srpanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu.''
(K.W.Baker)
Ovo je blog jedne djevojke koja ne zna što želi…
…niti je vidjela išta u životu što bi bilo vrijedno življenja….
…ona mijenja uloge….
…ona živi u filmovima i svaki put je druga osoba…
…još uvijek nije stekla svoju pravu osobnost…
…ako ju želite upoznati čitajte njezine postove….
….možda s vremenom nekto shvati njena lutanja, maštanja…
''Istina rečena s lošom namjerom gora je od svake laži.''
(W.Blake)
Mrzim te jer me mrziš.
Mrzim te jer mi mamiš osmjeh
i jer upravljaš mojim raspoloženjem.
Mrzim te kada sam za tebe prozirna, te kada sam potpuno sama,
Mrzim kad mi iznenada pošalješ poruku,
i svaki razgovor s tobom mrzim.
Mrzim te zbog tebe, zbog sebe.
Mrzim što mi suze potičeš da kližu mi niz lice,
a najviše mrzim to što MISLIM DA TE MRZIM,
a ni malo te ne mrzim!
Sve je bilo tako tanko.
Tako tanko i tako lomljivo.
Trenuci sreće nabrajali su se, ali ja sam se bojala.
Sve više i više.
Bojala da će ti dugi, tanki trenuci se razlomiti.
I dogodilo se.
Strah nije osjećaj.
Strah je priviđenje.
Tjeskoba koja se javlja. Koja upozorava.
Upozorava na slijed događaja.
I tada...
Tada se širi iz naše nutrinje.
Širi se kroz dane. Kroz bezdane dane.
Razmišljam. Usmjerih pogled na daljinu.
Gledam. Ne vidim ništa.
I dalje gledam. I dalje ne vidim.
Pogled mi se udubljuje. I dalje ne vidim.
Odjednom vidim.
Vidim sve. Ali ne gledam.
Ništa ne gledam, a vidim sve.
Osmijeh. Kako se osjećamo dok se smijemo?
Što je potrebno da se nasmijemo?
Zaboravljam. Da. Zaboravljam osjećaj.
Taj osjećaj kojeg gledam, a ne vidim….