U potrazi za samim sobom...

Eto, dragi moji blogeri, dosao je i dan mog sedamnaestog rodendana... Kako vrijeme leti..
Ovaj put radim nekakav tulum u subotu, nas 3-4 samo al ipak.. Ma necu sad u detalje, kasno je i sve.. Ne znam sta da napisem na ovakav dan.. Vec mi je pet osoba cestitalo rodendan, mislim da je ovo moj osobni rekord! :D
Starim, ljudi moji, starim... hehe.. Ma dobro, mozda sutra ujutro jos stogod napisem, sad idem spavat..

Dr. Vernon Coleman, član Kraljevskog medicinskog društva, rekao je: "Ne mogu se sjetiti nijednog većeg medicinskog proboja proizašlog kao rezultat eksperimenata na životinjama. Pitam se koliko još milijuna životinja mora biti žrtvovano prije nego napustimo beskorisnu i barbarsku praksu eksperimentiranja na životinjama."
Eksperimente provode znanstveni pogoni, vojska, fakulteti i raznovrsne industrije. Oni su pravno zaštićeni, ali i potpomognuti od strane komercijalnih poduzeća koji profitiraju poslujući na opremi i na laboratorijskim životinjama... I to je ono naše visokorazvijeno, tehnološki i moralno napredno društvo...
Spomenut ću i odluku Europske Unije 1993.g., kao rezultat snažnog i ustrajnog pritiska javnosti i Europskog Parlamenta, o zabrani prodaje kozmetike testirane na životinjama nakon 1998.g. Taj datum mogao je biti odgođen u slučajevima u kojima alternativne neživotinjske metode testiranja još nisu znanstveno provjerene. Sedam godina kasnije, i nakon 2 odgode datuma(2000. i 2002. g.), ova zabrana još se ne pimjenjuje... Zašto? Ukratko, P O L I T I K A....

Svijet u kojem živimo pun je kontradikcija, pun je ljudske okrutnosti, nehumanosti... U ovakvim slučajevima, čovjek se zapita odakle nam uopće taj naziv humano, lčovječno? Ali, da bi stvar bila još bolja, kao njegova suprotnost koristi se termin životinjsko, animalno...Mislim da, u današnjem, kako ga neki nazivaju, sofisticiranom, naprednom, razvijenom društvu, ova dva pojma trebala bi se zapravo koristiti u ponešto drukčijem kontekstu... Je li vivisekcija ljudski, humani čin?
Ovisi koje ćete značenje riječi upotrijebiti...
Često se kaže da je priroda okrutna... A kakvi smo onda mi, ljudi? U prirodi ima mnogo stvari koje možemo smatrati okrutnim, ali pogledajmo malo ljudsku rasu, naše činove, naše pogreške, pa se onda zapitajmo tko je okrutniji?
Sjetimo se samo diskriminacije u povijesti čovječanstva... Prvo su bili "samo robovi(koje su, usput rečeno, neki smatrali više ljudima, nego životinjama)", samo crnci"samo žene", "samo homoseksualci"...
Ne isto, ali ipak slično... Sada su to "samo životinje"...

Pa, zapravo, u biološkom smislu, mi jesmo životinje! Jesmo li to i u onom smislu u kojem se taj termin(moram reći, često pogrešno) upotrebljava? Moj odgovor je da – ali samo neki ljudi... A vi? Želite li to biti, ili želite da se s pravom koristi onaj naziv "humano", ljudski"? Mi smo ti koji o tome odlučujemo... Mi, potrošači, odlučujemo o sudbini kompanija koje upotrebljavaju vivisekciju. Želite li zaista kupovati proizvode koji su testirani na životinjama, onakvim groznim, nehumanim načinima? Za one koje imaju dovoljno hrabrosti, srca, samilosti, snage, ukratko duše, za one koji vjeruju da je promjena moguća, prilažem popis tvrtki koje (ne) testiraju proizvode na životinjama, crnu i bijelu listu, a njihovi proizvodi se mogu kupiti na hrvatskom tržištu(također se iste liste nalaze sa strane, u jednom od boxeva). Pomozite životinjama, bojkotirajte tvrtke koje još uvijek koriste tu okrutnu metodu, te podržite sofisticirane tvrtke koje su zabranile testiranje na životinjama, koristeći druge, nove metode! Pridružite se svjesnima, i zapamtite onu staru poslovicu: “zrno po zrno, pogača...”
Samo zajedno možemo učiniti nešto, i zato, budite među onima koji se bore za prava životinja, za svijet bez mučenja i ubijanja, za svijet u kojem se život poštuje u kakvom god obliku se pojavio...
Životinje diljem svijeta pate, vapeći u tišini za našom pomoći... Jeste li spremni učiniti što možete, dati svoj doprinos sprječavanju ovakvih slučajeva?



Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Za ove video snimke imam zahvaliti Lunni.

Pitanje koje se samo nameće je: "Postoje li alternative pokusima na životinjama?" Odgovor je "Da". Postoje. Postoje alternativni načini testiranja proizvoda... Takve metode testiranja na životinjama učinkovite su i pouzdane, kako za kozmetiku i proizvode za domaćinstvo, tako i za medicinska istraživanja. U većini slučajeva ispitivanja ne-životinjskim metodama kraće traju, koštaju svega djelić onoga sto se troši na eksperimente sa životinjama i nisu ovisna o specifičnostima vrste koje otežavaju ili onemogućavaju primjenu na drugu vrstu. Znanstveni krugovi sve više odbacuju nazadne metode kao što su pokusi na životinjama, a znanstvene i sveučilišne institucije educiraju nove generacije studenata i znanstvenika bez korištenja životinja u pokusne svrhe. Odgovornost je cijele znanstvene zajednice da prekine testiranja na životinjama slobodom informiranja, obvezom objavljivanja negativnih rezultata, i povećanim informiranjem o toj temi. Alternativne metode mogle bi s vremenom u potpunosti zamjeniti barbarske, nehumane, neetičke pokuse na životinjama! Upotreba životinja u testiranju, zbog razvoja tih novih metoda, više ni u kojem slučaju nisu opravdane! Ona je već dostigla svoj najveći domašaj, i to prije 100 godina...
U bliskoj budućnosti možda će laboratoriji na svoja vrata staviti natpis “Zabranjeno za štakore i zečeve”.
Od alternativnih metoda, spomenut ću uzgoj umjetnog ljudskog tkiva. Umjesto da kapaju kemikalije u oči životinja kako bi ispitali stupanj toksičnosti, istraživači sada mogu uzgojiti tanki sloj stanica na membrani i nadgledati promjene u strujnom otporu unutar stanica pri izlaganju ispitnim kemikalijama.(zvuči komplicirano, ali nitko nije izložen patnji...). Također, može se koristiti i kompjuterska tehnologija za izradu modela na kojima se testiraju proizvodi.
Dobro, mora se priznati da u medicinskim istraživanjima se ovakvi načini ne mogu uvijek koristiti, ali u nekim slučajevima mogu odigrati značajnu ulogu. Ali, naravno, u nasem svijetu izgleda nema mjesta za ovakvu vrstu napretka...

Osim pokusa u industriji, velik problem je i korištenje životinja u obrazovne svrhe, odnosno seciranje. Ono je u obrazovni program uvedeno 1920. godine, i mislilo se da će to biti dobro za studije anatomije, fiziologije i teoriju evolucije. No, u međuvremenu, usavršene su brojne nastavne metode koje mogu zamijeniti seciranje i poštedjeti životinje. Okrutnost se ipak nastavlja... Seciranje je postalo unosan posao! Milijuni životinja godišnje ubijaju se za potrebe seciranja u nastavi. Mnoge od tih životinja(žabe,rakovi, ribe, gliste) love se u prirodi, a tako se pustoše njihova prebivališta, što predstavlja prijetnju za cijeli ekosustav!!! Mnoge životinje se podvrgavaju okrutnostima i patnjama tijekom postupka pripreme za seciranje. Unatoč tomu, nastavnici prirodnih znanosti podržavaju seciranje u školama kao najbolji način podučavanja učenika o životnim procesima, a ostali se odupiru uvođenju alternativnih načina, jer ne žele prihvatiti nešto novo, nemaju vremena ili sklonosti za to. Zbog nečije sklonosti, milijuni životinje godišnje podvrgavaju se raznim okrutnostima! Pa koja smo mi napredna civilizacija... Nevjerovatno! Studij «prirodnih znanosti», koji je zamišljen radi razvijanja osjećaja divljenja i poštovanja prema životu, postao je naukom o smrti. Seciranjem, učenike i studente uči se da su životinje potrošna roba, nevažne...Kao poslijedica toga, neki od potencijalnih znanstvenika, koji imaju najdublje poštovanje prema životinjama i njihovom životu, napuštaju područje znanosti, koje vole, zbog toga što odbijaju sudjelovati u besmislenom ubijanju.
Đaci i studenti počeli su se glasno buniti protiv ovakve prakse. Kako njihovi prigovori protiv seciranja postaju sve glasniji, tako postaje očitije približavanje alternativama koje ne uključuju životinje. Korištenje prava đaka, odnosno studenta, da može odbiti seciranje životinja, pomaže u stvaranju klime u kojoj je poštovanje prema životinjama opće priznati obrazac ponašanja. Samo ovakvom svjesnom pobunom, bojkotom, možemo pomoći životinjama koje zbog profita prolaze kroz Kalvariju...

