Foto i nefoto priče

Nešto iznimno zanimljivo dogodilo mi se jučer. No, da ne napišem nešto bez uvoda, slijedi pričica.
Vjerojatno se svaki pripadnik moje generacije (ja sam '79. ) sjeća kako su nas roditelji učili o poštovanju prema starijima, o tome kako se u tramvajima/busevima/vlakovima i ostalim prometalima moramo ustati sa sjedalice kako bi stariji sjeli. Moram priznati da sam se ja do neki dan točno tako i ponašala. Nije mi čak na pamet palo sjesti u tramvaju ako ima ljudi koji stoje, ne bih li bila nepristojna i podsjela nekoga kome je ta sjedalica potrebnija nego meni.
No, neki dan jedna starija gospođa napravila je prekretnicu u mojoj glavi. Unaprijed ću se ispričati svim starijim ljudima kojima je ovaj obrazac ponašanja jednako gnjusan kao i meni.
Naime, dogodilo se nešto nevjerojatno. Jedna pripadnica moje generacije ušla je u prepun tramvaj s malim djetetom. Jako malim. Mali, slatki dječačić tek je prohodao, onako slatko, kao patkica. I negdje na sredini, između dva stajališta, sa sjedala pokraj njih ustala se jedna gospođa s namjerom da izađe van. Naravno da je u toj gužvi napravljen prolaz. Svi su se maknuli da majka s malim djetetom sjedne. No, svima nama iza leđa progurala se tzv. gospođa uz riječi:
- Ja ću tamo sjesti! – i odgurala majku gotovo preko tog bebača kojem smo svi napravili mjesta da prođe do sjedala...
Majka je sjela na stolicu s koje se podigao jedan gospodin, sličnih godina kao i tzv. gospođa uzurpator.
A mene cijelo vrijeme mori pomisao na to da se cijela moja generacija ustajala sa stolica ovakvim babetinama koje samo na svoju guzicu misle. I koje se sada, kada mojoj generaciji to treba, neće žrtvovati. I to pod izlikom da su invalidi. I da stvar bude smješnija, gospe je naglas izjavila, kao odgovor na negodovanje svih nas, kako je ona invalid i kako štake nije mogla ponijeti jer nosi torbe. Na što ja nisam mogla izdržati, te sam ju upitala kako to da može hodati bez štaka i to još pod opterećenjem...
No, nije svaka ljudska priča ružna. U ponedjeljak sam išla kupiti bicikl. Super mi je, ali nije sada bicikli tema. S obzirom na to da smo neko vrijeme hodali po gradu tražeći bicikl bila sam poprilično ogladnjela. A bicikli smo našli u Konikomu, pa sam odlučila u nekoj pekarnici tamo kupiti kiflu. I jesam. U pekarnici blizu Konikoma, pokraj onog Kebapa. Kupila sam pecivo i Colu. Platila teti, ona mi vratila kusur i ja otišla. Zapravo, krenula otići. Nakon desetak metara teta iz pekarnice viče i zove. Vratila mi je sto kuna manje! I zvala me da mi da i ostatak. Nakon što sam pogledala u novčanik, shvatila sam što se dogodilo.
Eto, želim javno zahvaliti gospođi što mi je vratila barem točkicu vjere u ljusku dobrotu i poštenje! (Da se razumijemo, preživjela bih ja bez tih sto kuna... )

Sindrom Down je jedan od najčešćih genetskih poremećaja, što znači da jedno od 650 novorođene djece u općoj populaciji ima ovaj sindrom. Djeca s Down sindromom se rađaju bez obzira na dob, socijalno stanje i obrazovanje roditelja, jednostavno se dogodi greška u kromosomima i javi se ovaj sindrom.
Djeca rođena sa sindromom Down uglavonom imaju blaži ili srednji stupanj mentalne retardacije, tako da uglavnom mogu samostalno funkcionirati, nema potrebe za njihovom institunalizacijom, a kada odrastu, sasvim uredno i predano mogu obavljati svoj posao.
A kako sam se sama uvjerila, dječica izrazito otvoreno i jasno pokazuju emocije. A uvjerila sam se na priredbi koju je Udruga Down sindrom Osječko-baranjske županije organizirala u Centru za odgoj i obrazovanje Ivan Štark u Osijeku.
Prvi dan proljeća u Osijeku obilježen je i kao svjetski dan djece sa Down sindromom. No, osim štanda koji su članovi udruge Down sindrom Osječko-baranjske županije postavili na središnjem osjčekom trgu, u Centru za odgoj i obrazovanje Ivan Štark održali su priredbu u kojoj su nastupila djeca članovi udruge.
Članovi udruge predstavu su upriličili uz podršku zaposlenika Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark, tako da je Edit Lemal, defektologinja u Centru, objasnila svim prisutnima karakteristike ovog genetskog poremećaja, što je bilo vrlo poučno.

