nedjelja, 14.09.2008.
Gdje je križ?
(...) Da je većina kršćana kroz povijest shvaćala da 'biti kršćanin' znači ostvarivati svetost nasljedujući Isusa ne bi križ u svijestima mnogih postao simbolom terora, represije, omrznutim znakom porobljavanja. Bilo bi nam bolje da se manje bavimo podizanjem križeva, a više izgradnjom svetaca, ali što ćeš kad je mnogo, mnogo lakše, čak i kad je puno skuplje, praviti i podizati križeve od kamena, metala ili drva nego se truditi „razapeti tijelo svoje“ ili „odreći se samoga sebe“ u suradnji s Božjim pozivom na svetost. Moralo bi postojati pravilo: podignimo križ onda kad pouzdano znamo da barem netko u njegovoj sjeni živi križno. Izložimo križ tamo gdje barem netko živi „s Isusom raspet“. Možda se sada pitate: a koliko bi onda bilo križeva na javnim mjestima? A ja se ponovno pitam: bi li bilo bolje da ih nema?
Često se citira tekst: „Bježite, sile protivne, evo drva križa...“ A u filmovima o „nečistim silama“ viđamo scene u kojima se 'sile protivne' sprdaju sa znakom križa. Sa devalviranim križevima se lako sprdati, ali sile protivne još uvijek dršću, ne pred drvenim križevima, nego pred „raspetima“ koji u sebi nose Raspetoga.
don Mili Plenković
Hvar
(tekst u cjelosti možete pročitati na www.skac.hr, što svakako preporučamo)
- 13:15 -
Dodaj komentar
(22) -
Print
-
#
nedjelja, 07.09.2008.
Prva opomena
Isus ne kaže:"Uvrijedi li te brat tvoj...", nego:"Pogriješi li brat tvoj..." Razlog bratske opomene nije nanesena uvreda, nego počinjeni grijeh. Grijeh koji 'ranjava' onoga koji ga čini. Uvrede smo dužni oprostiti, a grijehe bratski opomenuti. S jednakom ljubavlju!
Celestin Tomić
- 21:35 -
Dodaj komentar
(8) -
Print
-
#
četvrtak, 04.09.2008.
Novi duhovni asistent...
...nam je stigao ovaj tjedan i ovim mu putem izražavamo dobrodošlicu u našu varoš. No prvo jedno pojašnjenje. To je samo "privremeni asistent", naime, ne radi se o fra Toniju koji je najavljen u postu "Stalna na tom svijetu samo mjena jest", nego o njegovoj zamjeni (dok fra Tonio ne dojaše na klokanu iz Australije), a ta "zamjena" je u framaškim krugovima već legendarni fra Smiljan Berišić. Svi koji se pitaju zašto je postao legendaran saznat će to kad krene s propovijedima i susretima s ljudima, a dotad ćemo vam o njemu reći samo da je posljednje 2 (ili tako nešto) godine bio kapelan na Sigetu, nekoliko godina prije toga misionar u Kini, a tamo negdje do početka ovog desetljeća je službovao po raznim samostanima naše provincije, zadnje mislim u Čakovcu. Inače ga povijest pamti i kao prvog provincijskog duhovnog asistenta Frame što je postao 1993. godine. Sam za sebe često kaže da on nije nikakav "fini fratar" kao neki na koje smo navikli (i tu obično kao primjer navede fra Milana, on je izgleda neki ideal finoće), no mi mislimo da ćemo se ipak uspijevati nekako razumijevati.
Fra Smiljane, dobro došao i dobro nas našao!
- 12:10 -
Dodaj komentar
(1) -
Print
-
#