flowergirl

četvrtak, 14.02.2008.

Sretno vam Valentinovo

Kad bolje razmislim, svadbe su veliki rođendani, a Valentinovo rođendan u malom. Cvijeće, kolači, pokloni... Nije li to, zapravo, divno? I to čak i za promatrače? cerek

14.02.2008. u 17:37 • 2 Komentara • Print • # • ^

subota, 09.02.2008.

Nakon dosta vremena

Ovoga puta nije bio posrijedi kreativni zastoj. Krivi su bili tehnički problemi. S druge strane, ne mogu garantirati da bez tehničkih problema ne bih imala kreativni zastoj.

Gdje sam ono stala...

Pouke za novu godinu. Na novogodišnjem dočeku naučila sam barem 3 vrlo bitne stvari:
1) Treba izbjegavati tipove koji piju.
2) Vidi pod jedan.
3) Vidi prethodno.
Iako se na prvi pogled čini da je riječ o istom, vjerujte mi, nije. Naime, pripiti/pijani ljudi mogu ostaviti na vas 1. fizičke, 2. psihičke i 3. emocionalne posljedice. Fizičke osjećam redovito u obliku boli u nozi, psihičke mi se vraćaju svaki put kad pogledam fotografije s dočeka, a emocionalne potiskujem u međuvremenu s popriličnim uspjehom.

Traktat o mami. Zapravo, ne sjećam se više što sam točno htjela ovdje napisati. Vjerojatno da mi majka pokušava utjecati na sve segmente života, krećući od frizure, odjeće, obuće, kozmetike, preko toga kako trebam provoditi dan, kada dolaziti kući i koliko se često javljati ako se vraćam iza ponoći pa sve do načina na koji trebam reagirati na okolinu i poimati svijet oko sebe. Naravno, moja mama ima najbolje namjere (a dobrim namjerama popločen je put znamo kud). Problem je taj da to nisu savjeti, to su spasonosne sugestije koje se moraju prihvatiti jer je inače posrijedi duboko nepoštovanje s moje strane, ignoriranje "konstruktivne kritike", a kada se na nešto požalim, onda je moje nezadovoljstvo zapravo posljedica "neprimanja savjeta".

Digresija. Na svu sreću, uskoro se selim. O čemu se točno radi drugom prilikom.

Traktat o tati. I dalje ne znam kako će točno izgledati moja bliža budućnost (recimo listopad 2008. na dalje). Ima par mjeseci kad me tata uhvatio ispitivati da što ja sebi mislim, kad ću ja diplomirati, kad ću se zaposliti itd. Imam li ja predodžbu o tome kako će izgledati moje naredne 4 godine života. Izvukla sam neki stari plakat, okrenula ga, prislonila na televizor, nakon natezanja tata je televizor i ugasio, uhvatila boardmarker i skicirala lentu vremena, u detalje iznijela za svaki period plan A i plan B, navodila raznorazne nazive tvrtki u kojima bih tražila praksu vani, nazive stipendija za koje bih se prijavila ako mi se pruži prilika postdiplomskog vani - kako bih bila što uvjerljivija, uzimala u obzir i negativne ishode svih solucija itd.
Moj otac se i dalje ne može pomiriti s činjenicom da ja želim nastaviti školovanje u inozemstvu. Njegov idealni nacrt jest da čim prije diplomiram, da se zaposlim, iselim ili ne (ne znam što je u njegovim očima bolja solucija: da plaćam podstanarstvo kod kuće ili da odem od kuće). Neki dan mi je predbacivao da kako ja to već 7 godina studiram?!? U mom brojčanom sustavu 7 je puno više od 5 i pol. Osobito uzevši u obzir koliko mi studij traje te da mi je trenutak diplomiranja trenutno strogo određen s 2 stipendije (jedna određuje najraniji, a druga najkasniji trenutak diplomiranja). I ne tvrdim da sam se tijekom zadnje godine iskazala na fakultetu, ali bar bi moji ukućani trebali razumjeti da i nisam baš u nezavidnoj situaciji s obzirom da mi institucije diktiraju kada diplomirati, gdje i kako brzo se zaposliti, koliko dugo tamo raditi itd. Svi žive moj život osim mene same.
Mislim da je njegova frustracija da bih mogla i tijekom postdiplomskog biti financijski ovisna o njemu. Iako je meni jasno da on za to para nema. Iako ja s tim uopće ne računam. Osim kad se pitam može li mi postdiplomski ovisiti o kreditu za kojeg trebam jamca - a iskreno, mislim da mi tata jamstvo ne bi potpisao (ili bi napravio čitavu paniku zbog toga i još mi dugo predbacivao). Naravno, mama ne pomaže nimalo kada kaže "pa naravno da će ti tata financijski pomoći, tome služe roditelji"... A kada kažem da ja ne želim biti financijski ovisna o njima, onda se mama uvrijedi...

Valentinovo. Ove godine odlučila sam slaviti Valentinovo. Nije da imam s kim. Jednostavno sam odlučila promijeniti strategiju. Umjesto ignoriranja, preziranja i iziritiranosti Valentinovom, ove godine ga slavim. Vjerojatno sam tom namjerom popustila pred komercijalizacijom Valentinova, ali teško je uvijek biti kontra.
Ove godine poštedjet ću vas predvalentinovskih priča o svojim luzerskim neiskustvima tijekom prošle godine:
onaj koji me nije pozvao na rođendan, jedan pripiti, jedan s kojim se dopisujem - iako ga nikad nisam srela, jedan kojeg sam srela - ali zapravo nisam nikada imala prilike s njim razgovarati, drugi pripiti i onda opet onaj koji me nije pozvao na rođendan. Mislim da mi je ovo već druga nominacija za Bridget Jones.

Pozdrav

Flowergirl

09.02.2008. u 14:18 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.

Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Shortcuts

Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen