Ha! Ha! Ha!
Dijalozi iz sudnica, izvadak iz knjige «Nered u sudovima», stvari koje su ljudi stvarno rekli, riječ po riječ, zapisani po daktilografima koji su bili prisiljeni ostati mirni dok su se izjave davale.
***
Odvjetnik: Kada ste rođeni?
Svjedok: 18-tog srpnja.
Odvjetnik: Koje godine?
Svjedok: Svake godine.
***
Odvjetnik: Koju opremu ste imali u trenutku udarca?
Svjedok: Gucci trenirku i Reebok tenisice.
***
Odvjetnik: Ta «myasthenia gravis», utječe li na vaše sjećanje uopće?
Svjedok: Da.
Odvjetnik: Na koji način utječe?
Svjedok: Pa zaboravljam.
Odvjetnik: Zaboravljate? Da? Možete li nam dati primjer nečeg što ste zaboravili?
***
Odvjetnik: Koliko je star vaš sin, koji živi s vama?
Svjedok: 38 ili 29, ne sjećam se.
Odvjetnik: Koliko dugo živi s vama?
Svjedok: Oko 45 godina.
***
Odvjetnik: Recite doktore, je li istina da osoba kada umre u snu, zapravo ne zna za to do idućeg jutra?
Vještak: Vi ste stvarno položili pravosudni ispit?
***
Odvjetnik: Jesti li bili prisutni kada su Vas slikali?
Svjedok: Možete li ponoviti pitanje, molim vas?
***
Odvjetnik: Znači dan začeća vašeg djeteta je 8 kolovoza?
Svjedok: Jest.
Odvjetnik: Što ste tada radili?
Svjedok: Uh….
Odvjetnik: Znači imate troje djece, da?
Svjedok: Imam.
Odvjetnik: Koliko je djevojaka?
Svjedok: Pa tri.
Odvjetnik: A dječaka?
***
Odvjetnik: Kako je prestao vaš prvi brak?
Svjedok: Pa smrću.
Odvjetnik (zbunjeno): Čijom?
***
Odvjetnik: Možete li opisati počinitelja?
Svjedok: Bio je otprilike srednje visine, kratke brade zapravo neobrijan, crna jakna, ili možda siva, mislim …
Odvjetnik (prekida ga): Je li bio muško ili žensko?
***
Odvjetnik: Doktore, koliko autopsija ste izvršili na mrtvacima?
Svjedok: Sve autopsije sam vršio na mrtvacima.
***
Odvjetnik: Svi vaši odgovori moraju biti usmeni, dobro? Koju ste srednju školu pohađali?
Svjedok: Usmeni.
***
Odvjetnik: Možete li se sjetiti u koje ste vrijeme počeli pregledavati tijelo?
Svjedok: Pa… autopsija je počela oko 8.30 ujutro.
Odvjetnik: A gospođa je bila mrtva u to vrijeme?
Svjedok (ljut): Ne, sjedila je na stolu pitajući se zašto radim na njoj autopsiju.
***
Ha, ha! Sretni smo što ovo nije hrvatsko pravosuđe!
by Paula 
Žabica
priča ide ovak (nekak):
jednom su se u nekoj zemlji odlučile malene žabice natjecati koja će se prva popesti na vrh visoke kule. to je bilo vrlo naporno i mnogi su gledatelji govorili da nijedna žabica ne će uspjeti. kad je utrka počela, gledatelji su još glasnije govorili kako je utrka prenaporna za malene žabice. jedna po jedna, žabice su počele odustajati od utrke. na kraju je ostala samo jedna. ona se popela na vrh visoke kule i osvojila utrku. mnoge je zanimalo kako je malena žabica uspjela u svom pothvatu. kad su joj prišli da je upitaju, otkrili su da je žabica - GLUHA!
poanta nam nemre bit jasnija... žabica nije čula sve one negativne i pesimistične primjedbe na putu prema vrhu kule. ona je znala da se može popesti na nju i ništa ju u tome nije omelo.
i mi često znamo da možemo nešto učiniti tako dugo dok nam netko ne predbaci da smo jadni i nesposobni. moramo se uvijek oglušiti na negativne primjedbe i komentare koji nas koče na putu prema vlastitom vrhu kule. jedino tako možemo stići na cilj i biti pobjedničke žabice.
nadam se da ste zadovoljni, da vam je poučno i da vam se sviđa. 
by Paula
Da bi reč rekel...
Znate ono kad vas nadobudni intelektualci pitaju kaj je to Frama? Neki se još i sprdaju kao Frama - Farma i slične gluposti...Oni koji su malo pamtniji znaju reći:"Pa vi živite po primjeru jednog najobičnijeg beskućnika, možda nekog bolesnika koji je tam skakal za gubavcima."
