomski sat, stigla je te nam se obratila: ''Oprostite, gdje je WC?'' ''Ondje'', odgovorih. ''A nije tamo?'' upitala je i pokazala rukom u tom smjeru. ''Ne.'' ''U redu. Hvala.''
Ja i moj kamarad shvatili smo poruku i pridružili se ostalim agentima iz različitih mjesta. Kratko upoznavanje – naravski,koristili smo pseudonime – i posve svakidašnji razgovor.
Znate, vrijeme, moda, glazba i ostalo.
Napokon je došla i naša šefica, po čijoj smo naredbi prihvatili zadatak.
U 15:20 ukrcali smo se u vlak, svi u isti vagon. Stožer ga je rezervirao. U njemu nam je šefica detaljno objasnila plan i upoznala nas s okolnostima.
Put je bio dug i već je bio pao mrak. Konačno stigosmo.
Čim smo ostavili prtljagu (samo najvažnije – četkica za zube, vreća za spavanje i 2 para čarapa), bili smo dužni svi zajedno prisustovati gozbi na kojoj nas je pripadnik reda (član samog vrha institucije) upoznao s ciljem programa.
Konačno smo se povukli u skriveni zamak u kojem smo se svi međusobno upoznali, ali ovaj put zastvarno, bez lažnih podataka. Zbor šefova je oko ponoći izdao naredbu da krenemo na počinak, budući da nas je čekalo naporno sutra.
7 je sati. Buđenje. Doručak. Vježbe. Ma znate, treninzi i predavanja. Sve je bilo dio obuke.
Vježbe su vodili namjesnici koje je poslao stožer. Sve je bilo isplanirano u minutu.
Umorni i prepuni novih znanja i tehnika pođosmo na ručak. Kuhar je također bio naš.
Ovaj posebni zadatak dodijelio mu je stožer, poznavajući njegove vještine i umijeće.
Nakon ručka morali smo samostalno izvesti vježbe i iznijeti znanje koje smo naučili.
Novi sastanak sa pripadnikom reda. Prenio nam je nova znanja iz Knjige.
Večera. Zbor šefova odlučio je da smo zaslužili odmor, stoga smo bili pozvani na opušteno druženje u dvorani. Program je bio odličan. Ples, ples i samo ples.
Neumorni, slavlje smo nastavili u zamku. Zbor šefova bio je zadovoljan našim napretkom.
Svi smo napokon zaspali u kasne sate. Novi dan. 7 je sati. Buđenje.
Posljednji sastanak na tajnom mjestu, kojeg je vodio pripadnik reda višeg položaja, posebno zadužen za ovakve zadatke.
Nakon sastanka održali smo zajedničku skupštinu u zamku, kojoj je pripadnik reda višeg položaja prisustovao kako bi procijenio uspješnost zadatka. Bio je zadovoljan.
Ručak. Polazak. U vlaku smo se oprostili kao civili, dok smo u sebi bili svjesni važnosti i svrhe zadatka. Kada smo ostali nasamo sa šeficom, rekla je kako smo svi prošli obuku. Bila je zadovoljna. A mi? I mi smo bili zadovoljni. Puni novih saznanja i tehnika, popeli smo se na višu stepenicu i postali spremni za nove zadatke i nove pobjede.

No da vas tekst gore ne zbuni iznest ćemo par činjenica. Tri člana Frame Karlovac uputila su se na Školu animatora koja se održavala u Mađarevu (relativno blizu Novog Marofa, premda nismo saznali u kojem smjeru i koliko daleko on zapravo jest) od 28. do 30. studenog gdje smo učili sve ono što je jednom animatoru potrebno da animira bratstvo u svojoj župi.