Dreamer-ica

Nije bitno kada,
više mi ni to nije bitno,
i nije bitno gdje
niti da li će biti noć ili dan,
samo znam
da jednom će biti negdje
jedna ulica
u kojoj ćeš me sresti,
i slučajno ću se u tom trenutku smijati,
onako kako bi to inače činila kada bi me ti škakljao svojim nježnim prstima u toplini tvog kreveta,
onako znaš, iskreno i vedro.
Slučajno će moj smjeh odjekivati ulicom
i ti ćeš me gledati,
ravno u oči.
Možda i nećeš prolaziti sam,
možda će pored tebe biti netko drugi tko te usrećuje kao što sam ja nekada to radila,
ali nije bitno.
Bitno je da ćemo u tom trenutku ti i ja
biti na istoj cesti...
ironično, ali
bit će to prvi put da idemo istim putem.
Bitno je da ću se ja smijati
i bitno je da ćeš me ti gledati.
Znam da će mi osmjeh presjeći tvoje oči
i da ću zabezeknutih očiju
poput preplašenog laneta
gledati u tebe kako mi prilaziš,
sa tek prigušenim sjećanjem na naše susrete
i tek će mi malo to koračanje tvoje
sličiti na svako ono kada si nekada davno išao prema meni.
Ali, nije bitno.
Znam i to da ću te htjeti zaustaviti,
čak pitati kako si
ili štoviše, zagrliti,
ali najvažnije je to da ćeš me gledati.
Tada kad budeš gledao moj smjeh,
molim te da shvatiš da se ne smijem od srca
i da me ništa više ne veseli,
jedino što me drži je sjećanje na tebe
i lijepa uspomene na naše dane.
Ja tako moram,
jer ja mogu živjeti za sutra
samo ako se sjećam onoga što je bilo jučer.
Onoga s tobom.
I tada kada budeš mislio kako sam sretna,
molim te osjeti negdje u sebi
da sam mogla tako sretna biti pored tebe
i da otkako me tvoje ruke ne grle
ne pronalazim mir ni u najtišoj noći.
Uvijek odnekud dopire tvoj glas.
I najbitnije je,
molim te,
sjeti se tada da uvijek se sjećam tvojeg osmjeha
i da svaki moj smješak nakon tebe
zahvaljujem tom sjećanju,
jer u mojim se mislima kao odsjaj sunca
pojavi tvoj osmjeh i tvoje vedre oči koje su jedine znale prepoznati moju tugu, i tada tek mogu barem lažno se nasmijati.
Nije bitno kada,
znam da će se jednom naći trenutak u ovom vremenu
kojeg za neke ima premalo,
a za neke pak previše,
u kojem ćemo stajati jedno pred drugim
i osjetiti duboko u sebi čežnju za prošlim danima.
Bitno je samo da tada znaš
da još uvijek čekam da se vratiš.
I da su još uvijek dvije šalice na stolu.....

P.S....Jučer je mom blogu bila godina dana.Pa blogiću moj sretan ti rođendan
Hvala svima koji me čitate....I odsada mijenjam koncepciju moga bloga...
Ovo je zadnja pjesma napisana na njemu....
Sad ću preć na druge teme...Ako ne bude išlo,vraćam se pjesmama....Pozzz

image hosting file