ponedjeljak, 01.12.2008.
kao i jučer
...
ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru, mnogo godina
zaronjene stijene plaču, svjetlost počinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumiješ, ali volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer iza zavjese
ono što me stalno plaši zvuči poznato
možda ne razumiješ, ali volim te
otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
možda tvoja slutnja vara, možda umišljam
htio bi da budeš sretnija
kao i jučer, iza zavjese
igrat ću pred tobom ulogu pjesnika
možda ne razumiješ, ali volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće
kao i jučer iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumiješ ali volim te
štulić
...
Probuditi se uz dobru prošlost..
Sve manje ljudi, sve više galebova. Ti, ja i gitara.
Sumrak ljeta.
Hvala ti živote
