flowergirl

petak, 09.02.2007.

Svi moji dečki V

Svanula je treća akademska godina i donijela moj prvi društveni predmet, jedan od najdražih mi predmeta uopće na ovom faksu. Zbog njega sam se zapitala nisam li trebala upisati drugi fakultet, zamislila se nad svijetom oko sebe, promijenila neke navike. Jedan od rjeđih predmeta za koje mogu reći da nisam izostala baš niti jedan jedini sat, a nakon svakog predavanja osjećala sam se bolje nego prije.

Kako to obično bude na društvenim predmetima, susretala sam tamo ljude koje tijekom tjedna ne susrećem jer nemamo zajedničkih predavanja. Tako je bilo i s Florijanom.

Upoznala sam ga površno krajem osnovne. Tada sam ga zadnji put vidjela sve do prve godine faksa: pozdravio me, no nisam ga se sjećala pa me morao podsjetiti tko je i otkud se znamo. Tko bi, uostalom, popamtio sve ljude koje je poznavao tijekom osnovne?

Silom prilika, na drugoj smo godini završili skupa u grupi. To je bio poticaj da svoje razgovore proširimo s "Bok! Kako si? Dobro." Jednom smo tako sjedili u knjižnici i učili matematiku. Pitao me znam li što znači neka formula. Nisam znala. Ponosno mi je objasnio što znači i kako se to moralo znati kod njegovog bivšeg profesora. Zatim me pitao neki teorem. Nisam znala o čemu se radi jer tu matematiku nisam još položila. Naravno, i to se moralo znati.

I inače je bio dosta prepotentan. Napuhan. Frendica iz osnovne pričala je da joj se, kad god se sretnu, pohvali kako mu dobro ide faks i kako sve polaže bez problema. Ja to zovem liječenjem kompleksa. Očito nikad nije prežalio da je umjesto gimnazije upisao stručnu srednju školu, znao bi reći nešto u stilu da se tamo nije mogao iskazati.

Ipak, kako mi je s vremenom djelovao skromnijim, nisam ga izbjegavala. Bilo je i praktično što je živio blizu mene - čini mi se da smo par puta skupa išli na vožnju biciklima. Sjećam se dobro jedne vožnje. Izgleda da sam bila preotvorena taj dan, razgovarala sam s njim o obiteljskim stvarima i planovima za budućnost. To ga je valjda potaknulo da s osobnog prijeđemo na još osobnije. Naime, zanimalo ga je moje mišljenje o seksu prije braka. Da, on je vjernik, ali zar zaista mislim čekati s tim do braka? Pa koji je smisao toga? Ne sjećam se jesam li se upustila u diskusiju ili sam taj neugodni razgovor nastojala okončati. Nisam se mogla otarasiti misli da ima nekakav poseban motiv zašto gnjavi s tim.

Dogurali smo i do te treće godine kada smo se susretali samo jednom tjedno. I svaki put bi skupa išli doma. To mi je počelo ići strašno na živce. S jedne strane sve mi je manje odgovaralo njegovo društvo, s druge strane imala sam neki iracionalni strah da bi Hrvoje (koji mi se jako sviđao iako sam ga poznavala samo na daljinu) mogao krivo protumačiti moje odnose s Florijanom.

Bila sam te večeri skroz euforična nakon odličnog predavanja i nastojala sam sačuvati raspoloženje unatoč njegovom društvu. Pričala sam o kolokvijima, pripremama i sličnim nebitnim stvarima. Odjednom se razljutio. Da zašto moram pričati samo o faksu, zašto ne bih razgovarala s njim i o nečem drugom? Objasnila sam da s kolegama s faksa razgovaram o faksu misleći da će shvatiti da mi se uopće ne razgovara s njim, a još manje o osobnim interesima ili razmišljanjima. Predbacio mi je da sam užasno ukočena i kako ništa ne razumijem!

Nažalost, nije se dovoljno razljutio da ne bi i ubuduće skupa išli doma. Jedne večeri na povratku kući odlučio je izići na mojoj stanici. Baš kad sam htjela otići, obuhvatio me s leđa (kao u onim brutalnim filmovima, rukom oko vrata, kao da će me zadaviti) i poljubio u obraz. Iz zahvalnosti, kako je rekao, a zbog nečeg nebitnog što se dogodilo na faksu. S mučninom u želucu otišla sam doma.

Nema u tome ništa strašno, reći ćete. Možda vam je čak malo simpatično. No meni je to bila kap koja je prelila čašu. Uostalom, što očekivati od njega idući put? Jer bila bih zaista naivna ako bih nakon svega rekla da nema nikakvih namjera.

Do idućeg tjedna osmislila sam "strategiju": nakon predavanja ću pobjeći sama doma. Čak sam sjela i u zadnje redove što je bila prilična žrtva budući da je otraga bučno. Dobro, i nije neka strategija, prije kukavički plan. I taj mi je plan poremetila frendica koja me zamolila da je pričekam, a morala je još nešto obaviti. Pričekala sam je u ženskom WC-u (sigurna zona!). Baš kad smo izlazile iz faksa, ispred sebe sam u staklenim vratima vidjela Florijanov odraz. Pomislila sam na onu priču sa stupom soli i odlučila da se neću okrenuti. Pritrčao nam je. Uporno sam šutjela. Pitao je ljutim li se. "Da", rekla sam, "neoprostivo, nepovratno i neizmjerno!"

Ušao je u tramvaj na druga vrata. Otada na dalje smo se izbjegavali.

Iskreno, bila sam prezadovoljna ishodom. Riješila sam ga se. Ipak, brinulo me zašto sam tako okrutno zadovoljna. I nisam li sad sama u ulozi Marka C, ulozi koja mi se iz druge perspektive nije niti najmanje svidjela?

Ne čini drugima što ne želiš da se tebi učini. Osim u samoobrani.

(Nastavlja se)

09.02.2007. u 21:20 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.

Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Shortcuts

Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen

With flowers in my hair ... https://blog.dnevnik.hr/flowergirl

petak, 09.02.2007.

Svi moji dečki V

Tko je Flowergirl?

Opis bloga

Iz arhive

Brojač

Kontakt

Shortcuts