Eh… Napokon je dosao i taj dan.. Meni najsretniji dan u zivotu (barem do sad, a dalje cemo vidjet)!!! Jucer je bila definitivno neusporedivo lijepa vecer.. U zivotu nitko nije nista ljepse napravio za mene. Dok vidis nesto takvo… Osjecas se potpuno sretnim… Posebnim izvana, a voljenim iznutra… I ako dodje do toga da zaplaces od srece… Napokon shvatis da i ti nesto vrijedis i da ima ljudi koji i tebe vole.. Cijeli dan sam jucer bila tolko uzasno uzbudjena… Ustvari, uzbudjena nije prava rijec za to.. Nemogu opisati taj osjecaj… Jedva sam cekala vecer (i s pravom sam je jedva cekala).. Najgore je bilo to kaj sam znala da mi moj Dino nekaj sprema, a pojma nisam imala o cemu se radi… Umirala sam od znatizelje.. Sama sebi sam govorila `daj kaj ti je, pa smiri se malo`.. Al nis nije pomoglo.. I onda onaj cas dok sam krenula k njemu… S poklonom u ruci, negdje oko deset sati.. Jos da bi sve bilo bolje.. Vani je tak lijepo padao snijeg.. Mmm.. Sve je bilo normalno dok nisam usla u sobu.. I dok nisam vidla.. Ono… Nisam mogla vjerovat.. Nemoguce je opisati taj osjecaj! Koda ces puknut od ljubavi i srece! Sve te onak trnci prodju. Leptirici u trbuhu ko dok se prvi put zaljubis… Totalno je izgledalo ko u filmu.. Sa svijecama napisano `volim te mala!` i nasa pjesma… Sve u mraku samo se vide svijece i mi… I onak lijepo slozen krevet koji te zove i privlaci k sebi… Zagrljeni tam u kutu sobe.. Ja sam se jedva suzdrzala da ne placem (zato dok sam dosla doma sam si dala oduska, no, to slijedi kasnije)... Tolko sam se osjecala posebnom, ko nikad prije, dok smo se tamo grlili i dok smo lezali na krevetu i stalno se ljubili.. Na svaki njegov dodir sam se najezila.. Osjecala sam se ko u sedmom nebu.. Onak.. Totalno savrseno.. Kao sto vec rekoh, nemoguce opisat!!! I jos dok smo se.. Khm… Da… Fkt je bilo predobro! Vec jaaaaaakoooo duuugooo, ustvari nikad mi nije bilo nes tolko lijepo i dobro i savrseno!!! Zbilja vise neznam kaj bi rekla da to docaram… Nemoguce! Uf… Sad opet samo kaj se ne rasplacem.. Tak je svaki put dok se sjetim… Mmm… Dok smo se napokon malo smirili, otisli smo do crkve vidjet se s Zunom… Uzas! Kolko se on meni promijenio! Nemozes vjerovat! Tak je cudan.. Ajoj… Svi su se nekak promijenili… Hihi… To sve je trajalo mozda sat vremena pa smo se vratili doma, tj. k mojem maaalooom… Eh da.. Mislim da smo trebali gledat neki film na njegovom novom dvd-u, al su opet preplanuli osjecaji medju nama.. I tak… Svasta se dogodila… Jedno vrijeme sam ja cak i spavala… Al tolko je sve bilo drugacije.. Osjecala sam se tolko blize njemu… Nemogu to opisat.. Hihi, mozda i jesmo bili blize jedno drugom.. Al ne.. Nije to to.. To je ipak ona kemija medju nama koja nas spaja iz dana u dan i sve smo si blize i blize sve dok se jednog dana potpuno ne spojimo… Da bar sad mogu opisati taj osjecaj ili bolje receno te osjecaje… Sve u tebi treperi, a tolko si smiren.. Taj osjecaj sigurnosti… I ljubavi.. Totalno super! Al brzo sam ja morala doma.. Necu rec da je to zavrsilo, to jos uvijek traje i uvije ce trajati! Samo si vise nismo bili tolko blizu ko maloprije.. I sad dok pisem ovaj post.. Razmisljam.. I upravo sam shvatila kolko je meni lijepo u zivotu.. I kolko se volimo… Mmm.. Kad bi svaki covjek imao barem 1% ovoga kaj ja osjecam prema Dini, bio bi najsretniji na svijetu! A ja iam svojih 100% i jos uzvracenih 100% i to me cini posebnom.. DINO VOLIM TE!!!





SRETAN BOZIC SVIMA!!!



Pusa!!!