< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pozz svima....Ovaj blog je isključivo namjenjen.....NIČEMU.Eto samo želin vidit jesan li sposobna napravit blog....
Živili... :o)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Srce
Pavichich
Nino
Kathy
Bozzo
Lara
Sandro
Irenko
Jope
Anja
Vera
Iron Jele
Glorija
Petra
Psycho
Anonimka
Nina
Udruga
Tina
Damage
Linčine
Blinky
Brza
JA SAN:Diana
IDEN U:4.e razred HTT-a
DOŠLA SAN NA SVIT:23.01.1990.
VOLIN:puno toga....
MRZIN:puno toga....
PRIJATEJICE:Gagy, Nada, Nina...
PRIJATEJI:Bozzo, Mario, Leo, Australac, Mirko...
SLUŠAN: sve, al najviše techno...
MOJ MOTO:Samo budale ginu za ideale!!!!!!!!!!
E-MAIL: the_prodigy_girl@net.hr
promafija@yahoo.com
MSN: di_prodigy@hotmail.com
A EVO I PAR SLIKA:
EVO MENI JOŠ PAR DRAGIH SLIČICA....
Ž
Nekidan san krenila pisat post i napisala san jedan dobar dio...ka i obično bila san i na msn-u i ka san čula neke stvari, sjebala san se i nisan više mogla pisat...samo san ono, isključila kompjuter i nisan imala volje ni zašta...baš me ono pogodilo, nisan znala za sebe...ja jesan pisala i govorila o suicidu, al baš da san ja razmišljala kako i kad ću to napravit, nikad, to nikad nisan pomislila...i svi smo mi ponosni, i oči su nan primazane, uvik govorimo NE, TO SE MENI I MOJIMA BLIŽNJIMA NE MOŽE DOGODIT, ONI TO NIKAD NE BI NAPRAVILI......ma daj, niko nije izoliran, ništa nije nemoguće, a u to san se uvjerila kroz ovih par dana...vjerojatno ste svi čuli za ono za subotu,tako da...jbg...bila san svjedok toga...neznan, ma nemogu a i nesmin pričat o tome...samo teško mi je...neznan kako se ponašat...šta reć kad vidin tu osobu...moran izbjegavat tu temu iako bi bilo najbolje da o tome i popričamo, ono otvoreno, iskreno, al stra me da ne kažen nešto krivo...eto, samo vas molin za pomoć, molin vas recite mi kako bi se vi ponašali...ma eto...možda bi tribala nać neku zanimaciju u životu a ne vamo vama dosađivat...
ugl...a neznan, ponestaje mi mašte...ono, jedan sekund iman samo takvu temu za post, a drugi sekund, tema mi odleti, tj. prohujala s vihorom...hehe...moran malo vedrine unit u ovaj post...e večeras e ide u Tučepi...ajme oće bit super...e, valjda ćemo se slikat, pa će i koja sličica dospit ode...a joj...
e i još jedna pisma za kraj...PAINT IT BLACK- ROLLING STONES
Ma evo, sad kad oću objavit post, skontan da mi je post u biti sranje, al boli me briga, pišen radi sebe..ugl..ma nije bitno...pozz
Želin se ispričat, ali kako...Mislin na koji način...Nemogu odabrat pravi...E pa možda je to ovaj način (sigurno nije pravi, al vridi pokušat)...Eto, ti, valjda ćeš svatit da se obraćan tebi (iskreno se nadan), e pa ža mi je za sve, mislin ako san napravila nešto krivo ili ako san nešto krivo rekla, e pa samo da znaš nisan namjerno...
Ova pisma mi pristaje uz ove riči i uz ove moje trenutne feelinge....
Pozz svima
P.S.Možda se vama neće svidit pisma, al šta ću ja...pa eto, onda će valjda drugi put bit štagod bolje...ipak, nisu svi ukusi isti...nažalost...
E i jedna mala reklama: neka anonimka
TIMBALAND
"Apologize"
I'm holding on your rope
Got me ten feet off the ground
And I'm hearing what you say
But I just can't make a sound
You tell me that you need me
Then you go and cut me down
But wait...
You tell me that you're sorry
Didn't think I'd turn around and say..
