U potrazi za samim sobom...

Znam da sam obecao jucer nesto napisati, ali nisam imao vremena, pa evo danas cu malo duze. Na vikend sam bio s prijateljem na vikendici, bilo mi je malo glupo, izlazili smo navecer, to je jos i bilo dobro, al on je stalno pio neke koktele, a ja sam si obecao da vise necu piti alkohol, ne nakon razrednog izleta, mozete i sami pretpostavit sta se tamo dogodilo, nisam povracao, al ipak...Ne zelim to vise i ne nalazim zadovoljstvo u tome, a i na ovaj nacin testiram svoju unutarnju snagu, jer ponekad je zaista tesko reci ne, ali dosad sam uspijevao u tome, iako sam bio u iskušenjima, jer je to ljeti grozno. Da se vratim na temu, bio sam s prijateljem na vikendici, ali nekako sam stalno osijecao da nemamo tu zajednicku nit, on je stalno zelio izlaziti po kaficima(i ne samo navecer), a ja bas i nemam toliko love za trositi,zelio je skakat ispred kuce, nikad nije htio plivati, a i ukupni dojam me je ostavio nekako neispunjenim, ako shvacate sta zelim reci. Jednostavno nemamo tu nit i nisam se zabavljao koliko bi trebalo ili koliko i on. Bilo je zabavno, u nekin trenucima, ali opcenito nisam zadovoljan s time, a on zeli da ga opet zovem, pa cu morat, izgleda, a sad mi je i mater uprla da moram izlazit vise vanka, tako da.... Ne znam ni ja sta cu. A sta se tice mog glavnog sadasnjeg cilja, o kojem govori i ime bloga(a i moj nick), procitao sam jednu knjigu pomalo glupog naziva, tako da je bolje da ga ne spominjem, osim ako to netko ne zatrazi,naslov nije toliko vazan, a posto ovaj blog vjerojatno ne cita previse ljudi, onda ce ostati ovako(vjerojatno). Sve u svemu, ta knjiga, u kojoj i autor govori da treba promijeniti zivot onoga tko je cita(radi se o teologiji, otprilike), zaista mi je i promijenila zivot, mozda ne u hipu, ali nadam se da ce se moj zivot poceti mijenjati, jer to je ono sto i pokusavam. A u knjizi se objasnjava puno toga o pronalazenju sebe, ili, bolje receno, «prisjecanju onoga tko mi jesmo», citiram. Knjiga je odlicna, pomogla mi je da shvatim neke stvari, i to vrlo vazne. A kako namjeravam pronaci sebe? Kroz razlicite aktivnosti, odluke i najvise kroz promjene u razmisljanju koje ce mi pomoci, i koje mi vec i pomazu da izaberem svoju sudbinu i s kime cu stvarati svoju srecu, ne zbog potrebe ili ovisnosti o drugim osobama, vec zbog toga sto ja tako zelim, to je moj izbor. Ja sam odabirem prijatelje i njihovu ulogu u mom zivotu, ali prije sam cinio jednu ogromnu pogresku, i u osnovnoj i poslije. Mislim da je dobro imati prijatelje, a pogotovo najboljeg, ali moja greska je bila u mojoj ovisnosti o prijateljima, nesamostalnosti, potrebi za tim prijateljima, a to ne treba biti tako. Ako imas prijatelja, dobrog, to ne znaci niti da trebas biti ovisan o njemu, niti da ti je on potreban, a isto vrijedi i za (u mom slucaju) curu(ili ako je nesto vise). Pa samo se sjetite trenutaka u kojima niste poznavali te osobe, mozda u djetinjstvu, a ipak ste bili sretni, one vam nisu bile potrebne, jer niste ni znali da postoje. Razmisljajuci o tome shvatit cete kako nam one osobe bez kojih mislimo da ne mozemo, ustvari nisu potrebne, ali mi izabiremo stvarati svoju srecu zajedno s njima, ne bez njih, jer mi tako zelimo, jer volimo neke karakteristike kod tih ljudi, a ne jer su nam potrebni. I ovim se stvara jedna nova definicija ljubavi, bezuvjetna ljubav koja ne ocekuje nista i ne trazi nista. To onda nije potreba za drugom osobom, zelja da smo mi potrebni nekoj osobi koja je nama potrebna, to je cista ljubav, bez ikakvih