Što se tiče seciranja(u obrazovanju), sve više studenata medicine protivi se ispitivanjima na životinjama iz razloga savjesti i mnogi studenti danas steknu titulu, a da nisu koristili životinje; umjesto toga, uče promatranjem iskusnih kirurga na djelu. U Velikoj Britaniji je za studente medicine protuzakonito vježbati kirurgiju na životinjama, a mnoge vodeće škole u SAD-u, uključujući Harvard, Yale i Stanford, danas koriste nove, kliničke metode poučavanja umjesto zastarjelih i okrutnih životinjskih laboratorija ...

Testiranje preparata na životinjama može prouzročiti razne probleme i za ljude, jer na određene tvari ne reagiraju uvijek na isti način!
Kada nakon korištenja neke kozmetike budete osjećali neugodan svrbež, peckanje, ili dobijete alergiju - taj proizvod u ovom testu označen je kao neškodljiv! S druge strane, puno ljekovitih tvari ne prođe taj test!
Npr. penicilin, koji je koristan lijek za nas, ubija zamorce, dok strihinin, koji je za ljude smrtonosan, ne ubija majmune ili zamorce! Kloroform, koji je za ljude dragocjeni anestetik, strahovito je smrtonosan za pse, dok ovce mogu progutati ogromne količine arsena bez ikakvih poslijedica!

Znam da testiranja u medicinske svrhe mnogi smatraju nužnima, značajnim za razvoj medicine, ali i tu postoji isti problem! Evo nekoliko fatalnih primjera...

Sredstvo Contergan, koje je preporučeno trudnicama nakon mnogo godina testiranja na životinjama, izazvalo više od 10 000 pobačaja i urođenih tjelesnih mana!
Oxychinolin, lijek protiv bezopasnog tropskog proljeva, zabilježio je na tisuće smrtnih slučajeva, a 30 000 ljudi ostalo je bez vida ili u invalidskim kolicima. Hormon dietylstibestrol je bio godinama preporučivan kao sredstvo za smirivanje trudnica. Desetak godina poslije, otkrilo se da uzrokuje novi, nasljedni oblik raka maternice, i to kod potomaka ženskog spola! Kod nijedne životinje, taj hormon nije izazivao slične simptome...
Zar od ovoga ne zastaje dah?

Moglo bi se reći da se najznačajnija istraživanja ne provode u epruvetama, već u bolnicama i klinikama te u uredima statističara i epidemiologa. Kliničke ankete, ljudski dobrovoljci, izučavanja pojedinih slučajeva, izvještaji s autopsija i statističke analize omogućavaju mnogo preciznije izučavanje uz upotrebu stvarnih faktora okoliša vezanih uz ljudsku bolest nego što je ono koje je moguće provesti na životinjama, budući da su one zatočene u laboratorijima i inficirane bolestima u uvjetima koji se poprilično razlikuju od situacija s kojima se suočava čovjek u svakodnevnom životu! Naposlijetku, liječnici su znali da pušenje izaziva rak i puno prije nego što su natjerali životinju da redovito udiše duhanski dim...

Ljudi često misle da je vivisekcija u medicinske svrhe opravdana i potrebna... Naravno, u mnogim slučajevima testiranje na životinjama može pomoći u otkrivanju novih ljekova... Ali, pitanje je koliko se riskira u takvim testiranjima. Jeste li vidjeli te brojke? Koliko upropaštenih života, koliko tuge su takvi slučajevi ostavili iza sebe...
Dobro, naravno, u mnogim slucajevima ovakva vrsta testiranja mogu pomoci u razvoju lijekova, ali uvijek postoji taj odredeni rizik (bar kod vecine lijekova).. A, isto tako, mi zapravo, u sustini zbog svog boljitka unistavamo tude zivote. Makar se ne radi o ljudima. I nitko mi ne može tvrditi da se radi o prirodnom toku dogadanja. Znate... Mozete me nazvati kako god hocete, ali ja sanjam o svijetu u kojem bi se zivot postovao u svim svojim oblicima, a ne iskorištavao na najokrutnije načine...

U idućem dijelu: O seciranju u obrazovanju




Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Ovo je zapravo preprava jednog starog posta koji sam pisao... Bilo je to davno, i shvatio sam da je post predugačak da bi ga svi pročitali. Zato, radim ovo ponovno, prepravljeno i podijeljeno na 5 djelova. Prvi dio zapravo je edit cijelog starog posta, pa zato vidite neke starije komentare ispod...
Neke stvari su preuređene, prepravljene, nadam se da je ovako bolje... Isto tako, vjerojatno određeni broj mojih sadašnjih čitatelja nije vidio ovo nikada. Nadam se da je ovako bolje... Govorit ću o jednoj znanstvenoj pojavi u našem svijetu, još jednom načinu na koji čovjek uspjeva gaziti svoju "čovječnost"... Jos jednom nacinu na koji iz egoisticnih ali i nepromisljenih razloga unistavamo zivot - samo zato sto taj zivot nije od ljudskog bica.

Sama riječ vivisekcija dolazi od lat. riječi vivus(živ) i sekcija(rezanje, seciranje). U prijevodu, taj pojam znači "rezanje živog organizma" ili "rezanje na živo".
Njen osnivač, i čovjek koji je osmislio ovaj pojam, je francuz Claude Bernard, osnivač eksperimentalne psihologije koji je živio u 19.st. Iza profesionalnog pojma krije se još jedan dokaz pobjede znanosti nad osjećajnošću...

Pripremite se na ovo...

Svaki dan, za pokuse se koristi više od milijun(1 000 000) životinja! Prema procjenama, samo se u američkim laboratorijima godišnje okrutno muči i ubije od 17 do 70 milijuna životinja! Međutim, takvi izvještaji su često nepotpuni, jer se ne ubrajaju pokusi na štakorima, miševima, pticama, gmazovima, žabama, domaćim životinjama i ostalima, koje nisu uključene u zakon, a koriste se u 80-90% svih eksperimenata!
Samo u Europi, godišnje se trideset i osam tisuća(38 000) životinja koristi u kozmetičkim eksperimentima.
Zečevi, štakori, zamorci, majmuni i druge manje životinje koriste se za ispitivanje sigurnosti proizvoda. Truje ih se kozmetičkim sastojcima i proizvodima, ali životinje ne dobivaju nikakva sredstva za olakšavanje boli... Najčešće, simptomi su trzavica, povraćanje, paraliza i razne vrste krvarenja - iz nosa, očiju i usne šupljine.

Angora zečevi se koriste za proučavanje iritacije oka(jer imaju znatno slabiji suzni sistem od čovjeka - "ne plaču" pri podnošenju boli, a ni ne trepću.
To se naziva The Draze Eye Test(i često traje tjednima). Kiselina se ulije u oči životinje, što prouzrokuje užasnu bol, a kasniji rezultati su krvarenje, naticanje, gnojenje, infekcije, razjedena rožnica, sljepoća...

Kod testa nadražljivosti kože (Skin Irritatation Test ), koncentrirana kemikalija nanese se na izbrijana leđa životinje i učinci se prate kroz jedan ili dva tjedna. Rane na životinjama su užasne...

Još jedan oblik testiranja je inhalacija, koja se obavlja tako da se životinje zatvaraju u zapečaćene komore i izlažu različitim sprejevima, plinovima i isparavanjima!

Najozloglašeniji od svih testova je LD50, test otrovnosti(zabranjen u Švedskoj), u kojem je smrtnost oko 50%. Započinje trovanjem izvjesnog broja životinja. Doza otrova se postupno povećava sve dok ih 50% ne ugine(kako bi se ustanovila smrtonosna doza). Otrov se daje prisilnim hranjenjem, injekcijom ili udisanjem... Ovaj test je oštro kritiziran već dugo vremena i nazivan neznanstvenim čak i od strane samih znanstvenika! Treba li uopće napominjati da je iznimno bolan?

U nekim testovima, životinje se prisiljava da probave razne nejestive proizvode poput ruža za usne. One pokazuju klasične simptome trovanja - povraćanje, proljeve, paralizu i unutrašnja krvarenja...
Postoji mnoštvo sličnih testova.. Ispod su samo neki od primjera njihovih poslijedica na životinje...

E pa nije bas dobro... Sto da vam kazem... Posvađao sam se s nekim (zapravo, s osobom kojoj je posvećena pjesma iz prošlog posta), i to zbog relativno glupe stvari.. Ma ne želim vam reći sada detalje sve.. To nije važno.. Ali sad me tako puca depresija. I stalno me progoni ona bol.. Stalno.. uh, mrzim to...
Istina je ono da tek kad izgubite nekoga/nešto počnete razumijevati pravu vrijednost... I sve ono što vam nedostaje. eh. ja.. ma.. Ne znam zašto ovo pišem, jednostavno zato da se nekome izjadam, da.. papir sve podnosi.. eto zašto...

Sad vec duze vremena ne znam što da napišem... A glupo mi je ovako kratki post pisat... Ponekad me (mislim na ova dva dana) uhvati nekakva muka... To je sve na psihičkoj bazi. Sranje. Ne mogu prestat mislit na to sve... uh.. ubija me ovo, cisto me ubija ta sutnja.. njena sutnja... sto reci..
Ne znam što da kažem, ne znam stvarno. Ovo je još jedan od onih postova bez ikakvog smisla, bez... Gubim se u samim riječima. Loše mi je i bojim se samog tog osjecaja, bojim se te boli, jer me upucuje na jos jedno razocaranje. Bojim se toga.. buducnosti... Cak i ako se pomirimo. Bojim se samog sebe. nije li to ironično? Tražiti sebe.. a bojim se toga.
Ima ona misao, kaze, "Zivot je zapravo vrlo jednostavan, samo sto ga ljudi kompliciraju."
Takvi smo.. takav sam. A onda se poslije žalimo kako je sve tako komplicirano...
Što drugo reći... Mislim da će biti editiranja ovog posta, i to dosta.. jer necu sad svaki put pisat novi post.. pa eto...
Bilo bi dosta mojih bljezgarija za danas.
Onaj osjecaj, ona bol.. jednostavno ne prolazi....

UPDATE:

Ukratko receno.. prosla je kriza.. situacija rijesena.. he he


A sad, dobih od blogerice Festina Lente
nesto sto se zove "Palica".

Znaci, trebam reci zasto ovo ime bloga i adresa bloga.

findingmyself.blog.hr

Ovo findingmyself poklapa se s mojim nadimkom. Ne znam kako da vam drukcije objasnim pojam "traziti sebe" nego upravo s te dvije rijeci koje ona sadrzi...

U potrazi za samim sobom...
Pa.. slicno kao i ime bloga.. Na pocetku je bilo Finding my Way, ali onda sam se sjetio da bi bar jedan dio bloga trebao bit na hrvatskom, i naziv mi je zvucao glupo, pa sam rekao sebi... nakon duzeg razmisljanja.. Pa zar to nije potraga? moja potraga? Potraga za samim sobom...

Stafetu bi trebao nekom i predat.. pa evo ljudi ako vam se da... (5 osoba)

Fade Angellica
aquaria
lookinforsoul
Lydija
55555 MAČKA


EDIT:
Da zavrsim onu gornju pricu... Pa.. Krecem dalje. Cudim se samom sebi kako sad nisam previse u depresiji.. Mislim, ostat cemo prijatelji i tako.. al nije razlog svada. Nesto dublje.. i tako to. Eto, nekad je jednostavno vrijeme da se krene dalje. Vjerojatno ce me pucat depresija malo.. al proc ce.. Idem dalje.

Kada ovo objavim, vec ce biti Valentinovo, pa zato, ovo je zapravo post za taj poznati praznik zaljubljenih...
Kao prvo, želio bih čestitati imendan jednoj osobi (sretan imendan, valentina! ).
A sad, malo mojih razmišljanja o valentinovu i još štošta.. Sjetio sam se kako mi je netko o ovom danu rekao da je "tužno što nam treba samo jedan dan da kažemo ljudima koje volimo to. Zar to ne bi trebali i mogli govoriti svaki dan?". Ta misao me se baš dojmila... a možda je Valentinovo ipak prilika da kažemo ljudima ono što mislimo... Svatko ima svoju viziju ovog dana... Za samce (poput mene), može biti dosta depresivan... mislim da se najviše samoubojstava događa danas... eh... ne brinite, nemam to u planu..
I dojmila me se jedan drugi obicaj jedne druge osobe, da ne cestitaju valentinovo samo zaljubljeni, vec i prijateljima i slicno... I zato cu se, ovako, mizerno, povesti za tim primjerom i cestitati Valentinovo doticnim osobama... koje znaju da je cestitka njima upucena!
Sto jos reci o ovom danu? Vjerojatno cu se osjecati glupo sutra (ovo pisem u utorak), usamljeno i sve ono... ali pokusat cu odhrvati se takvim osjecajima.. Jer nista ne koristi to, nema smisla. Cemu?
Eh, eh. Cudni smo mi ljudi...
Opet ne znam sto reci, pa cu ovaj post dovrsiti drugi put... a mozda je to sve..

Sjecanja, znate... Cesto me znaju progoniti... Da, progoniti.. Sjecanja na neka bolja vremena.
Sjetih se jucer ovog ljeta, kad sam poceo pisati blog.. Znate da postoji vec 7 mjeseci? nedavno je bilo pola godine postojanja mog bloga.. Evo vam usput onda statistike..

Datum i vrijeme prvog posta: 29.06.2006. (19:41)
Zadnji post napisan: prije 4 dana
Ukupno postova: 107
Broj postova u zadnjih 30 dana: 5
Broj postova u tekućem mjesecu: 2
Prosjek postova po tjednu: 3.3
Prosjek postova po mjesecu: 15.3
Mjesec s najviše objavljenih postova: srpanj, 2006. (38 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: lipanj, 2006. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 13
Broj dana bez postova: 157
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom jutra (7 - 11 sati)
i oko podneva (11 - 14 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 18254
Prosjek riječi po postu: 171
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 1 (0.9%)
Broj postova bez slike: 106 (99.1%)

Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 2011
Prosjek komentara po postu: 18.8
Najviše komentara po postu: 91
Broj postova bez komentara: 17

Datum i vrijeme kreiranja bloga: 29.06.2006. (19:41)
Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor: 13.02.2007. (11:45)
Broj prijava u blogeditor: 375

Da nastavim... Ovog ljeta.. Kad je bilo ono sto je bilo.. eh, znaju neki sto.. nda.. Pa.. bilo je lijepo dok je trajalo
tako uvijek kazu. bar onih prvih mjesec dana.. ako ne znate o cemu se radi, to je bilo najblize vezi sto sam ja bio.. tako da... eh.
I bio sam sretan onda, na pocetku.. jer ja volim, ja jednostavno volim i trebam to sve... nekad mi tako to nedostaje.. sve to... DA bar mogu takvo nešto pružiti nekom, nekom tko je ovdje... bilo bi to lijepo.. i vise od toga.. Ali, sto je tu je.. zivot...

Postoji nešto što niste znali o meni. Ja ne pišem pjesme inače, ali okušao sam se par puta i u tome... Posvećene nekom... eto kreativnosti... pa, sad, evo vam jedne moje pjesme... s posvetom.
Pisana je na engleskom, znate? A zašto? Jer.. lakše mi je tako. volim engleski, kao prvo, a kao drugo, zbog emocija koje su izražene... lakše je pisati na stranom jeziku, lakše mi se bilo otvoriti... i sve to... da ne duljim previše, evo (poduže) pjesme.. Ovo je velik korak za mene jer znam da ce mi bit vrlo neugodno poslije zbog ovoga..al eto. kad sam iskren, onda neka budem iskren..

A dream of rose

In one dark and silent night,
when my bed was not enough,
i couldn't sleep, i couldn't dream.
I just layed there in dark.

In the end, my eyes started to close,
but then a vision strange i saw.
In my mind suddenly appeared
a beautiful rose covered in red.

Her petals, red as your lips,
i looked at stunned and asked myself,
How come that rose reminds me
so much of you, oh you, my rose?

Drops of dew, shining on it's red petals,
like the shine of your eyes it were,
I remembered your beautiful hair,
your face, your attitude, it was all the same.

The scent of rose, the scent of love,
I felt then - more than I could handle.
I wished so much, and I still do,
To touch lips, to see your eyes,
To bask in your beauty once again...

But all my wishes remain just that,
Because I couldn't, and still I can't
Touch your lips and feel your scent...
So it remains that i still dream,
About your hair, your face, your voice...

Do dreams come true, tell me, oh rose?
Are my dreams illusions or maybe more?
Will I keep dreaming, or ever feel
Your lips on mine, your hair, your skin...

And then, again, i saw the rose,
And wondered stunned again and again,
Why does that rose, that gorgeus rose,
Seems to be you in my eyes?
Is it because it's beauty, it's looks,
Or maybe it's not everything?

So full of life it was, so pure,
Standing there covered with drops od dew.
And then i saw, then i understood,
The thing that kept me wondering so long,

And then i saw, then i understood,
The rose, that rose, it was really you,
'Cos it was also like your soul,
You dwelled in my dreams, and you still do...

And I keep dreaming day and night,
And I keep thinking day and night,
Of you, o my beautiful rose...

Maybe my rhymes aren't something,
But this I can tell you, at least they are mine,
Maybe my verses are clumsy and weird,
so foolish they may seem, but understand,
This song, to me is means more than just a song,,
'Cos this poem is made just for you...

I to bi bilo to... Jedan dugačak post.. a što se može.. heh. Pa Valentinovo je!

Novi post... Trebao bih ga napisati... Iskreno govoreci, u zadnje vrijeme sam malo cudno, inspiracija je presušila (blago rečeno)... ne čitam ni vaše blogove baš... ne komentiram... i tako... Ma proći će to, jednostavno me uhvatio nekakav kronični umor, nedostatak inspiracije, ne znam ni ja što... Cudno nesto, ne znam, ali proci ce... Nekad razmišljam o nekim stvarima, ali ne mogu ih nikako preliti u ove riječi... eh..

Pokušajmo..

Znate, baš sam nedavno razmišljao što bi se dogodilo kada bi, odjednom, svi ljudi nestali s lica Zemlje... Svi mi... Jednostavno da nestanemo... Što bi bilo sa Zemljom? Zamislite samo.. Koja bi promjena ubrzo nastala... Zapuštene tvornice, kuće, zgrade, ubrzo obrasle, unutra se naseljavaju zivotinje, sve razruseno, polako se brisu tragovi ljudske ruke... Koliko bi se toga promijenilo... Sve... tko zna. Vjerojatno nabolje. Nažalost. Čudno je to... Tako nezamislivo mi se čini, a opet.. tako.. ne znam. Što bi bilo s brodovima koji plove morima? Ostali bi napušteni, plutajući, do neke oluje... S životinjama u zoološkim vrtovima? Hm... pa možda bi neke i pronašle izlaz, ali većina vjerojatno ne... No dobro, pogledajmo malo bolje ovu globalnu razinu svega toga. Nema ljudi. Nema više štetnih plinova u atmosferi, nema znatnog daljnjeg zagađenja pitke vode, nema... dosta toga... Ali, pitanje je koliku smo već štetu nanijeli ovom planetu. I kako bi izgledao bez našeg prisustva. Jedino što mogu sa sigurnošću reći - drukčije. Jer naš utjecaj na okoliš je uistinu ogroman, to nitko ne može poreći... Što smo mi? Tek jedna vrsta, tek jedna od milijuna živih vrsta, tek... Pa samo nas je 6 milijardi! A zamislite koliko ima npr. mrava na svijetu? Mi smo uistinu gospodari ovog svijeta... Ili, možda bi bilo bolje reći - tiranini... Uništavamo prirodu... A biljke i životinje, i one su dio živog svijeta... I dio prirode... Uništavamo život. Ubijamo. A ni sami toga nismo u potpunosti svjesni...
Svijet bez čovjeka kao vrste? Svijet u kojem nema ljudi, uopce? Kakav bi to bio svijet? Nažalost, bojim se da je odgovor "bolji"... E sad.. Nije da ja to želim, naravno... Samo sam razmišljao o tome.
Eh, taj čovjek... Naravno, sad, imate pitanje evolucije, jer bi se eventualno možda razvila neka druga vrsta koja bi zamijenila čovjeka... Ali, eto, ja sam postavio taj idealan slučaj. Svijet u kojem bi ljudi nestali. Svijet bez daljnjeg ljudskog utjecaja... Svijet u kojem vlada priroda...

