Fletlajnov blog

Kako je zamišljam savršeno obrazovanje? To je pitanje koje mi je malo prije postavio brat dok je radio na seminaru za fakultet s istom temom. Isprva sam samo slegao ramenima, prelijen za razmišljanje o obrazovanju kad nema ni dva tjedna kako sam dao posljednji ispit na svom fakultetu, ali nakon malo razmišljanja shvatio sam da nisam siguran kako bih odgovorio.
Za mene, savršeno obrazovanje bi bilo ono koje nagrađuje pravo učenje - učenje razumijevanjem, a ne štrebanje i biflanje na pamet kako to čini trenutno školstvo. Današnje obrazovanje kao da je usmjereno na dostizanje sljedeće razine obrazovanja pa potom one iza toga. Nije usmjereno na prenošenje znanja nego odrađivanje nastavnog plana i programa. Nitko nema ni volje ni vremena da sjedne i pobrine se da djeca shvate gradivo. Profesori su samo prezenteri koji predstavljaju knjige krajnjim “korisnicima” koji su, usput, obavezni da te knjige i kupe.
Mislim da bi idealno bilo kad bi se obrazovanje smanjilo po broju godina koje provedemo u ustanovama, a u svrhu većeg praktičnog rada s naglaskom na interakciju između profesora i učenika. Nerijetko se desi da kad profesor obradi i objasni (pod navodnicima) gradivo da bar polovica učenika u razredu nema pojma o čemu se tu radi. Nije istina da ne slušaju i da nisu zainteresirana za učenje nego je sistem postavljen na krivi način i njima je samo jasnije nego što mi to mislimo da takva vrst obrazovanja nema smisla. Ionako se sve svodi na to kako ćemo napisati ispit, pa zašto da tu učimo i trošimo vrijeme na shvaćanje kad se to neće nagraditi kad isto tako možemo dan prije ispita naštrebati gradivo (ili napisati šverc) i postići bolji uspjeh?
Pravo školovanje bi trebalo biti puno osobnije i neposrednije. Znati napamet nečije tuđe tvrdnje o nekoj temi ne znaći imati znanje o tome.
Ne znam da li je to odgovor na gorenavedeno pitanje, vjerojatno nije, ali da li uopće postoji nešto što bi mogli navesti kao definitivno rješenje za sve probleme trenutnog sustava školovanja? Da li su potrebni koraci toliko kompleksni i radikalni da su previše utopistički? Ono najbitnije - je li uopće ikome bitno???

Nevjerojatno je kako se u životu stalno ponavljaju iste stvari. Isti problemi, iste situacije isti tipovi ljudi s kojima se niste znali ili ste se krivo nosili u prošlosti; iste moralne i emocionalne dvojbe i dileme koje su vam ostavile brazdu u prošlosti. Poput bumeranga, taman nakon što ste pomislili da ste nešto riješili, ono vam se vrati i obije o glavu. Tek toliko da vas iskuša valjda.
Problem kad ne učiš iz svojih pogrešaka je u tome što će se one ponavljati iznova i iznova, sve dok ih ne osvjestiš i suočiš s njima.
Zato se osjećam kao jebeni magarac i idiot svaki put kad mi se u životu pojave emocionalni vampiri koji me iskoriste do mjere za koju sam se zadnji put zakleo da mi se više neće desiti, da to više neću dopustiti. Ne ljutim se na život što mi "vraća lopticu", niti se ljutim na sebe što sam podlegao starim problemima, nego mi je fascinantno kako se svaki put uvjerim da sam naučio nešto iz toga iskustva, te ni ne primjetim da sam se vratio "na staro".
Očito nisam.
Jer da jesam, njihova ponovna pojava ne bi imala tako negativan utjecaj na mene. Možda i nisam tako "uznapredovao" kako sam rado mislio za sebe da jesam. Jel ovo način da me život malo spusti na zemlju? Nema lažnog napretka - ili napreduješ ili ne. Deal with it.
*Uzdah*
Natrag za ploču. Probajmo ovo iznova...
Nadam se da neću za koji mjesec ponovo pisati tekst u kojem govorim kako sam si opet dopustio ovakvo sranje...

Živio Obama - Umro Osama

OBAMA JE MRTAV, ovaj, Osama...jel... zanimljive li slučajnosti...u svakom slučaju, kako se vidi iz SVIH medija, bili oni posvećeni politici i geopolitici ili ne, sada svi bruje o Osami i njegovom "konačnom" hvatanju. Čovjek koji je izigravao duha posljednjih deset godina, pao je u slučajnom bombardiranju nesretnog grada. Valjda se opustio pa došao u goste prijatelijma, a NATO za svaki slučaj vršio redovito bombardiranje i eto sreće - među desecima ili čak stotinama tisućama mrtvih ljudi(tijekom godina) napokon su pogodili i u metu (koju su već svi zaboravili). Bilo bi bolje da su unajmili plaćenika koji ga je mogao koknuti hrđavom vilicom pa bi bilo manje mrtvih jadnika u ovom igrokazu za mazanje očiju glupih i naivnih kojima još nije jasno da ako je Osama uopće i postojao u ovom obliku kakvom nam ga predstavljaju, da je već mrtav, hmm, 10 godina?! To je onako lijepa, okrugla brojka.
Čak i kad pogledate onu sliku koju nam prezentiraju na svakoj news stranici, tako se jasno vidi da je riječ o istoj jebenoj slici koju provlače kroz medije čitavo posljednje desetljeće. No, da su slali, gorespomenutu, jednu osobu, ma kako profesionalna bila u ubijanju, kako bi onda ostvarili "gospodarsku revitalizaciju" Iraka, Irana, Afganistana - ma glupo je uopće nabrajati, nazovimo ih jednim imenom: Naftne Zemlje - pod pokroviteljstvom Angloameričkih korporacija? Bilo bi to nemoguće naravno. No to je i logično. Ako već šire radost, sreću, ljubav, demokraciju i slične floskule, zašto ne bi za to bili i fino nagrađeni?
Sad još govore kako se Al Kaida ponovo angažirala i prijeti odmazdom protiv drskog agresora koji im ubi vođu, pa će sad ni više ni manje nego atomsku baciti negdje u Evropi pa ko živ ko mrtav. Još da smo im i karikaturu Muhameda objavili onda bi tek bilo gadno...
Da li se netko sjeća atmosfere koja je vladala oko Busha i njegove administracije orijentirane krupnom kapitalu, s naglaskom na naftne kompanije, pred kraj njegova prvog mandata? Kako mu se cijeli svijet sprdao, popularnost pala, i već se gledalo tko bi ga mogao smjeniti pa kad izgubi na izborima vratiti Ameriku na put stare slave? Ne? Hmm, ja se sjećam nekog aviona...
BUM!
Terorizam! Al Kaida! Odmazda! Bush objavljuje rat terorizmu i čitavom Bliskom Istoku te svima koji kažu nešto protiv toga. Ta-dam! Dok su se ljudi okrenuli Bush dobi još jedan mandat i više ni riječi o Bin Ladenu i njemu sličnima. Samo su se nizali zlikovci u susjednim Naftnim Zemljama koje je trebalo izvesti na pravi put jer kako se usude tako ponašati prema svojoj naciji. Najnoviji izdanak te mršave politike odvraćanja pozornosti je Gadafi i njegova strahovlada koja kad se usporedi s uvjetima u Hrvatskoj izgleda kao pravo mjesto za Bolji Život...
Sad eto i kad Osami...Obami jebemu, stalno brkam to dvoje...dakle, sad kad i Obami opada popularnost i kad se bliži predsjednička utrka odjednom se povijest ponavlja i teroristi koji su valjda sjedili na jajima opet nalaze razlog da se dižu na noge. Dobro, razlog su im opet ponudili Ameri ali dođe to na isto. Opet treba doći do nekog sranja koje će podići nacionalnu strast i želju za krvlju pa bi se lako moglo desiti da se ponovi WTC i onaj avion...možda ne u tom obliku ali nešto slično...ne mora biti ni puno drugačije...ljudi će to ionako popušiti - baš kao i sve ostalo do sada. Oni koji nešto i vide i shvaćaju ionako su u manjini.