|
|
| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
a bit of my everyday life...pa malo o mojim (m)učenicima...događajima u školi i u našem divnom obrazovnom sustavu...
Blog.hr
moj profile na last.fm
pet centar
pesonje i svasht' nesht'
If a doctor, lawyer, or dentist had 40 people in his office at one time, all of whom had different needs, and some of whom didn't want to be there and were causing trouble,
and the doctor, lawyer, or dentist, without assistance, had to treat them all with professional excellence for nine months, then he might have some conception of the classroom teacher's job.
by Donald D. Quinn
Eheto i mene back to the world of blogovanja!!!!! Zaistač je bilo long, long time ago...Pa da pokušamo nadoknaditi sve od zadnjeg javljanja. Krenulo je to nekako ovako...komp mi se i opetovano pokvario – tri tjedna bio na promatranju…da bi gospon majstor pronašao figu!!!! Jeah, nije li to bajoslovno??
Što se tiče prvog izleta mlade razrednice, o kojemu sam davno pisala, isto tako sam išla figu!!! A zašto? Pa zbog onog dobroćudnog tumora koji mi je na kraju ispao noćna mora – od sitnog reza pretvorilo se to u nešto puno veće! Ležala u bolnici – i to na hodniku – kao neko siroče – jer nije bilo raspoloživih kreveta po sobama! Kakav je to samo bio prizor…i još sam, u strci, zaboravila sa sobom ponijeti papuče: zamislite si samo scenu…gospodična u crvenoj frotiranoj (ah, to je moja lucky pidjama!) piđami sjedi na pola, samog po sebi, odvratnog bolničkog hodnika, na krevetu oko kojeg su po podu poslagane my personal belongings…Raščerupana i sva podbula te, naravno, razmazane maskare od plakanja (naime, dotur ala Dr. House rekao mi je dan prije da možda neću ni morati ostajati u bolnicama pa se mala i namaskarirala) jer mi je saopćeno da ipak ostajem u bolnici, …. A na nogicama, ni manje ni više, nego moje čizmetine Dr. Martensa…Nakon litara suza i dolaska moga dragoga sve je bilo malkeco better!
Nakon povratka iz bolnice "dva – tri dana kreveta i siguran put u Zagrabiju sa klincima" (po riječima Dr. Housea) pretvorio se u tri tjedna ležanja na stomaku, "Her Flickovanja" do toaleta i potpune bespomoćnosti za išta! Ležanje, ležanje i samo ležanje (na stomaku ili, ako se uspijem narediti da ne boli, malo na boku!). Prvih par dana bilo je OK – nema škole, klinaca i obaveza…malo psihičkog odmora svakom dobro dojde! Ali, brate, TRI TJEDNA…..ispalila sam na svaki mogući živac i neuron…nisam mogla dočekati dan povratka u školu!
I tamanček 12. mjesec stigao…drži, ne daj s ocjenjivanjem i zaostacima u papirologiji, gradivu i svim ostalim školskim shemama. Ma sve je mala uspjela, imala sam neopisivu volju za rad i nije mi padalo na um zakukati kako bih ja na praznike…Pomišljah tu i tamo sjesti i nešto "izblogati", ali vremena baš i nije bilo mnogo.
Božić…ma opet smo dragi i ja imali najlipši borić na svijetu…
Prošlo i to…krenulo polugodište numero due…Kako je krenulo, tako je svašta – nešto trulo u državi Danskoj, odnosno, školi našoj, navrlo na vratanca! Tuže se po školi…hoće smjenu drage nam ravnalice…svi samo gledaju tko je u kojemu klanu i kako će tko kome zabiti nož u leđa…ajme, brate, pa dajte, ljudi smo! Očito baš stoga što smo ljudi takove spačke redovito nam se serviraju na stol…Pod "nam" mislim na podanike ravnateljičine – kako su nas "od milja" nazivali…a atmosfera u školi je sve gora i gora…počinjem se izjutra buditi iznervirana i sva jadna što je tek utorak…putem do škole knedla u grlu i grč u stomaku…kad će taj petak??? U školi zujimo uokolo, izbjegavajući nagazne mine i prljave tračerije…Yes, završio je radni dan, još tri dana do vikenda!!! I tako neko vrijeme…
Da ne duljim, ima pravde i ravnalica nam naša ostala ravnalica! Prošao je natječaj i nisu je uspjeli srušiti! I dalje su na snazi zakulisne igre, ali trenutno je na prvoj linije fronte ipak malo mirnije!
Ono što je totalka je da ja samo radim svoj posao i što se više trudim i pokušavam – zbog sebe i zbog te djece – sve sam gora! "Što sad ona sebi umišlja? Izvodi neke bijesne gliste, projekt ovaj ili onaj…što ona misli, da je pametnija od nas? Kako je to obučena?", i slične debilane…..a skužila sam i zašto! Pa zato što sam mlada, nisam konzerva, i nas, od razredne nastave, u školi, dvije imamo diplomu Učiteljskog fakulteta i položen stručni ispit, a ostale gospođe učiteljice imaju samo Višu školu ili kako se to tada nazivalo! Pa da ne povjeruješ! Pa ja do nedavno nisam ni znala da je to tako! Ma što to mene briga; tko ima kakvu školu, ja gledam ČOVJEKA, osobu, biće….haloooo! Ali očito mnogi ne razmišljaju tako. Davno mi je mami rekla da se probudim i naučim se živjeti među tim vukovima….Ne znam je li u svim školama tako, ali definitivno već postajemo poznati po spačkama i majmunarijama!
"Kako se to obukla i kakav primjer pruža djeci, u širokim trapezicama, martama, s ljubičastim pramenom i nekavim tu bedževima na torbi?" - eh, to mi je najjače! Jesam li ja ćorava i nemam pojma pa je samo meni milijun puta neukusnije ako gospođa obuče heklanu majicu bez potkošulje i kroz te rupe joj se vidi sisa i pet pojaseva za spašavanje oko stomaka? Bitno je da je ona obukla tamne hlače na crtu i štiklu; eeee, onda je ona ukusno odjevena! Ili majica na bretele, da ne zaboravimo, s čipkom iz koje su joj i opet sise na izvol'te..ali ne, i opet je bitno što je dama na ramena nagrnula sako, ima hlače na crtu, štiklu, savršeni minival i tonu Barbie – šminke!…A ja uvijek zakopčana do grla, bez stomaka i ijednog nepotrebnog dijela tijela na pokazivanju….neee, to ne valja! To je loš uzor mladima…ljepši je pogled na tvoju dojku i šlaufove! Ne volim o tome tepsti, definitivno se o ukusima ne raspravlja i svi imamo svojih prednosti i mana, i sve ih tamo pokušavam gledam kao ljudska bića…ali, daj više me pustite na miru! Mlada sam, da, ali ne znači da me treba gaziti i šutati i takovim glupostima me opsjedati jer nemam 100 godina radnog iskustva (a i o iskustvu nekih dama bi se itekako dalo raspravljati, ali neću!)….pa imat ću ga i ja jednom!
No, hajdemo mi dalje! Na malo veselije teme! Moj Šlaponja itekako ima buran seksualni život! Da, da….mali se pari naveliko! Izuzev onog lošeg izleta od jesenas (kad je Šlapa ostao kod onog tipa nekoliko dana, i od čega, na kraju nije bilo ništa – pisala sam o tome) 1. 2. postao je tata (i to prirodnim putem) dva mala mopsilija! Bili smo ih vidjeti nedavno….ajme meni, ludilo! Lupino i njegovi fotografski sessioni su za mene bili nula bodova! Islikala sam bebače milijun i jedan put…preprepreslatki su! Odlučili smo se za prodaju…već se zezamo kako će nam ove godine Šlapa platiti more, hahaha!
Ali to leglo nije sve…baš ovijeh dana čekamo da se okoti još jedna kujica…a i gospon s čijom kujom se Šlapa prvi put pario našao je novu "mušteriju" pa očekujemo novi skok za nekih desetak dana!
Eh, da, more…uplatila ja još u prvom mjesecu – isto mjesto, isti hotel, ali ovaj put deset dana! I baš me briga! Nestrpljivo čekam taj trenutak, iako do tada ima još puno…ali tko čeka, dočeka! I baš se veselim….imam svoga dragoga, i pasa maloga, more nas čeka ….a gospođe iskompleksirane neka se laganini……friziraju i dotjeruju, haha….
Do slijedećeg slova, baš kako je ispjevao Frank Sinatra:
That's life, that's what all the people say.
You're riding high in April,
Shot down in May
But I know I'm gonna change that tune,
When I'm back on top, back on top in June.
I said that's life, and as funny as it may seem
Some people get their kicks,
Stompin' on a dream
But I don't let it, let it get me down,
'Cause this fine ol' world it keeps spinning around
I've been a puppet, a pauper, a pirate,
A poet, a pawn and a king.
I've been up and down and over and out
And I know one thing:
Each time I find myself, flat on my face,
I pick myself up and get back in the race….
