U potrazi za samim sobom...

Čovjek svojim djelovanjem na okoliš utječe ne samo na svoj život, nego i na život milijuna drugih vrsta koje nastanjuju zemlju... Ono nipošto nije beznačajno – podaci su zastrašujući!
U prosjeku, svakih 2.30 minuta jedna vrsta na svijetu izumre... U jednom danu, to iznosi oko 580 vrsta... U jednoj godini između 30 i 50 tisuća vrsta izumre! Prema nekim znanstvenicima, oko 37% zemaljskih vrsta moglo bi izumrijeti do 2050. godine.
U svijetu postoji više od 1000 ugroženih životinjskih vrsta

Razni su uzroci njihove ugroženosti.
Najvažnije je je uništenje prirodnih staništa. Svakodnevno, na svijetu se uništi 85 600 hektara prašuma. To je 1 hektar u sekundi(ili komad veličine nogometnog igrališta)!
Do sada je uništeno oko 80% drevnih prašuma, a prašume su dom 61% svih biljnih i životinjskih vrsta.
Dovođenje egzotičnih vrsta na određeno stanište može izazvati teške poslijedice. One ih uništavaju, okupiraju i tako ugrožavaju domaće vrste. Postoje i drugi problemi, kao što su npr. bolesti, onečišćenje itd.

A zašto bi uopće trebali očuvati biljne i životinjske vrste? Razloga je puno, a većina ljudi zna bar za one najvažnije...
Puno biljaka ima važnu upotrebu u medicini(farmaceutska industrija).
Jestivih biljaka ima oko 80 000. Ljudi najviše koriste oko 20 biljnih vrsta, ali one čine 90% ukupne svjetske proizvodnje hrane!

Biljne i životinjske vrste čine temelj zdravih ekosustava, o kojima, naravno, i mi ovisimo!
Usto, kada izumre jedna biljna vrsta, za sobom povlači oko 30 drugih vrsta! Biljke su i proizvođači kisika(samo u Amazonskoj prašumi proizvodi se 20% svjetskog kisika).
Žalosno je što čovjek radi prirodi, gledajući samo na sadašnjost, ne mareći za sudbinu budućih generacija... Zapitajmo se kakvu ćemo im Zemlja ostaviti u naslijeđe?
Uništenu ili očuvanu? Kakvu bi je vi radije gledali? Prirodnu, raznoliku, prepunu života, ili osušenu, iscrpljenu, sprženu zbog nedostatka ozona?
Koliko samo vrsta izumre, a da mi toga nismo ni svjesni... Neki znanstvenici naše doba nazivaju jednim od "velikih doba umiranja", ne uzalud. Ne shvaćamo(ili nas nije ni briga) da uništavajući prirodu zapravo uništavamo sebe. Kako izumiru druge vrste, mi polako, ali sigurno kopamo vlastiti grob...
Moderan čovjek je prekinuo spone koje ga vežu za prirodu. Odvojeni smo od nje, priroda sada označava ono što čovjek nije napravio... Krajnje je vrijeme da joj se vratimo, da postanemo svjesni opasnosti koje nas čekaju ako ne prekinemo s tim besmislenim uništavanjem, jer neophodno nam je potrebna... A mali čovjek, pojedinac, u ovoj uništavajućoj, nerazumnoj stihiji čovječanstva može se samo zapitati: "Što će biti poslije?"... Možda je bolje da ni ne znamo odgovor... Što poslije ako nastavimo ovako?
Sve što nam ostaje je strepnja, nada, snovi... Ali snovi mogu postati stvarnost. Ljudi čine čovječanstvo. U jednom komentaru pročitao sam ovaj citat: "Ako promijenite kut gledanja, promijenili ste čitavu svoju stvarnost!" A.P.Kezele
Ako ljudi promijene način razmišljanja, promijenit će svoju čitavu stvarnost, koja nas vodi u uništenje ovog predivnog planeta... Ima puno stvari koje možemo učiniti za (ugrožene) životinje, za prirodu... Samo se treba odvažiti i započeti s promjenom!

P.S.Kaže sa da je čovjek razumno biće... Pitam se je li ovo što čovjek čini prirodi razuman čin...
Dodao sam sad neke slike...