Rastanak s gimnazijom! Pa što? Ipak, ima tu nečega. Jedan osjećaj, fluid, nešto praiskonski duboko, dublje iznivelirano, nešto što se već godinama proslavlja akademskim kozerijama, frapantnim idejama, izletima i često masovnim pijankama. Ne zaboravimo, događaji koji se na taj način promociraju, imaju nešto od kozmopolitskog, bjelosvjetskog, općenarodnog, sačinjavaju ukras ovom našem divnom malom svijetu, koji još izgleda dugo ne namjerava promijeniti svoj sadržaj.
Pokušat ću, bez parafrazerskih insinuacija, analizirati u nekoliko karakterističnih obrazaca taj događaj, koji baš i nije od životne važnosti, iako u prvi mah on predstavlja jednu čisto emotivnu kategoriju.
- Prvo, to je razlaz, razdor, rastanak, prekid s jednom fazom života, jednim načinom življenja. Naviknuti da dolazimo uredno svako jutro u školske prostorije ispunjeni atmosferom intimnosti, čitajući kao iz dlana ono što će se dogoditi, događati, nekoliko slijedećih sati, ispunjeni konformizmom male institucije s malim brigama, postali smo dobar materijal za stres. Onako najednom „ispljunuti“, ogoljeli smo i slabi s teškim teretom daljnjeg samostalnog snalaženja. Nešto slično doživljava puž kad mu netko razbije kućicu. Dakle prvu „maturalnu paradigmu“ mogli bismo svesti na: stres u život.
- Drugo, najžalosnija komponenta, to je raspad grupe. Tu ne mislim samo na razrednu grupu na razredno vijeće nastavnika. Ne tvrdim da su sve takve grupe med i mlijeko, međutim pripadnici, upućeni jedni na druge, ostvarili su latentnu, naizgled službenu povezanost, koja je hoćeš-nećeš, uzrok jednoj još suptilnijoj, prisnijoj vezi, čije kidanje priznajmo, i te kako ošine. To bi vam moje kolegice mogle mnogo delikatnije prikazati.
Slijedeći obrasci su tipizirani i nešto skučeniji.
- Za prosječnog učenika: rastanak s gimnazijom je, ustvari, jedan prividni raskid s „onim prokletim štrebanjem“, rušenje tjeskobe s pijedestala slaboučeničke svakidašnjice. Za njih je to trenutak zaborava.
Za one druge, natprosječne učenike, gimnazija i rastanak s gimnazijom je samo jedan komplementarni trenutak koji treba koliko-toliko savršeno provoditi i savršeno svršiti, a zatim nazdraviti: To je trenutak uspjeha.
Dakle, ukratko rastanak s gimnazijom sadržava četiri osnovna obrasca: stres u život, rastanak s grupom, trenutak zaborava i trenutak uspjeha. Dovoljno da ne treba plakati nad onime što je prošlo, no isto tako ne treba ni bešćutno prijeći preko toga, odbaciti taj trenutak kao ugašenu šibicu. Zato je jedan izlet, interesantna ekskurzija, i jedna ekskluzivna proslava, najelegantniji, najelastičniji, najjednostavniji i najbolji izlaz i najdostojniji klimaks, koji će ponešto i rasteretiti priču o ulazu u život.
No varate se ako mislite da je time komedija završena, ona tek počinje.
Gospodo maturanti, zbogom!