|
Evo opet se ja javljam (vec cu pocet bit dosadan)
Sad bas gledam u monitor.... odnosno buljim........
I mislim... obecajem si stvari za koje znam da ih se necu pridrzavat.....
Mislim o raznim ljudima..... sto su mi napravili.... sto sam ja njima napravio.....
Kao da sam stao u vremenu..... ali iz dnevnog boravka ipak cujem glasovesvoje sestre i njenih prijatelja.... sto znaci da vrijeme i dalje ide.....
Gledam okolo po svojoj sobi i vidim mnogo stvari koje me podsjecaju na razne dogadjaje....
Neznam sto da radim..... samo buljim u ekran...... i to je to......
Vrijeme ide... sat odkucava sekunde..... i to je sve.........
Osjecam se kao...... zapravo u opce ne osjecam nista........
Vise necujem glasove iz dnevnog boravka.... mozda je vrijeme ipak stalo.....
Ali sat jos uvjek ide..... i ide.........
Vrijeme prolazi...... i sve ide dalje..... ali ja kao da ne zelim ici dalje....
Zeljim ostati u djelicu sekunde u kojem sam bio najvise sretan.....
To je naravno nemoguce..... ali ako se jako potrudim.....
Ma koga to ja zavaravam..... pokusavam postici nemoguce......
I tako stalno...... mozda je vrijeme da se prestanem tako jako truditi i da nastavim kao i svi ostali ljudi......
Ali ne ja uvijek zelim biti poseban.... jedinstven...... ali mi to nejde......
Ovom se prilikom ispricavam svim osobama koje sam povrijedio.... a i oprastam osobama koje su povrijedile mene.....
Pozdravljam odobe bez kojih ovaj zivot ma kakav god bi nebi imao smisla.....
Sada cete mozda misliti da sem tuzan jer pisem ovakav post.....
Ali sam zapravo sretan jer sam rascistio neke stvati u sebi......
Vrijeme je da STRAHOVI prestanu i da krenem dalje.......
Pa kuda me sudbina vodi.....
Dejo.....
|