That it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
I'd take another chance, take a fall, take a shot for you
And I need you like a heart needs a beat
(But that's nothing new)
Yeah yeah
I loved you with a fire red, now it's turning blue
And you say
Sorry like an angel, heavens not the thing for you,
But I'm afraid
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologizes, it's too late
Woahooo woah
It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, yeah yeah
I said it's too late to apologize, a yeah
I'm holding your rope
Got me ten feet off the ground...
Možda da napišen I LIKE HIM MORE THAN HE KNOWS ili možda I AM SORRY CAUSE OF EVERYTHING (al to ne bi imalo veze sa poston, pa tako da...), onda možda BIJEG ili čak SAMO JOŠ JEDAN NASLOV... Neznan, stvarno neznan, nego eto došlo mi da napišen novi post... Dojadila san Bogu i judima s onin depresivnin postovima i takin glupostima...Svi mi govore; VAKA SI, NAKA SI, ŠTA TI SVE PADA NA PAMET, KAKO MOŽEŠ TO GOVORIT I SL. I svi me napadaju, svi me osuđuju...A zapravo ne svaćaju da ja želin da me puste na miru, ja san takva kakva jesan i nek me prihvate takvu, a ako ne žele, eto in tamo...Ni ja nisan baš zadovoljna samon sobon, al s vrimena na vrime ću to prominit, a boli me briga šta će ko drugi reć za mene, jer san ja sama sebi dovoljna (bar se tako tješin...)Al eto, počet ću s ovin...
BIJEG
Bijeg...Bižin od...Bižin od puno toga u zadnje vrime...Bižin od sebe same, od ljudi, od ljubavi, problema... A sve to samo zato jer me stra da me opet neko ne povridi i da ja ne povridin nekoga, jer san preslomljena, da bi izdržala još jedan nečiji udarac....Previše san ih primila, i dosta mi ih je za još neko vrime...Nešto san vakvog tipa napisala u mobitel, kako mi misli nebi pobigle, tj. da ne bi ostale lebdit negdi u zraku, i za nefalit- mislin mora se meni to dogodit, izbriše mi se to, neznan kojin čudon, i ne mogu se sitit svega šta san tila reć...Al eto...I will try...Ponovo mi je došla ona glupa faza kad smatran da nisan sposobna ni zašta, cila san nikakva, smotana i utučena...
Ljudi me čas tretiraju ka odraslu osobu, čas ka dite...Nek se odluče već jednon, jer nemogu bit dvojaka ličnost...ako me razumite...u biti, mogu i jesan, a to ne želin bit...NE ŽELIN...Judi me smatraju odraslon osobon radi mojih godina i neznan ni ja čega sve, a smatraju me diteton kad žele držat nadzor nada mnon...U biti, ja jesan odrasla osoba jer san, ma neću ništa reć...a s druge strane, u duši san još dite, užasno me lako povridit, ljudi to vide i koriste me kako bi oni nešto uspili te kako bi njima bilo bolje, a ja na kraju ostajen sama, povriđena, utučena i pripuštena samoj sebi na milost i nemilost...
Možda se pitate zašto bižin od ljudi...E pa uza sve ovo, ja san i lakovjerna i naivna...Mrzin virovat ljudima jer baš onda kad se zbližin s njima oni me iznevire i zajebu...A to ne volin... Tada se osićan skroz jadno...A nadan se, a ne nadan se ništa, bolje mi je šutit nego govorit ili pisat, votever... s ovin samo pokušavan izličit svoju dušu, al sumnjan da san na dobron putu...
BTW: Jedna osoba mi je nekidan rekla da san mu/joj postala stranac...Čovjeće, pa kako ja mrzin tu rič...Nije to bit, nego, kako će me bilo ko razumit ako ja sama sebe ne razumin, tj. ako san ja u nekin trenutcima sama sebi stranac...
Votever, suviše mi je išta više pisat, neznan oćete li me skontat, tj. jeste li uopće išta od ovoga skontali...Ma ja se samo bezze trudin...Odustajen...
WHERE IS MY LOVE???
WHERE IS MY HOPE???
WHERE IS MY REASON TO LIVE???
I ZA KRAJ EVO VAN JEDNA PISMA I NJENE RIČI...MENI JE SAVRŠENA...STAVILA SAN OVU VERZIJU JER MISLIN DA ĆETE OVU AMO REĆ BOLJE PRIHVATIT, OD OVE DRUGE...DRUGA JE MENI BOLJA, PA KO OĆE NEK JE POGLEDA NA YOUTUBE-u, VERZIJA JE OD THE VERVE FT. JAY Z, A OVA MOJA VERZIJA JE...THE VERVE- BITERSWEET SYMPHONY ...ETO PA UŽIVAJTE...
