U potrazi za samim sobom...

Ispalo je kako je ispalo. Na sreću ili nesreću? Ne znam ni sam. Mozda sam ocekivao nesto drugo, drugaciju reakciju, više shvaćanja, suosjećanja, prijateljstva. Ne znam tražim li ja to previše. No dobro, što je tu je, što se mene tiče, sve je riješeno, znam na čemu sam, znam što da radim sad, valjda. Tako to ide u zivotu nekad, morate se katkad i razocarat zbog nečijeg ponašanja.. Na greškama se uči.
To ne znaci da mi se bas skače okolo od veselja, znate? Al proć će.. nadam se što prije.
A s druge strane, neki ljudi su me.. iznenadili, ili možda bolje rečeno, stekli moju zahvalnost. Pogotovo jedna osoba. A ostali.. ili ostale? ili oboje. Uvijek je dobro znati da imaš prijatelje koji su tu kad treba saslusat, gdje god bili, koliko god daleko sada bili.. I zahvalan sam im svima na tome, i pomogli su mi i puno više nego što sami misle.
I to bi bilo to.Ovaj je bio čisto za moju dušu, a ionako nitko ne čita. :P