I znate onda kad se u sebi pobunite, ali šutite. Ili planete, ali svejedno kasnije razmisliš dal je možda osoba koja je to rekla bila u pravu. Blesav je taj osjećaj, ne bismo ga smjeli doživjeti. Ali znate i onaj prekrasan trenutak kad vas opali:"Da, ja slijedim siromaška iz Asiza, slijedim nekoga ko je prosil po ulicama, nekoga ko je hodal u podrapanim prnjama, ali on je primil Kristove rane."
Da, na pravom si putu, odmah odahneš. I to je pravi osjećaj. Mislim da Franjina ljepota leži u tome kaj se nije zamaral time kaj ljudi misle o njemu. Mislim da mu je bilo važno samo kaj braća misle o njemu i dal im je on dobar primjer za život s Kristom. Njegova savršena jednostavnost kojoj svi težimo tolko je jednostavna da je nedodirljiva. Živimo po primjeru onog koji je pričal s pticama, koji je prijateljevao s vukovima i spajao nespojivo.
I zato Franjo ima moć okupiti tolike mlade oko sebe. Mlade koji vide da je životna jednostavnost važnija od dobrog auta. Hvala Bogu na tome!
Paula a.k.a. Pepe
fotka tza probu, nadam se da se vidi
01.06.2007. u 02:46 | 1 Komentara | Print | # | ^Naslov? Pa, me znam... Idi pa vidi!
Sad je 1:58 poslije poboći i ja učim geografiju (a kolko ju učim kad se sad igram s ovim, al najvažnije je da znam di je Trsat!)
Unaprijed sorite za sve nebuloze i trabunjanja ovdje dolje, al ipak je kasno, a i ja sam danas popila svoju 1. šalicu kave u životu! (sad tražim smajlića koji plješće, a njega nema)
Fora komentari - dobre vijesti se brzo šire. Frama Čk ima blog!
E, pa na Trsat nas je išlo 7 framaša (Martina, Lea, Natalija, Lovro, Ljubica, Paula i ja), fra Josip i 2 naše studentice su nas tam dočekale (Marina i Lucija).
Prvo, hvala Bogu da smo živi i zdravi stigli tam i natrag. Znate, ja ne podnosim vožnju bržu od podnošljivih 125km/h 
, al vele mi da tu nisam objektivna pa se ne bum preveč žalila.
Drugo, srčeko mi lupa 125x/h kad se sjetim tog Trsata koji mi je dokazal da postoji ŽIVA Frama! Vele mnogi stariji framaši da nije to ono kaj je nekad bilo, ali zar nije tak sa svime u životu? Možda budu jednom i moja i buduće generacije to rekle kad prožive svoje mladenaštvo u Frami, al zato ona i je ŽIVA! Jer raste i mijenja se. (to su joj sad kritične godine, pubertet i to, imajte razumijevanja...)
Ak slučajno ovdje naleti neki noviji framaš koji žali za starim vremenima o kojima je čul, znači žali jer ih nije imal priliku proživjeti, sad te pozivam da u Duhu u kojem se Frama rodila, živimo i mi dalje i da nam iskustva i svjedočenja starijih budu inspiracija i da se u njih ugledamo! A tad bu nam zajedno "premoćno" kak bi rekla Tinchy...
Mislim da je važno da se oslobodimo i pustimo da sva naša kreativnost, talenti, potencijali budu darovi za Framu. Ni jedna joj druga plaća ili članarina ne bu tolko značila. To ste trebali videti na Trsatu. Plodovo tog davanja ideja za Framu su bili fenomenalni! Na ovim stranicama pogledajte filmiće kojima je to zabilježeno:
http://www.youtube.com/watch?v=UEjB7s4Ds_w
http://www.youtube.com/watch?v=ch0bFh4cqgo&mode=related&search=
http://www.youtube.com/watch?v=iLsf_uYgs9o
http://www.youtube.com/watch?v=c6BY1F0KD2w&mode=related&search=
I nešto dodatno:
http://www.youtube.com/watch?v=-CvKxncqV-I
Sad sam skužila koji smajleki odgovaraju umjesto onog pljeskajućeg: 
I na kraju da se predstavim ja sam ozbiljna i pomalo sramežljiva cura, inače nisam al tak bi drugi rekli pa nek im bude!
I moram još nekaj priznati: ljudi, cijeli ovaj post, cijeli... meni se obrisal i sad je napisan po drugi put. E, sa suzama sam počela ispočetka, a sad sam sretna jer sam se svega sjetila i napisala. Znači u prvoj verziji je tam na početku pisalo 1:01, a sad je sitnih 2:30. Sad izgledam ovak
anjanjanja