THE VERVE LYRICS
"Bittersweet Symphony"
'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Try to make ends meet
You're a slave to money then you die
I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you to the places
where all the veins meet yeah,
No change, I can change
I can change, I can change
But I'm here in my mold
I am here in my mold
But I'm a million different people
from one day to the next
I can't change my mold
No, no, no, no, no
Well I never pray
But tonight I'm on my knees yeah
I need to hear some sounds that recognize the pain in me, yeah
I let the melody shine, let it cleanse my mind, I feel free now
But the airways are clean and there's nobody singing to me now
No change, I can change
I can change, I can change
But I'm here in my mold
I am here in my mold
And I'm a million different people
from one day to the next
I can't change my mold
No, no, no, no, no
I can't change
I can't change
'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Try to make ends meet
Try to find some money then you die
I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you to the places
where all the things meet yeah
You know I can change, I can change
I can change, I can change
But I'm here in my mold
I am here in my mold
And I'm a million different people
from one day to the next
I can't change my mold
No, no, no, no, no
I can't change my mold
no, no, no, no, no,
I can't change
Can't change my body,
no, no, no
I'll take you down the only road I've ever been down
I'll take you down the only road I've ever been down
Been down
Ever been down
Ever been down
Ever been down
Ever been down
Have you ever been down?
Have you've ever been down?
Evo, napokon amo reć, iman određenu temu za napisat post..... E pa ovaj post posvećujen, ka šta san već obećala, mon vjernon kolegi, mom Glupku, mom Zeliću (nemoj me ubit, plz ) ili kako bi vama to bilo poznatije Andrei Radalj...
E pa, moja Andrea, moj kolega, ujedno i moja rodica rođena je 23.11. 1990., znači točno 10 miseci mlađa od mene...Hehe Ide u 2. razred ekonomske... Ima momka - samo naprid Zeliću... E pa dugo su, jedno dobra 4 miseca skupa, jesan falila?!
Onda, taj moj kolega trenira odbojku već 6 godina, a ja 8 i trpimo se nekih 5 godina, jer smo ka, kako bi van objasnila, aha, uvik se zagrijavamo skupa, tj. par smo - hehe
I tako, puno toga smo zajedno proživile, ako vas zanimaju detalji slobodno nju pitajte..... Jer ja ne znan šta van više smin reć, a šta ne smin, al ja san gotova, kad me uvati...Bit će mi zahvalna za post, al ujedno i ljuta...plz do not kill me, you will need me one day...
E i zaboravih reć, nosi broj 6, oduvik....I to joj je najdraži broj....
E da, i ona nan je najbolji kapetan, juniorki, koji je ikad postoja....Glava je ekipe (tako bar naš slavni Fifi kaže), jer igra jednu od najzahtjevnijih pozicija u igri, tehničara- oni koji se ne razume u odbojku, objasnit ću van, to van je osoba koja diže balune, ona mora pazit na sve, koja joj je igračica di, kojoj će dignit...ma jednon rečenicon: MOJ KOLEGA MOŽE SVE!!!! fala ti kolega za sve šta si napravio za mene...
Tvoj Tupko...
E pa evo par sličica...
BTW: Nadan se da ću priživit kad ona ovo vidi....
MOJ KOLEGA...SORRY RADI OVE SLIKE...HEHE
P.S. EVO MORALA SAN IZBRISAT OVU SLIKU!!!NATIRALA ME!!!OVO JE NAKNADNO ISPRAVLJENO....
ODE JE MOJ KOLEGA U POZADINI, I KA I OBIČNO, ODMARA, I NE RADI NIŠTA....
EVO KA ŠTA VIDITE NE VOLI SE SLIKAVAT...
ALI ETO IPAK JE PRISTALA NA JEDNU NORMALNU SLIKU...I TO SA BEBOSH...
Eto, kolega moj, ja san svoje obavila, neću te više hvalit, a ni sramotit, iden sa trčat do Mirakula na kavu, pa se si ju na treningu...