___________________________
U slučaju da želite pomoći
rad ove udruge, uvijek se možete
obratiti na broj telefona
091 530 6094 ili donacije
uplatiti na broj žiro računa
2500009-1102181121.
___________________________



A nakon ovog službenog djela predstave imali smo priliku vidjeti recitaciju jednog dječaka, i ples koji su nam pripremili najmlađi članovi udruge.
Osim plesa i recitacija dječica su zborno pjevala uz pratnju gitare koju je svirao Ante Papić, također uposlenik Centra.





- Moram priznati da smo se svojski potrudili da ovo ovako dobro ispadne, kao i da nam se odazovu svi oni s kojima smo radili i vježbali točke nastupa. Iznimno sam zadovoljan ovim što smo postigli u ovom kratkom vremenu koliko postojimo, a uz činjenicu da naša djeca zahtjevaju više brige nego zdrava djeca. – rekao nam je Božidar Jukić, predsjednik Udruge.

___________________________________________________________
Da i velikima i malima ova predstava ostane u najljepšem sjećanju pobrinuo se madžioničar Saša Gerber koji, vjerovali ili ne, nije imao zeca! Ali imao je puno drugih simpatičnih trikova, a djeca su se najviše razveselila onima u kojima je „stvarao“ bombone.
___________________________________________________________

A sada malo izvještaja s mog izleta s mojom obitelji. Jučerašnje sunačno poslije podne proveli smo u Batini. Psica je obavila prvo ovogodišnje kupanje u Dunavu (u Dravi se već kupala. :D), bili smo na spomeniku, nahodali se tako da smo svi pozaspali kao torbe kada smo došli kući... No, slika govori kao tisuću riječi... :

Ove godine, na petak trinaesti u trećem mjesecu krenula je prva povjesna škola golfa u Slavoniji i Baranji. Sve to dogodilo se u malom baranjskom mjestu Zmajevac.
Inače, za one koji ne znaju, Zmajevac je ime dobio po zmiji koja se skriva po padinama Banske kose a za koju ljudi nisu znali naziv, pa su ju zvali zmajem...
Inače, Zmajevac je još poznat po vrsnim vinima i obiljem vinskih cesta i podruma, no time ću se pozabaviti nekom drugom zgodom. Ovaj post sam rezervirala za školu golfa koja se dogodila po prvi puta.
Inače, Zmajevac je samo trideset kilometara udaljen od Osijeka, što mu daje idealne uvjete za prvi golf teren u Slavoniji i Baranji. I upravo ovdje je simpatični gospodin Jurković izgradio svoje carstvo golfa. Počeo je s radom na ovome prije četiri godine i upravo na ovaj petak trinaesti ostvarila se njegova životna želja. Upravo tako je to rekao!





Potkraj prošle godine svečano je osnovan Golf i ladanjski klub Zmajevac kojemu je gospodin Jurković predsjednik. I upravo sada se dogodilo da u organizaciji ovog kluba počne prva škola golfa u Slavoniji i Baranji.





Pod vodstvom iznimno profesionalnog trenera Darka ljubanovića, prvih deset polaznika uči igrati golf prošli i naredna dva vikenda. Onda kreću grupe ostalih trideset. Za sada.
Inače, ova obuka osnova golfa traje dva sata tri vikenda zaredom i rezultat je upornog rada i zalaganja Zlatka Jurkovića koji je nakon četiri godine vijanja papira konačno uspio u svom naumu.

Četiri godine lovim papire za ovaj projekt, naradio sam se kao malo tko, i bez obzira na sve zakone, nemam namjeru nikome otimati zemlju. Ovi ljudi oko mene su poljoprivrednici. Od toga žive. To je njihov san, kao što je golf moj i nemam im namjeru rušiti živote i snove.
Zlatko Jurković - Buljba

40 polaznika za sada ima škola golfa u Zmajevcu
12 sati traje osnovna obuka golfa
2 sata dnevno svaki polaznik ima za učenje
2000 kuna košta učenje osnova ovog sporta



Golf nije neekološki. Golferska etika nalaže čuvanje prirode i brigu o njoj. Golf propagira boravljenje na svježem zraku, a golferi ne cijene neekološka igrališta i ona oko kojih nema seoskog i šumskog okoliša. To tvrde svi zaljubljenici u golf.

Ovaj golf teren ima sadržaja i za zaljubljenike u neke druge stvari. Ima saune, ima vinski podrum, a imat će i malo jezero sa šetnicom. No od svega najbolje, ovdje se nalazi i jedan mali, prekrasan restoran otvorenog tipa, tako da svi koji ne igraju golf, a žele posjetiti Zmajevac i golf teren mogu to napraviti uz ručak u ugodnom ambijentu.

Eto, toliko o golfu od mene za sada... :)