04.11.2005., petak

UŽAS PRAZNINE FRIŽIDERA Ovakav će vas naslov možda navesti na pomisao kako će vaše oči čitati jedan angažirani socijalni tekst o siromašnima, ali moram vas odmah razočarati - danas ćemo malo filozofirati o praznini – a praznina frižidera samo je jedan od fenomena praznine, za mene nekako znakovit. A zašto, o tome malo poslije… Dakle, praznina. Zanimljivo je kako nam nešto čega nema može predstavljati punoću. Ustvari, ako prazninu definiramo kao prisutnost odsutnosti onda se ona može odnositi na bilo što – bilo što čega nema. Dakle punoooo toga. Od svih silnih praznina, mene trenutno dosta zaokuplja praznina prostora koja nastane kad vam ode netko voljen i drag (može to biti zauvijek ili samo na par dana). Nevjerojatno je kako ta praznina ispuni prostor. Prostor u kojem ste neko vrijeme živjeli polusvjesno (kraj stvari ste prolazili nehajno, niste ih ni primjećivali), odjednom, zbog jednog takvog snažnog odsustva, postaje preprisutan - stvari vam počinju zapinjati za oči, i vi sve vidite – lampu, bocu, olovke, stol itd. Isto se dogodi sa zvukovima – zvukovi sa ceste koji vam prije uopće nisu smetali iz prostog razloga što ih zaista niste čuli sada su buka, i noću dok se komešate u krevetu koji vam je do jučer bio ugodan i topao, ona vam ne da spavati…Te još sto nevidljivih stvari, praznih značenja počinju drečati u odsustvu voljene osobe. Ako ta praznina potraje neko duže vrijeme, onda se to najbolje (barem u mom slučaju) vidi na frižideru. Dok ste bili zajedno i činili stvari zajedno – punili ste frižider. Sami ga nećete toliko puniti, jer se hrana kvari - vi ju ne možete tom brzinom jesti, a nekako nemate ni toliko apetita kao kad jedete u društvu. Na koncu će u frižideru biti neki namaz i hrenovke (ako niste te sreće da ste iz Slavonije pa onda možda neka kobasica) te eventualno jedno jaje. Čest je prizor i malih zelenih pjega plijesni na tom namazu jer ste ga jednostavno zaboravili. I eto, prazan frižider, u njemu tek tri stvari – a tolika punina značenja. Ovo je više za neku tugoblogiju, a ne filozblogiju – ali – od pamtivijeka je praznina filozofska tema pa smo joj morali odati dužno poštovanje. O njoj bi se moglo još puno reći i u kontekstu trača (u kontekstu seksa smo je već sreli), ali o tome nekom drugom filozgodom. Do tada – odsutnost praznine u vikendu vam želim:)

- 16:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #