Flat Finder

Pošto živim na raznim relacijama, danas me put nanese u Sisak. Kad sam već u gradu propalih metalurga, idem vidjeti kakve su tamo cijene i ponuda stančića. Bilo je malo teže išta naći ali uz malo truda i poziva naletim tako na stan u Željezari, popularnom naselju ex-radnika istoimene firme. Bio sam u tom kvartu valjda milijun puta al nikad da gledam stan. Koje scene. Kad se ide glavnom cestom, sa koje se skreće u željezaru, živahno ko u košnici. Novi Konzum niče na rubu naselja, benzinska, crkva…

Skretanjem i ulaskom u naselje kao da zakoračiš u mini zonu sumraka. Smrad trulih jaja od obližnjh prigodno zastarjelih Ininih postrojenja, korov do kukova oko zgrada, tu i tamo neko djete, ofucane stare radničke barake i sumnjive face koje vire iz njih. Dućani blijedi i oronuli, zgrade proizvodnje 80-ih godina još se drže al one prijašnje su davno amortizirane. Neki čemer vlada cijelim kvartom. Kao da duhovi čeličane lutaju. Neki socojalistički izblijedjeli spomenici industriji mogu se vidjeti tu i tamo, u parku. Zelenila ima masu, ali okruženje je svejedno sablasno. Truli sivi željeznički koldovor, čeličana i rafinerija odaju dojam života negdje u Harkovu ili Staljingradu. Vrtić i plac su blizu, al sve neko blijedo. Ne baš privalčno za djecu odgajati.

A na ulazu u kvart, tamo uz gradilište novog Konzuma, nova Čačićeva zgrada, lijepa, idilična, taman da zavara čovjeka što će vidjeti kad uđe u kvart.
I tako, stan 55 kvadrata, u nekoj trokatnici zgradi, jednoj u nizu, iz cirka 50-ih godina. Sva posivjela - oronula, krov na četiri vode, onaj starinski smradomiris vlage isijava iz nje. 700 eura kvadrat. Pih. Mnogo manje nego u metropoli, ali eeej. Stare instalacije, stari krovovi, prastari prozori…samo čekam kad će se Oliwer Twist pojaviti iza ćoška. Zidovi debeli , bar je teško čut susjede u raznim aktivnostima.

Kao mlad, nadobudan i nadasve ljubimac žena, sa vizijama svijetle, sretne i bogate budućnosti, nikako nisam mogao probaviti ovaj stan i shvatiti da je tu čak četveročlana obitelj uspješno obitavala. Teška stvarnsot. Dvije sobe, musava kuhinjica i wc istog kalibra. Parket već izrauban i plače za zamjenom, nešto sitno nekog krš starog namještaja al to će isto nestati u slučaju kupnje. Ne leži mi to pa ne leži.

Ipak sam spreman iskeširati maklo više kako bi se skrasio u nekom optimističnijem, makar utopističkom okruženju. Može i Sisak, ali malo bliže kafićima i životu, a ne materijalu za nove nastavke „Raskoljnkova“ i sličnih ruskih klasika. Šta ja znam, možda nekom od vas paše ovakvo okruženje kako bi dobili stan za sitne novce.

Flaty