filmozof

Crni labud



Black Swan
psihološka drama / triler; SAD, 2010.
Režija: Darren Aronofsky
Uloge: Natalie Portman, Mila Kunis, Vincent Cassel, Barbara Hershe
Scenarij: Mark Heyman, Andres Heinz, John J. McLaughlin, Andres Heinz

Nina Sayers (Natalie Portman) mlada je i ambiciozna balerina čiji se život u potpunosti svodi na ples, a na svakom koraku ima podršku svoje majke Erice (Barbara Hershey), nekada također balerine. Ninina dobiva jedinstvenu priliku kada umjetnički direktor Thomas Leroy (Vincent Cassel) umirovi glavnu balerinu Beth Macintyre (Winona Ryder) i Nini dodjeli glavnu ulogu u premijernoj izvedbi "Labuđeg jezera".



Za ono što ćete o mom odnosu s Darrenom Aronofskym pročitati u prvim redcima ovog teksta trebalo mi je dosta hrabrosti i to iz opravdanog razloga da će me neki od vas možda otpisati kao čovjeka koji voli film i koji se koliko – toliko u film razumije. Naime, propustio sam i Pi i Rekvijem za snove i Fontanu , zapravo sve što čini Aronofskog i jedini njegov film koji sam pogledao prije Crnog labuda bio je Hrvač, što jasno objašnjava zašto od autora i Crnog labuda nisam očekivao ništa posebno i zašto sam Labudom pomalo impresioniran.
Prije nekoliko dana imao sam raspravu s jednim od svojih cijenjenih kolega u kojoj sam se u kontekstu filmova nominiranih za nadolazeće Oscare izjasnio da mi je Inception Christopera Nolana trenutno najbolji film nominiran za ovogodišnju prestižnu nagradu (NAPOMENA – nisam još pogledao Društvenu mrežu, True Grit i Kraljev govor). Središte rasprave je bila kolegina argumentacija oko pretencioznosti Inceptiona. Iako se ovdje možda čini glupo spominjati Nolanov Inception i uspoređivati ga s Crnim labudom, ja sam ipak u tome pronašao način da se izrazim koliko Crnog labuda smatram posebnim i u najmanju ruku fenomenalnim filmom. Do kakvog god zaključka o pretencioznosti Inceptiona došli, u usporedbi s Crnim labudom Nolanov film zaista djeluje kao silovanje umjetnosti i s očitom namjerom da se nešto promjeni ili istakne. Nasuprot toga, Arronofsky je jednostavno napravio film radi filma i podsjetio me da u ovom suvremenom ispražnjenom Hollywodu još uvijek ima onih koji film shvaćaju prije svega kao umjetnost. Aronofsky stvara neponovljivu atmosferu i kroz sve ono što čini film, scenarij, glumu (fantastična Natalie Portman), tehniku snimanja itd., prodire u opsesiju pojedinca i najdublje ponore ljudske svijesti. Jednostavno rečeno - tako se stvara umjetnost.
Možda u isticanju ovog filma pretjerujem i možda se jednostavno radi o efektu prvog dojma ili mojoj neupoznatosti s očitom genijalnošću opusa i stila Aronofskog, ali Crni labud naspram većine onoga što je u Hollywoodu snimljeno u posljednje vrijeme zbilja djeluje kao remek- djelo.
Na kraju krajeva, jedno je sigurno – Crni labud potaknuo me da nadoknadim sve ono što sam od Aronofskog propustio.
Ne propustiti!!