Foto i nefoto priče

04.08.2008., ponedjeljak

Pas - najbolji prijatelj ili najveći problem?

Nije ovo foto priča. Nije niti lijepa. A zapravo jest. Jako je lijepa. Barem je ljubav koja će biti iskazana u njoj jako lijepa. A to je ljubav između psa (moje psine Beki) i čovjeka (moje malenkosti). Ali samo taj dio je lijep. Onaj drugi dio... niti malo nije lijep. Zapravo je već postao iznimno dosadan i omalovažavajući.

Dakle, moja psica je labradorka, uživamo kada smo skupa, s mojom kćeri se slaže prekrasno. I sa svom ostalom djecom koja nam dođu u goste. Voli se kupati u rijekama, jezerima, morima... samo ne voli tuš. Upravo liječimo upalu uha, pa nam je kretanje poprilično ograničeno, tj. ne smijemo baš puno hodati uz kojekakve vodene površine, jer se psica ne smije kupati. Inače, psici je ime Beki.

Beki i ja idemo zajedno kamo god je to moguće i nije nepristojno. Dakle, vodim ju sa sobom kamo god idem, ukoliko to nije posjet nekakvim institucijama, drugim državama, ili bilo čemu gdje je zabranjeno uvoditi pse. Uglavnom se šećemo nekim za šetnju predviđenim mjestom i kavicu popijemu u nekom kafiću na nekoj terasi (ne vodim psa u kafiće po zimi).
Beki je pristojna, odgojena, poslušna i hoda uz mene, s povocem. Ipak je ona labradorka, mogla bi nekome odgristi ruku (šalim se zubo ).
U slučaju kada se trebamo mimoići s nekim, a nema dovoljno prostora da po stazi prođemo i Beki i ja, a i taj netko, onda se nas dvije maknemo sa staze, pustimo ljude proći i nastavimo svojim putem.
Evo na fotki Beki i moja kćer (a i vama malo osvježenja u ovo vruće poslije podne/večer):

Slika Osvje~enje

A ovo je beki sa svojom prijateljicom i prijateljem kod Bastiona:

Slika Tri

Beki je jedina crna na fotki, jel... zubo

A sljedeća fotka je potpuno nevezana za temu i ovaj post, no, spominjući Bastion, jednostavno ne mogu izdržati a da vam ovo ne pokažem.
Dakle, Bastion. Jednom prilikom prijatelj slavio rođendan i pozvao na cugu u Bastion. Novootvoreni i novosređen. I tako mi otišli tamo, subota, poprilično mlada noć (oko 22 sata). Otišli gore na terasu, lijepu, na zidinama. Tamo sviralo nešto, niti dobro niti loše... i onda mene potjeralo na WC... i spustim se dolje, kad tamo pronađem ovo:

Slika Teta u kavezu

Ni manje ni više, nego - sviraju cajke i teta pleše u kavezu... bangbang
Naravno, od onda više ne idem u Bastion.


Nego, da se ja vratim psima. I pravoj temi ovo posta. Njega razmišljam napisati već danima. I sada me ovaj članak inspirirao. Gospodi iz Zadra je palo na pamet problem izmeta riješiti tako da zabrane imanje više od dva psa u kući? Svašta. Bilo g**** više ili manje na rivi - ista stvar...
Drugo - nošenje veterinarske knjižice... nekakve markice? Ja se pitam - jesu li oni koji donose propise u ovoj državi normalni? Uveli su mikročipiranje. Točka. Samo treba najuriti sve vlasnike pasa da pse mikročipiraju i problem a nema. Vrlo jednostavno se napravi kazna bez traženja osobne iskaznice.

Jer zapravo - sita sam već prozivanja po novinama. Svaki drugi članak u novinama o psećem izmetu. A ja izmet moje psice uredno skupim. Bez iznimke. I onda, psica se uglavnom pokaki kod Bastiona. Ja skupim izmet, i nosim ga u vrećici petstotinjak metara do Iktusa gdje je prva kanta za smeće. Ili se mogu vratiti dvjestotinjak metara prema mostu, pa onda opet ići prema Iktusu....
No, naravno, gradski oci u Osijeku nisu smislili da kanta za smeće treba biti svaki kilometar po jedna, nego, postolja za kante ima na svakih dvadesetak metara. I onda netko te kante otkine i nekamo odnese. Ostanu samo postolja.
Što se mikročipa tiče - svi psi koji sada imaju oko četiri godine i manje MORAJU biti mirkočipirani. Poznaniku zbrisala psica, slatka i prekrasna, draga i mlada (tada pola godine), dakle, još razigrana. Odveli ju u tzv. šinteraj u Belom Manastiru i čip nisu niti provjereli. Unatoč tome što je taj čovjek bio dužan mikročipirati psicu...
I unatoč svim propustima zakonodavca, općinskih i gradskih vlasti, novinski članci puni su pokuda na račun vlasnika pasa, kojih, naravno, ima neodgovornih. Ali većina ipak brine o životiniji i o ljudima u svojoj okolini.

I za kraj, ja se iskreno nadam da će se klima vezana za pse ipak malo popraviti. Neki su, čini se, zaboravili kako je pas ipak čovjekov najbolji prijatelj. Nemojmo si od prijatelja praviti problem.... Imamo problema i previše.
- 18:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

OniKojeGledam(IČitamAkoNeštoPiše)

OniKojeČitam

Galerije by Sanja

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se