With flowers in my hair ... http://blog.dnevnik.hr/flowergirl

srijeda, 23.04.2008.

Da, davno je prošao Uskrs

Stvari su se zalaufale. Nije da ne stignem pisati, jednostavno se ne sjetim, a i ne znam što bih. Čitam blog.hr i vas blogere relativno redovito. Ali sama da nešto napišem teško mi pada.

Pa da nabacim nekakvu retrospektivu.

Kradem dane dok još mogu, uživam, nije mi loše u inozemstvu. Daleko od mame i tate, učim kuhati i ostale house-chores, sjeda mi grižnja savjesti svakodnevno jer još uvijek nisam razriješila sa svim ispitima i diplomskim. Već mi je sada žao što ću se morati vratiti u sivu realnost. I dalje ne znam što mi budućnost piše (ne znam što ću u listopadu, ali znam što bih htjela - opet u inozemstvo). I tako...

Kad bolje razmislim, predugo sam izbivala s bloga. Blog je moja garancija za psihološku ravnotežu.

Propustila sam vam ispričati priču o obnovljenim starim prijateljstvima i kako ih je zapravo teško zaista obnoviti, o polovičnim novim prijateljstvima i kako ljudi s kojima živiš nisu nužno i ljudi koji te razumiju, o jednoj od najboljih frendica koja je isto uzela put pod noge i otkad je daleko, daleko uopće se više ne javlja. "Ne stigne", kaže njena mama (e ovdje stvarno nešto ne štima - više se s njenom mamom čujem nego s njom!) A ja pišem svakih 10-14 dana kilometarske mejlove i nalazim se s ljudima aranžirano na chatu kako ne bi pomislili da ja sad imam nove prijatelje, novi uzbudljivi život u koji se prijatelji doma ne uklapaju...

Propustila sam vam ispričati još jednu totalno neinteresantnu priču o učestalom déjŕ-vu događaju koji se svodi na ono da nakon svih oženjenih, zaručenih, zauzetih, gej, nezainteresiranih, napornih i ostalih tipova ja još uvijek nisam naučila ispitati nečiji status na vrijeme, nego samo pogledati je li naveden na onom blesavom Fejsu.

Nije mi baš loše. Novi svijet i jedinstvena prilika za istraživanje istog. A i nisam se tako daleko maknula od Zagreba...

U biti, opet mi je sinula ideja da se preselim na javni blog (onaj na kojem pišem jedan post godišnje) pa da kako spada iznesem dogodovštine i iskustva. Ali nekako mi se ne da. Teška neka bolest, ta lijenost ili pak kreativna blokada.

Pozdrav

Flowergirl



23.04.2008. u 21:45 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.


Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Iz arhive



o Blog i ja
o I opet FloraArt
o Što je muškarac bez auta
o Kad narastem bit ću televizor
o Apstinencijska kriza ili kako preživjeti kvar televizora
o Zašto sam Flowergirl
o Pet stvari koje još niste saznali o meni
o Strpljen-spašen (penzioner)
o With faded flowers in my hair
o Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
o Kako sam postala voajer
o Žene, žrtve mode: 10 sigurnih znakova da robujete modi
o O dokumentarnim sapunicama i (ne)posvajanju unuka
o Seizmološka aktivnost mog života

Brojač


Free Counter
Free Counter


Kontakt


Moja e-mail adresa

Shortcuts


Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se