U potrazi za samim sobom...

Ovom temom želim upozoriti ljude na okrutnosti masovne industrije koje uopće ne mare za životinje, nego u njima samo vide profit! Želio bih otkriti svima koji još nose krzno odakle je ta bunda ili šal, i što se životinjama radi da bi vi imali zimski kaput!(a da ne spominjemo da je tu i umjetno krzno). Izvor većine informacija koje ću vam pružiti su stranice www.prijatelji-zivotinja.hr i www.animalliberation.hr. Dakle, jeste li znali da se za proizvodnju krzna svake godine ubije između 30 i 50 milijuna životinja? Na farmama se uzgajaju vrste kao što su lisice, činčile, lasice, rakuni, nutrije, gdje ih se drži u nehumanim uvjetima, zatočeni su u malim metalnim kavezima, gdje im je onemogućeno kretanje i ostvarivanje prirodnog oblika ponašanja, zbog čega životinje proživljavaju stres i frustracije.Također se se izlovljavaju, hvataju ih iz prirodne sredine. Mladunce se ubija sa 8 mjeseci starosti, kada dobiju svoje prvo zimsko krzno.

U lovu se koriste zamke u kojima životinja može ostati nekoliko dana, a trpi nepodnošljivu bol. Često se dogodi da se pokušaju osloboditi tako da pregrizu prignječeni dio tijela, a ako ne uspiju, onda umiru nakon 12-ak sati od umora i bola. Tako se postupa u lovu. A na farmama? Koriste se različite vrste usmrćivanja životinje, kao što je usmrćivanje strujom. Manjim životinjama kao lasicama lomi se vrat. Također postoje i posebne plinske komore u kojima se životinje guše, ali često se dogodi da životinja ne bude usmrćena, pa se odere živa!

U roku od tri mjeseca, PETA-ini tajni agenti su dokumentirali oko 1500 smrti životinja na farmama za proizvodnju krzna u Sjevernoj Americi. Svjedoče o sičušnim, žičanim kavezima koji su zatrpani grumenima krzna i izmetom životinja, a u svakom se nalazi po jedna lisica koja je tu zatočena od samog rođenja. Mnoge žive godinama u takvim uvjetima prije nego što ih farmeri ubiju i prodaju njihova krzna. Jedan od farmera rekao je agentu da je smrt injekcijom preskupa(iako je ona 30 centi po životinji), pa on koristi metalnu omču kojom izvadi lisicu iz kaveza, zatim joj gurne električno šilo u rektum te metalni vodič u usta. Nakon toga slijedi električni šok od 240 volti. Ovako je to opisao agent: «Oči lisice su zatvorene, a cijelo njezino tijelo se ukoči. Čuje se zvuk kao da se nešto lomi... ponekad se zubi životinje slome i ispadnu iz usta... Često se dogodi da analna sonda ispadne iz tijela životinje, ukoliko se to dogodi lisica se grči od stravične boli, trese se i nerijetko plače.» Nažalost, ni smrt ne nastupa brzo za ispaćeno biće... Pošto strujni udar ne uspijeva doći do mozga, lisica ostaje pri svijesti, osjećajući groznu bol ogromnog srčanog udara. Prema riječima jednog veterinara, životinje ostaju pri svjesti minutu do dvije, no njima je to vrijeme kao vječnost, mi samo možemo pokušati zamisliti kako se osjeća, dok joj cijelo tijelo trne od boli zbog struje koja prolazi njime, a tjelesna temperatura se sve više i više podiže...


Osim strujnog udara, male životinje se ubijaju i lomljenjem vratova. To je lako i jeftino, traje samo sekundu, ali, životinja može uginuti tek nakon 2 minute. Kako tvrdi jedan rančer, ponekad se životinja poslije oko 5 minuta grčevito steže i trza. To se događa na farmama.
A u lovu?Životinje se, uhvaćene u zamku, smrzavaju na hladnoći ili ih sunce prži, a tu su i grabežljivci od kojih se ne mogu obraniti.(prva slika dolje-vrste zamki)


Također pate od gubitka krvi, infekcija, gangrene, šoka,...One koje prežive lovci na krzna gaze, tuku toljagom, dave, utapaju ili tuku na smrt kako se njihovo krzno ne bi zamrljalo. Milijuni pitomih životinja(psi, mačke, ptice, zečevi, vjeverice) također se uhvate u zamke. Njih lovci nazivaju «smećem koje umre u agoniji»....U zamku se uhvate i neke ugrožene vrste! Evo još jednog primjera...Na Grenlandu, lovci love bebe Grenlandskih tuljana, koji imaju prekrasno bijelo krzno, mekano poput najboljeg pokrivača. Uz nemoć odraslih tuljana da zaštite svoje mlade, lovci ih okrutno umlaćuju harpunima. Krzno završava kao ukras ili podšivene rukavice(uglavnom na Zapadnoeuropskom tržištu). Takav krzneni kaputić tuljani zadržavaju samo prvih 9-15 dana, nakon čega ga odbacuju...Novo krzno nije zanimljivo lovcima, pa su tako u opasnosti samo u prva dva tjedna života... Bi li zaista mogli nositi nesto sto je prije bilo ovo?(na drugoj slici)




Još jedna metoda ubijanja su komore za dekompresiju, komprimiranim zrakom,gdje im rasprsnu unutarnje organe...
(slike dolje-farma krzna,kavezi,uvjeti)


Da li zaista OVO smatrate modom? Jeste li spremni nositi na sebi krzno neke životinje koja je prošla kroz nešto ovakvo?
Zapadnjačka industrija ipak nije najdominantnija u proizvodnji krzna. Kineska krznena industrija, u kojoj se godišnje ubije preko 2 milijuna pasa i mačaka, ima udio od 85% u svjetskoj proizvodnji krzna. Psi i mačke su u bezakonju izloženi najgorim mogućim metodama mučenja. Koža im se često odere dok su životinje još žive. Za izradu jednog kaputa od psećeg krzna, potrebno je 12-15 pasa, a za kaput od mačjeg krzna 24 mačke. Ovo nema nekih kulturoloških gledišta – to se čini iz čistog profita... Neke zemlje već su proglasile zabranu uvoza psećeg i mačjeg krzna... A kako biste se vi osjećali da vam mačka ili pas jednog dana završi na nečijem kaputu? Da, to se događa u Kini, neke od životinja ukradene su od svojih skrbnika ili pronađene na cesti, a zatim....Zatim je netko dobio krznene čizme...
Želite li i dalje okrećati glavu pred užasima industrije? Ili učiniti nešto da se takvi postupci spriječe... Idući put kad u izlogu vidite neku krznenu bundu od lisice, razmislite o njenom porijetlu... A i razmislite o ovim podacima:
Za jedan kaput je potrebno:
10-24 lisice
16-20 dabrova
20-30 rakuna
26-34 nutrija
30-40 oposuma
40-60 Kuna zlatica
60-80 Samura
60-120 Muskatnih miševa
100-400 Vjeverica
130-200 Činčila
180-240 Hermelina


Da, to je ta vaša bunda koju nosite...Ta lisičja bunda nije od jedne, nego od 24 lisice... A da ne govorimo da postoji umjetno krzno... Pa ako već volite krzno, nosite umjetno, eto vam krzno, ne moraju se zato milijuni životinja ubijat onakvim groznim načinima... Jedino pozitivno što ovdje mogu reći da se, unatoč svemu, svijet polako počinje buditi...Borci za prava životinja bore se protiv ovakvih stvari, ali i na globalnoj razini, svijest ljudi polako se počinje buditi, ljudi polako počinju sagledavati situaciju jasnijim očima. Ljudi polako shvaćaju da za krzno postoji alternativa...Proizvodnja krzna može biti privlačna jedino onima koji samo misle na laku zaradu, ne obazirući se pritom na nikakve moralne i humane kodekse ponašanja,a pogotovo na suosjećanost, samo žele doći do novca, makar je to krvav i prljav novac...
No, mi, potrošači, smo ti koji određujemo sudbinu industrije. A što je najvažnije, tako određujemo sudbinu milijardi nedužnih života. Svatko od nas može dati doprinos kako bi se spasile muke i poštedjele životinje, kojima krzno pripada po rođenju. Jedan od načina je otvoreni bojkot, jer ako se danas ne usprotivimo ljudima(ako ih se tako može nazvati) koji nastoje izgraditi financijsko carstvo na tuđim leševima, nismo ništa bolji od njih. Naša srca i dalje će ostati hladna, iako će nas možda krzno grijati zimi, ali kad ga skinemo shvatit ćemo da nas ustvari nije uopće ugrijalo, da smo mi ispod njega krvavi... Ne budite od onih koji okreću glavu od svega, ako imalo, bar imalo marite za životinje, za živote milijuna životinja, nećete nositi krzno. Ostavite životinjama bar ono malo što imaju, zar je i njihova koža previše? Zar ne možemo živjeti bez te stalne posesivnosti, bez te bezglavosti, želje za posjedovanjem stvari, ali bez da se osvrnemo na njihovo podrijetlo? Shvaćate li da zapravo kupnjom krzna ubijate životinje, ne jednu, nego mnoge, da, indirektno ih ubijate, i to ne bezbolno nego okrutnim, profitabilnim načinima... Pa što su nama te životinje skrivile? Zašto ih ubijamo, zašto ih tako mučimo? Čime su one to zaslužile? Je li bunda doista vrijedna sve te patnje onih kojima zapravo i pripada? Može li moda biti opravdanje za krvoločno, okrutno ubijanje? Ako nam je moda, ako nam je nešto takvo dovoljan razlog za ubijanje milijuna životinja, onda stvarno ne znam gdje ovaj svijet ide... Razmislite o tome. Da li je to zaista dovoljan razlog za sve ovo o čemu sam govorio? Sve to zbog mode, zbog krzna, zbog nečeg koje nam APSOLUTNO nije potrebno, nešto bez čega mnogi ljudi žive, i ništa im ne nedostaje, nešto što je u ovom našem vremenu kod nekih samo pitanje prestiža... Živite život bez tuđeg krzna, ne otimajte životinjama i to poslijednje što im preostaje, i sprječit ćete njihovo ubijanje!