06.11.2005., nedjelja

NEDJELA Postoji li izlizanije teme kad su u pitanju dani u tjednu od one o nedjelji? Postoji li ofucanijeg motiva pop pjesmuljaka sumnjive kvalitete od onog o nedjelji? Dobro, postoje izuzetci – kao na primjer Tužna je nedjelja, stari mađarski šlager, djelo – ubojica, znakovito po svom utjecaju na povećanje broja samoubojstava – koja su se mahom događala, gle čuda, nedjeljom! No ove uvodne riječi nisu tu da nas navedu na pomisao kako ćemo se baviti kvalitetom pop pjesama, niti lamentirati o nedjelji. Nedjelja je dan kad čovjek, ako je tome sklon, više razmišlja o bogu. Čovjek ne čini to jer u nekoj svetoj knjizi piše da treba, nego iz prirode stvari – kad čovjek ne radi (ne djela) onda ima više vremena za razmišljanje i za druženje i za razmišljanje kroz druženje (postoji li bolje mjesto za filozofiranje od onog među par ljudi?). Pri tom ne mislim na strogog djedicu s bradom kako ga je voljela prikazivati kršćanska umjetnost kroz stoljeća, nego o prisutnosti ili odsutnosti nekog višeg bića koje prožima sve stvari… Mene u zadnjih nekoliko godina dosta rastužuju mnogi moji prijatelji vjernici i nevjernici. Zašto i jedni i drugi? Odgovor je dosta jednostavan – vjernici zbog svog formalizma, a nevjernici zbog svog fanatizma. Ovi prvi su otkrivanje tople vode – ljudi koji idu u crkvu, džamiju ili gdje već, mole se bogu, ali u svakodnevnim stvarima ne pokazuju puno duhovnosti – druge stalno osuđuju i prosuđuju, često se ljute i rijetko se žrtvuju. Ovi drugi su nešto manje tema razno raznih kvazi-filozofskih kuloara. To su ljudi koji decidirano ne vjeruju u boga i ne pokazuju nimalo razumijevanja za one koji to čine te im se često i izruguju. S obzirom na dozu njihove uvjerenosti možemo reći kako su veći fanatici od umjerenih vjernika – količina i agresija njihove nevjere može se izjednačiti s količinom i agresijom fanatičnih vjernika (dobro, ne mislim na ove aktualne krvavo fanatične – ali ako je vjerovati stručnjacima o religiji u pitanju to nema veze s njihovom vjerom). A i kod jednih i kod drugih kruna svega je taština koja izranja iz uvjerenosti kako su spoznali istinu. Filozblogija je dobila kritiku da je didaktički orijentirana. Nadam se da me ovaj put moji vjerni i rijetki čitatelji neće takvom pronaći. Nisam imala namjeru nuditi odgovore na ova velika pitanja, nego samo malo tračati drage prijatelje kako bih si dala oduška, a i čuti što vi mislite o svemu. Kao što vidite, danas nije bilo linkova, ali bih ipak stavila samo jedan i to blog – zbog naslova – meni tako znakovitog za ovu temu. Ugodno druženje s prijateljima, obitelji i vlastitom dobrom voljom u ovom divnom jesenjem danu vam želim:)

- 13:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #