subota, 22.03.2008.
Zašto ste zbunjeni?
"Dok su oni još o tome govorili, sam Isus stade među njih te reče:"Mir vama!" oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: "Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što ih ja imam." Kada to reče pokaza im ruke i noge. Kako oni od radosti još nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili, upita ih:"Imate li ovdje što za jelo?" Pružiše mu komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima."
Lk 24, 36-44
Ako si dovoljno star da znaš čitati imaš i dovoljno iskustva da prepoznaš ovu situaciju i kod sebe. Gesta neočekivanog dobra, nevjerojatne velikodušnosti, neobično dobre vijesti, ostavila te takvim da nisi znao što bi sa sobom. U ekstazi koja je na granici straha i radosti. Na tren prevlada strah, na tren radost. A ti se ne mičeš. Sjetilo me to one scene Navještenja. Na anđelov pozdrav pun dobrih vijesti (milosti puna, Gospodin je s tobom!) Marija se smela. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo,..." Nemaš se zašto smesti. Gledaj ovdje: Isus dolazi, stane među njih i dade im mir, a oni popadali na...donji dio leđa! No on ih ne ostavlja takvima, budi ih iz zbunjenosti i usmjerava na konkretno:"Imate li što za jelo?" I pojede što su mu dali. Vratimo se na tren k Mariji. I ona se nakon prvog šoka brzo snašla: "A kako će to biti kad ja muža ne poznam?"
Sjeti se, svake godine na današnji dan Krist nam ponavlja najjasnije što može da stoji usred svih naših strahova, "situacija" i problema i govori:"Mir vama!" Ako te to zbunjuje, trgni se i ponudi mu nešto od svoga. Prihvatit će. Nećeš ostati zbunjen.
Štoviše, zbuni i ti nekoga nevjerojatnom gestom dobrote. Valjda će se i on uspjeti sabrati toliko da pošalje dalje! (K.Š.)
Sretan Uskrs!
- 15:26 -
Dodaj komentar
(6) -
Print
-
#
četvrtak, 20.03.2008.
Najprije čovjek
Htjeli mi ili ne htjeli, mi vršimo u svijetu dobar ili loš utjecaj samim svojim unutarnjim stanjem, time naime što zračimo oko sebe mir, odlučnost, radost, dobrotu, ako ih posjedujemo; ili pak obrnuto: nemir, malodušnost, tugu, pakost… Stoga je za nas nužno da se svjesno stavimo u ta stanja i da se u njima održimo: ta duševna stanja su blagotvorna za druge, a i za nas same. To smo dužni svome bližnjemu, jer smo društvena bića, i jer je na svakom od nas da ispuni neku zadaću na ovom svijetu te da ima dio odgovornosti u dobru koje se čini ili koje se ne čini, a tako i u zlu koje se počinja. Tko će ikada spoznati štetne ili blagotvorne posljedice jednog čina, jedne riječi i njihove daleke odjeke u svijetu! (...)
Sve što se postiže radom ili patnjom, postignuto je definitivno, unatoč uzmicanju ili padovima.
Sretni smo kad želimo i činimo dobro: više se ništa ne traži! Sve treba biti jednostavno. Sve i jest jednostavno. Tako je dobro biti jednostavan! Zaboraviti sam sebe: biti jednostavan, razrušiti fasadu. Nikad se nemojte zaustavljati na tričarijama.
Ivan Golub
- 15:00 -
Dodaj komentar
(0) -
Print
-
#
subota, 01.03.2008.
Cirenac. Šimun Cirenac.
Nije dovoljno samo olakšavati nošenje križa našemu bližnjem, već treba uočiti i prepoznati, hrabro i razumno, radionice gdje se izgrađuju suvremeni križevi, treba porušiti takve prodavaonice i onemogućiti sve agencije koje reklamiraju prodaju takvih proizvoda. A možda nije potrebno ići daleko, jer se male filijale ovih radionica ne nalaze samo u predgrađima naših metropola, već i unutar nas samih, u našim srcima.
Antonio Bello
- 17:22 -
Dodaj komentar
(2) -
Print
-
#
