ponedjeljak, 25.02.2008.
ne, ovo nisam ja
prekrasan dan sam uspjela propustiti u potpunosti.
nakon samo tri sata spavanja, planirano sam ustala pola sata ranije kako bih se u miru uredila.
znala sam sinoc prije spavanja da moram narihtati da zvoni ranije kako bih se dotjerala jer prosli tjedan na meni je ostavio traga.
izgledam izmuceno, a to mucenje nema veze sa seksom.
blijeda kao frisko pobijeljen zid usla sam u kadu i pustila vrucu vodu da curi po meni.
mislila sam kako bih cice trebala politi hladnijom da se ne objese, ali na misli sam i ostala...
na smedju odjevnu kombinaciju nadjenula sam zarko crveni ruz i zdrava seljancica rumenilo da ubijem blijedilo.
i umorne oci sam nakapala, ali nakon par sati se vidjelo da su umorne i dalje.
legla sam kasno i nekako odgledala cijeli showgirls po ne znam koji put.
skuzila sam da vecinu dijaloga znam napamet (you can fuck me when you love me...) i da mi se svaki put smrce koka kad gledam taj film.
zatim je pocela dodjela oscara, no, hvala kurcu, nakon pol sata sam zaspala (bit ce od tona korkutovih komentara).
dan je poceo ok.
a onda me nakon par sati uhvatio takav umor da ni kava nije pomogla, pa sam se, nebudilijena, vec u pet spremila doma.
prvi put nakon puno vremena vidjela sam sunce iz okoline koja nije moja firma.
i napravila plan za godisnji.
cetrdesetjedan dan ukupno zbrojim li stari i novi cine poprilican broj dana za ne provesti ih na poslu.
ukoliko potrosim dvije trecine bit ce dobro.
jel istina da ce u nizozemskoj ukinuti coffeeshopove?
svakako bih trebala otici vidjeti kaj je to prije nego mi ukinu opciju.
sinoc sam isla pogledati sto se dogodilo sirotom eduardu.
rasplakala sam se ko jebena curica.
moja kvrzica se podijelila na dvije manje.
salim se da ima vrijeme poluraspada i da je na kraju necu ni osjetiti.
apsolutno nemam zivot.
nikakav.
vec par tjedana.
brijem da jos 2 mjeseca i bit ce dobro.
do tada, uistinu, ovo nisam ja.
jer da jesam natipkala bih tockice jel da...
