Ponekad pozelim...
... da imam komu posvecivat sve one pjesme, da imam koga prepoznati u njima, ne cistu apstrakciju.
... da mogu s nekim razgovarat onda kad ne mogu razgovarat s nikim. ... da postoji netko tko će mi porukom jednostavno poželjeti dobro jutro, ili laku noć. ... da postoji netko s kim mogu... dobiti one stvari koje na jednu vecer ne dobijes. Samo ponekad. A onda, vratim se natrag u stvarnost, u život. Prestanem razmišljati o tome, i krenem dalje svojim putem, s nekom skrovitom, mutnom željom da će se taj netko naći na mom putu, uskoro. I vrijeme, koje kao da je nakratko stalo, odmah krene dalje. |
< | listopad, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |