studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Koliko vam se često dogodi da od sitnih svakodnevnih stvari odlutate u glavi do Hegelove dijalektike? Da vas u jednom nedjeljnom šopingu stegne pola marksizma? U jednom gledanju dnevnika napad antiglobalističkih i neoimperijalističkih teorija?

Ako su vas ove prve rečenice zavele na daljnje čitanje, molim vas odmah odustanite – ovo nikako neće biti tako ozbiljan blog. Ovo je blog koji će filozofirati o malim, svakodnevnim stvarima, bićima i pojavama. Neće to činiti nikako sustavno, metodički – već više kroz igru i slobodno strujanje misli.

Kako je najljepše filozofirati u dvoje, troje i tako dalje… – sve vaše komentare, antiteze i sinteze rado iščekujem!

Linkovi

...a za intimne rasprave

filozblogija@gmail.com

06.11.2005., nedjelja

NEDJELA


Postoji li izlizanije teme kad su u pitanju dani u tjednu od one o nedjelji? Postoji li ofucanijeg motiva pop pjesmuljaka sumnjive kvalitete od onog o nedjelji? Dobro, postoje izuzetci – kao na primjer Tužna je nedjelja, stari mađarski šlager, djelo – ubojica, znakovito po svom utjecaju na povećanje broja samoubojstava – koja su se mahom događala, gle čuda, nedjeljom!

No ove uvodne riječi nisu tu da nas navedu na pomisao kako ćemo se baviti kvalitetom pop pjesama, niti lamentirati o nedjelji. Nedjelja je dan kad čovjek, ako je tome sklon, više razmišlja o bogu. Čovjek ne čini to jer u nekoj svetoj knjizi piše da treba, nego iz prirode stvari – kad čovjek ne radi (ne djela) onda ima više vremena za razmišljanje i za druženje i za razmišljanje kroz druženje (postoji li bolje mjesto za filozofiranje od onog među par ljudi?). Pri tom ne mislim na strogog djedicu s bradom kako ga je voljela prikazivati kršćanska umjetnost kroz stoljeća, nego o prisutnosti ili odsutnosti nekog višeg bića koje prožima sve stvari… Mene u zadnjih nekoliko godina dosta rastužuju mnogi moji prijatelji vjernici i nevjernici. Zašto i jedni i drugi? Odgovor je dosta jednostavan – vjernici zbog svog formalizma, a nevjernici zbog svog fanatizma. Ovi prvi su otkrivanje tople vode – ljudi koji idu u crkvu, džamiju ili gdje već, mole se bogu, ali u svakodnevnim stvarima ne pokazuju puno duhovnosti – druge stalno osuđuju i prosuđuju, često se ljute i rijetko se žrtvuju.
Ovi drugi su nešto manje tema razno raznih kvazi-filozofskih kuloara. To su ljudi koji decidirano ne vjeruju u boga i ne pokazuju nimalo razumijevanja za one koji to čine te im se često i izruguju. S obzirom na dozu njihove uvjerenosti možemo reći kako su veći fanatici od umjerenih vjernika – količina i agresija njihove nevjere može se izjednačiti s količinom i agresijom fanatičnih vjernika (dobro, ne mislim na ove aktualne krvavo fanatične – ali ako je vjerovati stručnjacima o religiji u pitanju to nema veze s njihovom vjerom). A i kod jednih i kod drugih kruna svega je taština koja izranja iz uvjerenosti kako su spoznali istinu.

Filozblogija je dobila kritiku da je didaktički orijentirana. Nadam se da me ovaj put moji vjerni i rijetki čitatelji neće takvom pronaći. Nisam imala namjeru nuditi odgovore na ova velika pitanja, nego samo malo tračati drage prijatelje kako bih si dala oduška, a i čuti što vi mislite o svemu. Kao što vidite, danas nije bilo linkova, ali bih ipak stavila samo jedan i to blog – zbog naslova – meni tako znakovitog za ovu temu. Ugodno druženje s prijateljima, obitelji i vlastitom dobrom voljom u ovom divnom jesenjem danu vam želim:)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se