With flowers in my hair ... https://blog.dnevnik.hr/flowergirl
petak, 20.04.2007.
Onda je prošao taj dan...
Trenutno je 0:30 sati. Sva sreća. Nije da je ovaj četvrtak bio jedan od lošijih dana u mom životu, ali nisam baš zadovoljna. Pa čak i kod problema koji ne nestaju s otkucajima ponoći dobro je kad možeš reći "Sutra je novi dan" ili još bolje: "Danas je novi dan."
U našu se grupu uključila (o kakvoj se grupi radi? nebitno) jedna meni od prije poznata osoba. Dobra i draga osoba, simpatična, zgodna. Uglavnom, budući da se radi o ženskoj osobi, dovoljno ima kvaliteta da bih joj barem malo pozavidjela. S tom bi se zavišću još i nosila da se istovremeno ne radi i o osobi koja mi je inače dosta mrska zbog ljudi s kojima se druži. Ljudi koji su zaista zadnji ološ sredine u kojoj se krećem, a koje valjda u širokom rasponu svoje naivnosti/nezainteresiranosti nije u stanju vidjeti onakvima kakvi jesu 
. To vam je otprilike kao da kažete da George Bush i nije loš čovjek pa ga zato puštate da živi 
. Do sada sam se u spomenutoj grupi dobro osjećala, ali trenutno jednostavno više ne mogu/ne smijem reći na glas što o tom ološu mislim. Autocenzura za mene je uvijek bila gora od svake druge cenzure, od bilo koje druge kazne. Osim toga, finoća i pristojnost kojom joj se obraćam za mene je podnošljiva u malim količinama, ali izgleda da neće ostati u malim količinama jer ćemo se sad često susretati. I dok bih najradije viknula "Gdje ti je savjest?" 
, ja se i dalje ponašam fino i pristojno.
U istoj se grupi nalazi i nedavno spomenuti tip (onaj koji mi je pozornost odvukao od kolača 
). Sad sam u fazi uvjeravanja same sebe kako čovjek sigurno ima curu. Zapravo, istovremeno se nadam da nema, a ne usudim se ponadati. Oni među vama koji znaju koje sam sreće po pitanju muško-ženskih odnosa shvatit će da je razlog moje paranoje loše iskustvo i račun vjerojatnosti koji nalaže da je svaki pristojan dečko već zauzet. Osim što se pitam je li mu frendica i cura, a ne usudim se istražiti to i saznati pouzdanu informaciju, danas sam se uhvatila u još nečem gorem: zasmetala me ideja da je možda bolji student od mene. O kojim se ovdje kompleksima i strahovima radi, ne bih znala. Možda jer su učenici koji su me grozno omalovažavali još uvijek poštivali zbog uspjeha, možda jer su studenti koji su bili puno bolji od mene bili predobri da bi sa mnom uspostavili neku bolju komunikaciju...
Mislim da mi definitivno treba psihijatar.
U idućem nastavku osvrnut ću se na prošlotjedni susret s prijateljem iz prošlosti tijekom kojeg sam zaključila da i on i ja imamo problema s vezanjem: izmislit ćemo nešto samo zato da bi mogli reći "ovo nije prava osoba za mene". Totalno iracionalno.
Pozdrav
Flowergirl
P.S. Ako ste zaključili da previše kompliciram, niste još uvijek dovoljno blizu istini. Kompliciram još puno, puno više. Naime, kakve će me tek mučnine spopasti kada gore spomenuta ženska osoba stupi u kontakt s gore spomenutom muškom osobom? Sva dražesna i loveable kakva jest? 
UPDATE: Noćas sam ga sanjala... Frendica koju sam htjela poslati da ispita je li on u vezi stoji sa mnom u redu (ne znam što smo čekali, nije bilo u menzi :)), a on stoji sa strane u istoj prostoriji s "frendicom, ne znam je li mu i cura", ona ga nešto pita, a on kaže: "Ja već imam curu." 
utorak, 17.04.2007.
Što je muškarac bez auta
Nisam nikad kužila onu priču da je važno koji auto voziš jer se cure pale na dobre aute. To bi značilo da su cure praktična stvorenja, a nisu, vjerujte mi.
Neki dan sam se zadržala povodom službeno-neslužbenih obaveza na sjevernom dijelu Trešnjevke do negdje 1 ujutro. I krenula ekipa kući, jedan auto, a svi žive na skroz drugom dijelu grada u odnosu na mene. Krenem ja fino pješke prema Ciboni i stalno si mislim kako je to krasno kad se ne nađe niti jedan džentlmen da te otprati na stanicu i pričeka tramvaj. Nije me, na sreću, progutao mrak, a budući da su se oko Cibone nalazili samo neki čudni tipovi produžila sam još jednu stanicu pješke, a sve samo da bih srela još čudnih tipova. Tramvaj sam čekala dugo, dugo... I konačno je došao autobus. E kad se tramvaji pretvore u autobuse već je zaista kasno.
U busu sam vidjela kolegu s faksa u ženskom društvu i već sam se spremila pozdraviti ga (u mukloj noći nikog poznatog pa me obradovalo lice koje mogu nekamo svrstati), a on me ne ferma ni 5%. Moram primijetiti da to i nije bilo loše jer sam s nerazumijevanjem preselila u drugi dio busa i uhvatila mjesto za sjedenje...
Uglavnom, da ne duljim previše: još od srednje škole imala sam samo tri problema:
- tata ne može doći po mene jer je na poslu, auto je u garaži, a ja nemam ključ od garaže,
- tata nije na poslu, ali svejedno ne može po mene,
- auto je na popravku.
Položila sam vozački davno, davno i nikad se nisam osamostalila. Tata je "budno" nadzirao moju vožnju od početka kritizirajući toliko da sam nakon nekog vremena odustala. Dosta mi je psihološkog terora i bez vožnje autom. Tako je ostalo do danas. Naravno, kvar auta nije popravio situaciju.
Nakon višemjesečnog nemanja auta tata je kupio novi. Na dugogodišnji kredit, razumije se. I obećao mi da ću smjeti voziti ako u autoškoli uzmem par sati da "obnovim znanje". Trebala bih ja platiti, razumije se. E nećemo tako, rekla sam mu. Spremi se da ćeš me sad svuda šofirati jer ja sebi neću plaćati satove vožnje.
Na kraju sam zaključila da bih možda ipak mogla na simulator. Nisam nikad bila pa eto :) Frendica me neka smekšala.
Ako je suditi po meni, žene zaista ne znaju voziti. Ali od šofiranja niti jedna se još nije popravila.
Pozdrav
Flowergirl
ponedjeljak, 09.04.2007.
Sretan Uskrs
Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka uskrsna radost i svjetlo obasjaju vaše živote i živote vaših najmilijih.
Za one koji nisu slučajni namjernici na mom blogu nekoliko virtualnih proljetnih pisanica:
Ladies first:
A sada dečki:
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Tko je Flowergirl?
Zagrepčanka u 25. godini.Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.
Opis bloga
When the head of state didn't play guitar,Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything
I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
[All]
Iz arhive
o Blog i ja
o I opet FloraArt
o Što je muškarac bez auta
o Kad narastem bit ću televizor
o Apstinencijska kriza ili kako preživjeti kvar televizora
o Zašto sam Flowergirl
o Pet stvari koje još niste saznali o meni
o Strpljen-spašen (penzioner)
o With faded flowers in my hair
o Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
o Kako sam postala voajer
o Žene, žrtve mode: 10 sigurnih znakova da robujete modi
o O dokumentarnim sapunicama i (ne)posvajanju unuka
o Seizmološka aktivnost mog života
Brojač
Free Counter |
Kontakt
Moja e-mail adresa
Shortcuts
Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen