< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Koliko vam se često dogodi da od sitnih svakodnevnih stvari odlutate u glavi do Hegelove dijalektike? Da vas u jednom nedjeljnom šopingu stegne pola marksizma? U jednom gledanju dnevnika napad antiglobalističkih i neoimperijalističkih teorija?

Ako su vas ove prve rečenice zavele na daljnje čitanje, molim vas odmah odustanite – ovo nikako neće biti tako ozbiljan blog. Ovo je blog koji će filozofirati o malim, svakodnevnim stvarima, bićima i pojavama. Neće to činiti nikako sustavno, metodički – već više kroz igru i slobodno strujanje misli.

Kako je najljepše filozofirati u dvoje, troje i tako dalje… – sve vaše komentare, antiteze i sinteze rado iščekujem!

Linkovi

...a za intimne rasprave

filozblogija@gmail.com

09.03.2006., četvrtak

O PODRIJETLU SNOBOVA

Tko su snobovi i kako ih prepoznati? Prije sam mislila kako im piše na čelu, da bih s vremenom shvatila kako je snobovština vrlo perfidna stvar kojoj mimikrija nije nimalo strana tako da se može skrivati iza likova čija vas osobnost u prvi mah natjera da pomislite na svetog Franju Asiškog. Još je gore, naravno, kad taj nedragi obrazac ponašanja prepoznate u nekome bližnjem te, pogotovo, kad vam se izbelji iz ogledala… No, danas ćemo se baviti nekim općenitijim stvarima vezanim uz ovu zlu pojavu…

Zbunjujuće kod pojma snobizma je njegovo paradoksalno podrijetlo. Naziv SINE NOBILITATE prpošni su mladi aristokrati, polaznici elitne (još jedna snobovska formulacija) škole Eton, stavljali na ormariće svojih kolega koji su imali sreće imati novaca (što im je omogućilo ulazak u takvu školu) i nesreće – nemati »plemenito« podrijetlo.
Ovo plemenito u meni izaziva veliku pomutnju. Što stoji iza tog naziva plemenito? Nečiji je čukundjeda silovao malo više seoskih djeva, pokorio nešto više slobodnjaka, orobio komad više zemlje, čuvao to blago kroz generacije predstavljajući se kao drugačiji i bolji (odnosno razvijao običaje koji će ga razlikovati od plebsa – nosio drugačije halje, odlučio prihvatiti izum naših susjeda – vilicu i lijepo boc-boc, a ne nabadati nožem kao što je to činila raja…) kako bi očuvao poziciju moći i negdje nesvjesno s porivom da njegov prapotomak piše po ormarićima svojih kolega one riječi i još se više razmeće svojom drugačijom pozicijom, pozicijom moći…

U Engleskoj (i većini zapadnog svijeta) ovi su se pojmovi i odnosi toliko okamenili da je teško razmišljati drukčije. Pozove li kraljica nekoga na kavu, taj će netko njen poziv shvatiti kao najveću čast, možda će nekome to biti i događaj života, a da se uopće ne zapita tko je kraljica i zašto bi mu/njoj njen poziv nešto značio. Ljudi su prihvatili te izmišljene odnose ugleda i moći kao takve i usvojili nevidljivi jezik vladajućih struktura kao nešto prirodno i istinito samo po sebi.

Ovo je samo pahuljica na vršku sante leda. Moglo bi se o temi snobizma pisati u nedogled jer inspiracije, odnosno materijala ima dovoljno (pogotovo u ovoj našoj državici), mjesta, međutim, i vremena trenutno ne. Kad pogledam prostorno-vremenske koordinate moga rođenja i odrastanja, mogu samo zahvaljivati sudbini na komunističko-kršćanskom okruženju koje nas je koliko-toliko učilo bratstvu i jednakosti svih ljudi (mada, ikonografija i stvarnost iza ovih ideologija uopće nije tako benigna, ali o tome jednom drugom blogoprilikom:-)...