ogranicenja, ljubav koja daje ne ocekujuci nista zauzvrat. To je prava ljubav, i pritom ne mislim samo na onu prema suprotnom spolu, nego i na prijateljsku i opcenito na humanu ljubav prema svim ljudima. Ja sam shvatio da ako volimo sve ljude(ovo ce zvucati cudno ali mislim da je to točno) jednakom kolicinom, ali ne i jednakom vrstom ljubavi,jer ljubav se ustvari ne mjeri kvantitetom, svijet cemo promatrati drukcijim ocima. Ovo je jako tesko, i ovu poruku nisam jos u potpunosti primio, ali pokusavam, zaista se trudim. Ako shvatite zasto netko nešto cini, zasto se ponasa onako kako se ponasa, vise se necemo moci ljutiti na njega, a pogotovo ne mrziti ga. Mi smo sposobni voljeti sve ljude jednako, samo je pitanje zelimo li to i hocemo li pokazati tu sposobnost. Ovo je bilo iz te knjige, vecinom, a sad, za kraj, malo mojih misli. Vjerujem da cu pronaci sebe tako da radim razlicite stvari, na razlicitim razinama, i da shvatim sto mi se svidja, a sto ne, da razvijem svoje ja pomocu tih stvari, da se psihicki ponovno odredim, a ujedno i da pokazem sebe i ono sto ja smatram da zaista jesam svijetu, jer ne zelim se vise skrivati, glumiti pred drugima, zelim pokazati tko sam ja zaista, sa svim svojim manama i vrlinama. Ne mislim pri tome da ih sve trebam pokazivati u svim situacijama, ali ne zelim vise imati onaj osjecaj skrivanja od svijeta, zelim se otvoriti drugima i tako istraziti i pronaci svoje ja, a sta se tice mojih losih strana, samo treba(ponovno iz knjige) podesiti «zvuk», odnosno ne mijenjati sebe, nego samo svoje mane podesiti prema situaciji, ublaziti ih tako da postanu vrline, ali to nije gluma, jer ipak pokazujem sebe, samo je «zvuk» u nekim stvarima tisi. Ne zelim i ne smijem mijenjati sebe, jer tako bi postao netko drugi, zelim ostati ja, pronaci sebe, jednostavno zelim pronaci svoj put i mirno krociti njime. A najgore od svega, ili mozda ipak najbolje, je da sam taj put mozda vec pronasao, samo sto to ne vidim, a kad ugledam svoj put, kad postanem ja, onakav kakav zaista jesam, a ne onakav kakvim me drugi zele, mislim da cu biti puno ispunjeniji, svjestan sebe, necu vise negirati neke svoje mane(ili vrline) za koje mislim da ne postoje, samo ih trebam pronaci, a vjerujte mi, to i namjeravam, zbog sebe i zbog drugih, jer ako naucim voljeti sebe, svoje istinsko ja, moci cu istinski voljeti i sve druge ljude, a smatram da ce mi tada zivot biti puno ljepsi, jer biti cu svjestan svojih odabira, pomagati cu ljudima(sto i sad zelim) ne samo zato da bi njima ugodio, nego zato jer tako ugađam i sebi, a i jos nesto vazno, sto se i sad trudim, da cu takodjer(nastaviti i poboljsati) pomagati prirodi, zbog nje same, a pogotovo zbog toga sto tako ustvari pomazem i ljudima, a tu se vracamo na pocetak kruga. Vjerovatno vam se cini da su ovo poprilicno romanticne i utopijske ideje, priznajem, to i jesu, ali smatram i da ono sto vjerujemo, ako čvrsto vjerujemo u to, moze postati ono sto vidimo, a to ukljucuje ponajvise sebe i svoje značajke, ali i druge.
Vidim sad da sam stvarno poprilicno napisao, bolje da ne citam, ali posto sad dugo necu nista, dobro, ne tako dugo, mozda tjedan dana, malo vise, mozda i dva, pa evo, ako netko bude citao, mozete ostaviti postove, na pitanja cu odgovarati iduci put kad budem ovdje, naravno, ako ih bude(ne ocekujem previse, ali mozda bar 1-2 posta), pa ako se nekome ovo ne cini previse dosadno i mozda ima neko pitanje, ili barem komentar, bit ce mi drago vidjeti. Do iduceg puta pozdrav ako ovo itko cita(a nadam se da cita)!