FRAMA Karlovac

srijeda, 03.12.2008.

Škola Animatora (III)

Petak je, 28. studeni. Kada je zvuk zvona označio kraj petog sata,naša su se dva junaka neprimjetno iskrala iz gimnazije i pojurili prema željezničkom kolodvoru.
Tamo su se stopili sa okolinom, kako ih oni iz kontrašpijunaže ne bi uočili.
U 13:23 opušteno su se ukrcali u vlak. Sastanak s tajnim agentom R1 bio je dogovoren u vagonu 4,cupe 2. U njemu je bio civil. Drijemao je,ali smo za svaki slučaj govorili u šiframa.
Predala nam je daljnje upute, a potom je, kada smo izišli iz vlaka, nestala u velegradu.
Na glavnom kolodvoru čekali su nas ostali. Naravno, nisu se ni po čemu isticali, stoga smo isprva čekali još jednu agenticu koja nam je trebala otkriti tko su ostatak ekipe.
Točna kao atomski sat, stigla je te nam se obratila: ''Oprostite, gdje je WC?'' ''Ondje'', odgovorih. ''A nije tamo?'' upitala je i pokazala rukom u tom smjeru. ''Ne.'' ''U redu. Hvala.''
Ja i moj kamarad shvatili smo poruku i pridružili se ostalim agentima iz različitih mjesta. Kratko upoznavanje – naravski,koristili smo pseudonime – i posve svakidašnji razgovor.
Znate, vrijeme, moda, glazba i ostalo.
Napokon je došla i naša šefica, po čijoj smo naredbi prihvatili zadatak.
U 15:20 ukrcali smo se u vlak, svi u isti vagon. Stožer ga je rezervirao. U njemu nam je šefica detaljno objasnila plan i upoznala nas s okolnostima.
Put je bio dug i već je bio pao mrak. Konačno stigosmo.
Čim smo ostavili prtljagu (samo najvažnije – četkica za zube, vreća za spavanje i 2 para čarapa), bili smo dužni svi zajedno prisustovati gozbi na kojoj nas je pripadnik reda (član samog vrha institucije) upoznao s ciljem programa.
Konačno smo se povukli u skriveni zamak u kojem smo se svi međusobno upoznali, ali ovaj put zastvarno, bez lažnih podataka. Zbor šefova je oko ponoći izdao naredbu da krenemo na počinak, budući da nas je čekalo naporno sutra.
7 je sati. Buđenje. Doručak. Vježbe. Ma znate, treninzi i predavanja. Sve je bilo dio obuke.
Vježbe su vodili namjesnici koje je poslao stožer. Sve je bilo isplanirano u minutu.
Umorni i prepuni novih znanja i tehnika pođosmo na ručak. Kuhar je također bio naš.
Ovaj posebni zadatak dodijelio mu je stožer, poznavajući njegove vještine i umijeće.
Nakon ručka morali smo samostalno izvesti vježbe i iznijeti znanje koje smo naučili.
Novi sastanak sa pripadnikom reda. Prenio nam je nova znanja iz Knjige.
Večera. Zbor šefova odlučio je da smo zaslužili odmor, stoga smo bili pozvani na opušteno druženje u dvorani. Program je bio odličan. Ples, ples i samo ples.
Neumorni, slavlje smo nastavili u zamku. Zbor šefova bio je zadovoljan našim napretkom.
Svi smo napokon zaspali u kasne sate. Novi dan. 7 je sati. Buđenje.
Posljednji sastanak na tajnom mjestu, kojeg je vodio pripadnik reda višeg položaja, posebno zadužen za ovakve zadatke.
Nakon sastanka održali smo zajedničku skupštinu u zamku, kojoj je pripadnik reda višeg položaja prisustovao kako bi procijenio uspješnost zadatka. Bio je zadovoljan.
Ručak. Polazak. U vlaku smo se oprostili kao civili, dok smo u sebi bili svjesni važnosti i svrhe zadatka. Kada smo ostali nasamo sa šeficom, rekla je kako smo svi prošli obuku. Bila je zadovoljna. A mi? I mi smo bili zadovoljni. Puni novih saznanja i tehnika, popeli smo se na višu stepenicu i postali spremni za nove zadatke i nove pobjede.

No da vas tekst gore ne zbuni iznest ćemo par činjenica. Tri člana Frame Karlovac uputila su se na Školu animatora koja se održavala u Mađarevu (relativno blizu Novog Marofa, premda nismo saznali u kojem smjeru i koliko daleko on zapravo jest) od 28. do 30. studenog gdje smo učili sve ono što je jednom animatoru potrebno da animira bratstvo u svojoj župi.