Pozz everybody
Evo me, tu san.....Napokon ovi dugo željeni praznici.....Ajme oću se pošteno naspavat i odmorit sada, pa to nisu istine....Samo san to čekala....A znate šta, sve više razmišljan o tome da izbrišen ovaj blog, postalo mi je nekako, kako da to objasnin, iman želju za pisanjen, to je jedna od ritkih stvari koja me veseli u zadnje vrime, al ne znan o čemu pisat i kako se izrazit da me svi svate....Vjerojatno ću od sad samo pisat kako me šune i kad me šune, tj. kad buden imala neku određenu temu, a ne da vako bezze baljezgan...A i puno vrimena gubin na ovome...Non-stop visin na internetu, prije nisan vako....Al to je samo jedna od opcija, možda to i ne napravin, i do not know, sve u svoje vrime- pa tako i odluka...Ma šta san ja uopće do sad napisala...Ma neman blage...Izgubljena san u vremenu i prostoru...U zadnje vrime mi se događa to da se u jednon trenutku zamislin, negdi se zagledan i misli mi kolaju glavon i onda nakon par minuti uopće neznan o čemu san razmišljala...Ono, baš san izgubljena, al to mi se počelo sviđat, ono, bar se na sekund maknen iz ovog prokletog svita, kako to objasnit??!! A valjda ste me skontali...evo, ako ne napišen sutra novi post, tj. ako ne uvatin vrimena želin van svima SRITAN USKRS!!!!! E i oćete vi večeras vanka, budući da je ka Velika Subota, ja bi, al mi je časna uvalila čitanje za večeras, tako da...ajme joj...bidna ja...Neću tako, ja bi vanka, ja bi išla pit , zabavit se , vidit nekoga i ....Ma ne smin više ništa govorit...Kakva san još će mi i izletit nešto a možda i puno toga šta ne bi smilo, pa mi je zato bolje da šutin, jer san i vako sama od sebe brbljava i lajava pa ću reć ono šta ne smin...Ma uglavnon: ŠUTIT ĆU!!! A dajte, pomozite mi malo, recite mi o čemu bi mogla pisat jer mi ponestaje ideja....Al stvarno....Eto, moji piplzinen, čitamo se...
.......Zašto baš onda kad pomislim da se stvari počinju vraćat tamo di in je misto, one me ponovo zajebu i u biti ispadne da san se i te kako privarila....Mislila san, da se sve počelo vraćat nako kako je bilo, al jbg, na moju žalost, to nije tako....I baš onda kad mi je presavršeno, prelipo, jedna obična rečenica sve zasere....
Onda se zapitan: ZAŠTO JE ŽIVOT TAKO SJEBAN???
Neman volje pisat ništa, a piše mi se.... Ma užas.... Evo samo par stihova, pa kome se da čitat, nek čita, a kome se neda, neka ne čita- eto, baren je ovo jednostavno....
.....I BOGATI PLAČU, ZAŠTO NE BIH I JA???.....
.....LOVE IS THE SLOWEST FORM OF SUICIDE.....
.....ČOVJEK JE VELIK AKO NIJE IZGUBIO SRCE DJETETA.....
.....OD KADA NEMA TE I U PAKLU SMRZNULO JE,
I VJETAR PRODIRE KOSTI PIJANE.....
.....SOMETIMES THE TRUTH IS AIN´T ENOUGH
OR IT´S TOO MUCH AT TIMES LIKE THESE..
LET´S THROW THE TRUTH AWAY,
WE´LL FIND IT IN THIS KISS..
wITH YOUR SKIN UPON MY SKIN,
IN A BEATING OF OUR HEARTS,
LET LOVE GIVE WHAT IT GIVES.....
.....I HOLD YOU IN MY ARMS, YEAH,
THAT´S WHEN IT STARTS..
I SEEK FAITH IN YOUR KISS,
AND COMFORT IN YOUR EYES..
TASTE THE SEED UPON YOUR LIPS,
LAY MY TOUNGE UPON YOUR SCARS,
BUT WHEN I LOOK INTO YOUR EYES,
WE STAND WORLDS APART.....
I evo za kraj, jedna pisma koju vjerojatno svi znate, tj.tribali bi je znat....Meni je to jedna od najdražih pisama...Pa eto da bar nešto valja u ovome post, bolje rečeno u ovon cilon blogu....
A neznan jeste li me svatili šta san s ovin tila reć, a i nije bitno...Glavno da san se ja izrazila...
Eto ljudi, pa uživajte... Pozz, jubin vas sve