Kao što su i mnogi ostali zasigurno učinili, i ja vas pozivam da se pridružite globalnoj akciji štednje energije.
Dozvolimo planeti Zemlji 5 minuta odmora u mraku!
Danas, 01. 02. 2007. između 19.55 i 20.00 sati učinimo jednu, barem simboličnu notu za naš planet i pogasimo svi svjetla, samo na tih pet minuta. Tako sudjelujemo u zasad najvećoj akciji protiv klimatskih promjena sa štednjom energije koju previše upotrebljavamo.

Možda vam se ovo čini besmisleno, ali molim vas da se pridružite, jer to je nešto što će pokazati pravo zajedništvo čovječanstva, jedna akcija koja ne zahtijeva mnogo truda ni vremena, već samo malo dobre volje. Hvala vam svima!
Usput vas molim da, ako želite pomoći i proširiti ovu akciju, objavite je na svojim blogovima i upoznate svoju okolinu s ovom obaviješću. Hvala svima ponovno!


Dodatak:
Akcija je prošla, svjetla smo pogasili... Čujem na vijestima da su u Francuskoj ugasili Eifelov toranj... Ali, izgleda da kod nas akcija nije imala toliko odjeka, niti su ljudi bili dovoljno informirani... Kroz prozor, primijetih manje svjetala, ali ipak ih je dosta (cca polovica) bilo upaljeno... No, eto, kako je prošlo prošlo je, svjetla u mom stanu bila su ugašena, ja sam svoju dužnost obavio!

A sad, malo o drugim temama... Htjedoh vam reći da sam prošli petak (da, ne tako nedavno) upoznao jos nekog s bloga... I naravno, bilo mi je super... Što drugo reći o tome... heh.. da.. ah, da, radi se o jednoj blogerici koja se krije pod nickom the crystal ship...
I to je ukratko to, ne želim vam sad sve u detalje pričat iako bih mogao... Ali necu! hehe

Ajmo dalje... Da, znam da će ovo biti jedan od onih bezveznih postova o mom životu gdje pišem gluposti, ali moram malo...
Prekjučer sam prvi put u životu igrao biljar.. heh... pa svida mi se i tako, bar nešto, nekako, više nisam toliko izoliran, kad izlazim negdje i sve to... U petak možda na jedan koncert, ali grupa mi baš i nije nešto posebno, pa ne znam onda...
Što se tiče ljubavi (ako to mogu tako nazvat)... Recimo da nije sve pusto kao i prije..ah... neću vam sad o tome pričat, bit će vremena... ali nisam zaljubljen, to ne. Niti u vezi. No, o tome nekom drugom prilikom...
I sad iskreno ne znam što još da napišem, a mrzim kad pišem ovakve postove bez nekog smisla ili ičeg...
U zadnje vrijeme raspoloženje mi se poboljšalo malo.. Ali, ja kao ja, moram nešto zeznut tako da sam nedavno napravio nešto što nije bilo dobro za osobu koju smatram prijateljem. I žao mi je zbog toga, još uvijek.. A napravio sam bez razmišljanja nešto... i eto... tako je ispalo... ma, sad je sve u redu, bar se nadam... Ali ubuduće ću pripazit što govorim i kome govorim...heh..
To bi bilo to. Pozdrav svima

Dodatak 2:
I sami primjecujete kako u zadnje vrijeme bas i ne komentiram druge blogove... A to je zbog faze u kojoj se trenutno nalazim... ma proci ce...heh... eto, ne znam, ne mogu ni post normalan napisat tako da.. ispricavam se svima, nadoknadit cu vam ja to kasnije...