U potrazi za samim sobom...

30.05.2009., subota

kratki.

Ispalo je kako je ispalo. Na sreću ili nesreću? Ne znam ni sam. Mozda sam ocekivao nesto drugo, drugaciju reakciju, više shvaćanja, suosjećanja, prijateljstva. Ne znam tražim li ja to previše. No dobro, što je tu je, što se mene tiče, sve je riješeno, znam na čemu sam, znam što da radim sad, valjda. Tako to ide u zivotu nekad, morate se katkad i razocarat zbog nečijeg ponašanja.. Na greškama se uči.
To ne znaci da mi se bas skače okolo od veselja, znate? Al proć će.. nadam se što prije.
A s druge strane, neki ljudi su me.. iznenadili, ili možda bolje rečeno, stekli moju zahvalnost. Pogotovo jedna osoba. A ostali.. ili ostale? ili oboje. Uvijek je dobro znati da imaš prijatelje koji su tu kad treba saslusat, gdje god bili, koliko god daleko sada bili.. I zahvalan sam im svima na tome, i pomogli su mi i puno više nego što sami misle.
I to bi bilo to.Ovaj je bio čisto za moju dušu, a ionako nitko ne čita. :P
- 08:31 - Tvoje mišljenje (1) - Čuvajmo šume - #

26.05.2009., utorak

Uobičajno vs. normalno?

Jedna (a pogodite koja) zanimljiva osoba mi je ne tako davno postavila pitanje razlikovanja ova dva pojma, o čemu sam i sam počeo razmišljat malo o ta dva pojma i njihovim potencijalnim razlikama. Svi koji me prate od prije znaju da ja volim mozgat i filozofirat malo, pa eto, nije ni čudno..

U sebe sad nemam nijedan riječnik hrvatskog jezika, pa nažalost ne mogu provjerit definicije jednog i drugog pojma, ali pronašao sam online rječnik hrvatskog jezika, prema kojem:

uoběčjen prid.

koji je u običaju, koji se uobičajio, koji se obično primjenjuje, događa, susreće

n
rmlan prid.
1. koji je uobičajen ili redovit [normalna temperatura za ovo doba godine]; tipičan
2. koji je kako treba da bude, kako to zakoni i običaji traže [normalno funkcioniranje pravosudnog sustava]; pravilan, propisan
3. koji je duševno i tjelesno zdrav [normalan čovjek]


Dakle, vidimo da se oba pojma mogu koristiti u istom smislu, no normalnost očito obuhvaća više značenja. E, pa, mene rječnici baš ne zanimaju, već bi htio prenijeti svoja razmišljanja, koja se zapravo donekle slažu s drugom definicijom normalnog.

Što se tiče pojma uobičajno, tu nema nekih većih dilema: uobičajno je ono što je karakteristično za većinu određene grupe/populacije i slično, učestalo se pojavljuje, nije rijetko, rekli bi neki - normalno. No, uobičajno, iako samim brojem (koliko se često mora nešto pojavljivati da bi bilo uobičajno?) nije strogo određeno, ipak se može odrediti na stručan način, na temelju statističkih podataka (teoretski govoreći). Možemo govoriti da je u Hrvatskoj (bar deklarativno) katolicizam sasvim uobičajan, dok npr hinduizam i budizam i nisu.
No, kod tog 'normalno' dolazi već do problema, jer radi se zapravo o dosta relativnom pojmu. Uzmimo jedan primjer. Možemo li reći da je, primjerice, neki oblik psihičke bolesti normalna pojava u Hrvatskoj, da je to normalno? Ne, iako (prema nekim podacima), oko 1,2 milijuna hrvata pati od nekog oblika psihičkog poremećaja, što je oko trećine sveukupne populacije - i moglo bi se svrstat u skupinu 'uobičajnog'.
Dobro, moguće opravdanje kod ovog primjera je da se pojam normalno može koristiti u "kliničkom" obliku, u kojem bi označavao devijaciju od psihičkog zdravlja. No, to nije ono što me zapravo zanima. Vratimo se čas na drugu rječničku definiciju pojma normalno:
2. koji je kako treba da bude, kako to zakoni i običaji traže [normalno funkcioniranje pravosudnog sustava]; pravilan, propisan
E, to mi je već nešto zanimljivije. Dakle, po ovoj definiciji, normalnost se definira u okvirima zakona, običaja i pravila. Ti običaji i pravila su neformalni, nepisani, i nametnuti od društva. Možda otud i potiče klinička definicija normalnog i nenormalnog, jer društvo općenito teško prihvaća psihička oboljenja, pogotovo kao nešto uobičajno?
Dakle, nešto je normalno samo ako se slaže s društvenim pravilima. Pravilima društva u kojem pojedinac živi. E sad... Tih pravila ima jako puno, a nekih možda nismo ni svjesni. Mislim da zbog toga i dolazi često do sukoba između generacija, mlađim ljudima je normalno (odnosno, smatraju uobičajnim) nešto što se starijima ne čini normalnim, pa ni društvo u cjelini ne prihvaća to kao normalno. Npr, konzumiranje alkohola u većim kod mlađih ljudi možda i nije pohvalno niti baš zdravo, ali je u mlađem društvu, npr studentskom, sasvim uobičajna pojava! No, teško bi bilo reći da se općenito radi o nečem normalnom, gledano kroz prizmu cijelog društva. Naravno, mlađa populacija takvo ponašanje smatra uobičajnim pa tako i normalnim. Uzmimo neki manje radikalni primjer, npr ponašanje tinejđera općenito koje mnogi roditelji nipošto ne smatraju normalnim, a često se radi o sasvim uobičajnoj pojavi. Ili primjerice, kada govorimo o nekim tabu temama, npr seksu, mnoge stvari društvo ne bi prihvatilo kao normalno, iako se možda radi o sasvim uobičajnim pojavama!
Zbog toga, mislim da je zapravo cijelo društvo to koje manipulira pojmom normalnosti, prihvaćanjem određenih stvari kao normalnih i odbacujući druge kao nenormalne, devijantne, izopačene (iako one mogu biti sasvim uobičajne). A to opet ovisi o stupnju razvoja društva, konzervativnosti i drugim karakteristikama, kao što su npr i državni zakoni. U državama gdje su lake druge legalizirane, vjerojatno je konzumiranje marihuane sasvim normalno, ne predstavlja ništa čudno ili izopačeno, jer radi se o ponašanju koje uopće nije protuzakonito. S druge strane, gotovo sve što je protuzakonito ne smatra se normalnim. No, ako gledamo pojedine grupe unutar društva, a ne cijelo društvo, opet možemo govoriti o razlikama, jer neke grupe prihvaćaju određene stvari/ponašanja kao normalna, dok iste te pojave druge odbacuju kao nenormalna. Zbog toga, jako je teško govoriti o tome što je zapravo normalno - jer to jednostavno ovisi o perspektivi pojedinca, kao uostalom i mnogo toga!
Uostalom, ja osobno ni ne vjerujem u neki idealan pojam normalnosti, jer mislim da nitko nije u potpunosti "normalan" u idealnom smislu te riječi, kao da ne odudara uopće od nekakvog idealnog pojedinca kao predstavnika društva, jer svatko ima neke svoje mušice, specifičnosti i slično koje zapravo i čine ovaj svijet puno ljepšim. Ljude ne treba kalupiti u neke idealne okvire, svatko od nas je poseban i najbolje je da takav i ostane, i zbog toga se svatko ima pravo osjećati posebnim, jedinstvenim, potraga za nekim normalitetom i uklapanjem u društvo može uroditi plodom, ali mislim da definitivno nije dobar način na koji pojedinac pokušava biti prihvaćen u svom društvu/grupi.
Ostanite posebni, budite to što jeste i nemojte misliti da je normalno uvijek i dobro - jer malo posebnosti ipak ne škodi!
- 16:43 - Tvoje mišljenje (1) - Čuvajmo šume - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2012 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (14)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (14)
Kolovoz 2006 (9)
Srpanj 2006 (25)
Lipanj 2006 (1)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se