filmozof

Dakle, evo ishoda u pojedinim kategorijama 83. dodjele Oscara:

Najbolji film: Kraljev govor

Najbolji redatelj:
Tom Hooper - Kraljev govor

Najbolji glavni glumac:
Colin Firth - Kraljev govor

Najbolja glavna glumica:
Natalie Portman - Crni labud

Najbolji sporedni glumac:
Christian Bale - Boksač

Najbolja sporedna glumica:
Melissa Leo - Boksač

Najbolji originalni scenarij:
David Seidler - Kraljev govor

Najbolji adaptirani scenarij:
Aaron Sorkin - Društvena mreža

Najbolji dugometražni animirani film:
Priča o igračkama 3

Najbolji film na stranom jeziku:
Hćvnen (In a Better World), Danska

Najbolji dugometražni dokumentarni film:
Inside Job

Najbolji kratkometražni dokumentarni film:
Strangers No More

Najbolji kratki animirani film:
The Lost Thing

Najbolji kratkometražni igrani film:
God of Love

Najbolja montaža:
The Social Network

Najbolja kamera::
Inception Wally Pfister

Najbolja maska:
The Wolfman

Najbolja originalna glazba:
The Social Network

Najbolja originalna pjesma:
We Belong Together - Toy Story 3

Najbolja kostimografija:
Alice in Wonderland

Najbolja montaža zvuka:
Inception

Najbolje miksanje zvuka:
Inception

Najbolji vizualni efekti:
Inception

Najbolja scenografija:
Alice in Wonderland

Kao što se može vidjeti iz priloženog, prevelikih iznenađenja ni ove godine nije bilo. Sam show kao show, bio je poprilično dosadan, vjerojatno zato jer je nedostajalo one doze humora koju znaju pružiti voditelji poput Billya Crystala ili prošlogdišnjeg dvojca Aleca Baldwina i Stevea Matrina.
Svake godine čekamo kad će nas Akademija iznenaditi ponekom odlukom ili izborom van svih predviđanja ili dodijeliti glavnog Oscara nećem novom i drugačijem, a ne stalno favorizirati iste šablonske filmove poput Kraljevog govora. Kad smo već kod Kraljevog govora, meni je osobno sve u tom filmu bilo za Oscara osim samog filma:). Najviše me neugodno iznenadilo što je osvojio i nagradu za najbolji originalni scenarij, pored primjerice znatno kreativnijeg Christopera Nolana i njegovog Inceptiona ili veterana Mikea Leigha i Još jedne godine. Titulom najboljeg režisera trebao se ipak okititi David Fincher čija je Društvena mreža znatno pažljivije i detaljnije režirano djelo od Kraljevog govora koji djeluje toliko obično.
Ono što me također malo iznenadilo je 4 Oscara u tehničkim kategorijama za Inception, za kojeg sam mislio da se ipak neće okititi tim sasvim solidnim brojem Oscara. Ono što nikako ne mogu kritizirati su glumačke nagrade, jer svi su zbilja odradili dobar posao vrijedan pažnje, pogotovo Natalie Portman.
Već sam u prognozi istaknuo kako smatram da bi Oscara trebali dobiti Black Swan ili Čovjek zvan Hrabrost, no ovaj prvi očito je preapstraktan za često jednostavan Akademijin ukus, a ovaj potonji nagrađen je već samim time što je zaradio 10 nominacija.
Do sutra bismo mogli raspravljati o tome tko je uistinu zaslužio Oscara u pojedinoj kategoriji, ako uopće tu nagradu još uzimamo kao relevantnu. Međutim, mislim da je zaključak s kojim će se većina složiti taj da je iza nas bila izvanredna filmska godina, čak i bolja od prethodne 2009., a ako se mene pita je bih dao jednog velikog počasnog zajedničkog Oscara svim nominiranim filmovima jer me se svaki od njih po nečem dojmio.

Kakav god bio ishod 83. dodjele Oscara i što god ja u ovom postu budem prognozirao, htio bih istaknuti jednu stvar – svaki od deset filmova ove godine nominiranih za „najprestižniju“ nagradu zaslužio je određeno priznanje. Za razliku od prošle godine kada se u konkurenciji našlo jedva 5 filmova koji su nadmašili razinu prosječnog, ove godine je sveukupni dojam znatno bolji. Radi se o tome da su ove godine za najbolji film predloženi naslovi koji zajedno obuhvaćaju zbilja vrlo širok spektar žanrova, stilova, glumačkih ostvarenja itd., i svaki je dobar na svoj način. Upravo time što su jako različiti filmovi stavljeni u isti kadar te ih je teško uspoređivati, titula najboljeg filma godine zapravo gubi smisao. Tako bar ja vidim stvariJ
Kad bih od svih 10 nominiranih filmova prema nekim vlastitim kriterijima i ukusima ipak odabrao najbolji onda je to bez premca Crni labud, pri čemu bi sveukupna rang lista izgledala ovako:

1.Crni labud
2.Čovjek zvan hrabrost
3.Društvena mreža
4.127 sati
5.Kraljev govor
6.Zimska kost
7.Početak
8.Toy Story 3
9.Boksač
10.Djeca su u redu

Daklem, prognoza važnijh kategorija:

Najbolji film
Glavni favorit: Kraljev govor
Opasan kandidat: Društvena mreža
Mogu iznenaditi: Crni labud i Čovjek zvan hrabrost, eventualno Boksač ili Početak
Autsajderi: 127 Sati, Priča o igračkama, Zimska kost, Djeca su u redu

Dobit će: Kraljev govor
Trebao bi dobiti: Crni labud ili Čovjek zvan hrabrost

Kraljev govor je visokoprodukcijski britanski film u najboljoj maniri filmova iz 90ih poput Zaljubljenog Šekspira ili Engleskog pacijenta. Osim toga, radi se o priči tipičnoj za ukus Akademije. Međutim, Društvena mreža je film u kojem se odražava moderno vrijeme, priča o pozadini megabranda, financijsku uspješniji film od Kraljevog govora koji je režirao David Fincher kojem akademija iovako duguje. Osim toga, u središtu pozornosti je ŽidovJ. Osvoji li nagradu za režiju Tom Hooper, stvari su riješene u tom trenu – osvoji li tu nagradu ipak Fincher, stvari će biti otvorene do kraja večeri. Crni labud Aronofskog jednostavno je briljantan, pravo umjetničko djelo koje ima svu potrebnu dubinu. Možda Akademija ipak prepozna njegovu vrijednost i potencijal?

Režija:
Glavni favorit: David Fincher – Društvena mreža
Opasan kandidat: Tom Hooper – Kraljev govor
Mogu iznenaditi: Darren Aronofsky – Crni labud, Braća Coen – Čovjek zvan hrabrost
Autsajder: David O. Russel – Boksač

Dobit će: David Fincher
Trebao bi dobiti: Darren Aronofsky

David Fincher jedan je od redatelja čiji se opus jednostavno ne može izostaviti iz holivudskog konteksta posljednja dva desetljeća. Prije dvije godine njegovog Benjamina Buttona zasjenio je Slumdog Millionaire i Danny Boyle. To su dovoljni argumenti zašto bi Fincher trebao dobiti priznanje. Osim toga, Društvena mreža zbilja je pažljivo i majstorski režirana.
Međutim, Darren Aronofsky također je stilski jedinstven redatelj koji se davno dokazao Rekvijemom za snove i uspjeh ponovio prošle godine Crnim labudom kojim je čak možda dostigao stupanj više od Rekvijema. Ipak, bojim se da je sama nominacija već priznanje i da Fincher trenutno igra veću ulogu.

Glavni glumac:
Glavni favorit: Colin Firth – Kraljev govor
Opasan kandidat: James Franco – 127 sati
Mogu iznenaditi: Jeff Bridges i Javier Bardem
Autsajder: Jesse Eissenberg

Dobti će: Colin Firth
Trebao bi dobiti: Colin Firth

Ovo je kategorija gdje su stvari riješene. Na prošlogodišnjim Oscarima Colin Firth slovio je kao autsajder, no ove godine situacija je totalno obrnuta – on je ovdje zapravo jedini favorit, sve ostalo bilo bi golemo iznenađenje. Ipak moram spomenuti kako bi u slučaju iznenađenja jedino Eisenbergov Oscar u okviru konkurencije bio nezaslužen. Dakle, Colin Firth s izvrsnim Georgeom VI.

Glavna glumica:
Glavni favorit: Natalie Portman – Crni labud
Opasan kandidat: Annette Bening – Djeca su u redu
Mogu iznenaditi: Nicole Kidman – Zečja rupa i Jennifer Lawrence – Zimska kost
Autsajder: Michelle Williams – Blue Valentine

Dobit će: Natalie Portman
Trebala bi dobiti: Natalie Portman

Slično kao i u prethodnoj kategoriji. Annette Bening u zrelim je godinama i još nije Akademiji naplatila stare dugove. Međutim, Natalie Portman jednostavno je bolja i odigrala je ulogu koja bi joj mogla obilježiti karijeru. Isto tako, ona će teže od Annette stvoriti novu priliku za eventualnu nagradu u budućnosti.

Sporedni glumac:
Glavni favorit: Christian Bale – Boksač
Opasan kandidat: Geoffrey Rush – Kraljev govor
Mogu iznenaditi: Jake Hawkes – Zimska kost, Jeremy Renner – Grad lopova
Autsajder: Mark Ruffalo – Djeca su u redu

Dobit će: Christian Bale
Trebao bi dobiti: Christian Bale

Nominacije za sporednu ulogu velika su varka i sredstvo Akademije kojim nadoknađuje propuste iz prošlosti (primjera ima bezbroj), nominira one za koje se nije našlo mjesta u kategoriji glavne uloge (sjetite se Kevina Spaceya u Privedite osumnjičene ili Jakea Gylenhalla u Planini Brokeback) ili pak promovira nove mlade nade. Christian Bale u Boksaču praktički igra glavnu ulogu, a uloga Marka Wahlberga paravan je za stavljanje Balea u ovu kategoriju. Oscar Baleu neće biti samo za trenutno zasluge (U Boksaču je zbilja dobar), nego kao dodatni poticaj glumcu čiji su filmovi obilježili desetljeće.
Međutim, oni koji su gledali Kraljev govor složit će se da Geoffrey Rush ozbiljno ugrožava Baleovu poziciju i jedino što Balea spašava je Rushev status oskarovca.
Sve ostalo je izenađenje!

Sporedna glumica:
Glavni favorit: Melissa Leo – Boksač
Opasan kandidat: Helena Bonham Carter – Kraljev govor
Mogu iznenaditi: Haile Stainfeld – Čovjek zvan hrabrost i Amy Adams – Boksač
Autsajder: Jackie Weaver – Animal kongdom

Dobit će: Melissa Leo
Trebala bi dobiti: Helena Bonham Carter

Možda najmanje izvjesna glumačka kategorija ove godine. Statusi koje sam gore naveo predstavljaju više formalnosti i ne treba se njima zavravati! Melisa Leo pokupila je većinu nagrada koje prethode Oscarima, o Helena Bonham Carter nastupa u najboljem prošlogodišnjem glumačkom ansamblu kao predstavnica britanske škole koja također ima nerješene račune s Akademijom. Haile Stainfeld ovdje se našla kao i Bale u prethodnoj kategoriji – u 90 posto kadrova i središtu priče Čovjeka zvanog hrabrost upravo je ona!
Jedino iznenađenje predstavljala bi Jackie Weaver.

Najbolji strani film
Ove godine sam napravio korak dalje od prethodne i prvi put prije dodjele pogledao sve filmove nominirane u kategoriji najboljeg filma. Napravio sam i veliki kiks nepogledavši nominirane u ipak najzanimljivijoj kategoriji najboljeg stranog filma. Dakle, iduće godine još jedan korak dalje. Koliko sam pročitao, načuo, vidio, danski U boljem svijetu bi po mnogima trebao osvojiti nagradu. Ipak mislim da će to biti Biutiful.

Umjetničke kategorije (scenografija, kostimografija):
Kraljev govor
Tehničke kategorije:
Inception je tehnički superioniji film od svih ostalih nominiranih za najbolji film i tehničke kategorije su jedine u kojima, osim one za scenarij, ima šanse.
Glazba:
Također Inception i Hans Zimmer

Mislim da ove godine neće biti apsolutnog pobjednika pri čemu želim reći da neće jedan film odskakati brojem osvojenih nagrada kako što je to bilo s primjerice Slumdog Millionaireom ili Povratkom kralja. Najviše nagrada ipak predviđam Kraljevom govoru u pratnji s Društvenom mrežom i Inceptionom (tehničke kategorije i glazba, dakako).

Čovjek zvan Hrabrost




True Grit
vestern drama, SAD, 2010.
Režija: Ethan i Joel Coen
Uloge: Jeff Bridges, Hailee Steinfeld, Matt Damon, Josh Brolin, Barry Pepper
Scenarij: Joel Coen i Ethan Coen prema romanu Charlesa Portisa

Nakon što je Clint Eastwood početkom 90ih Nepomirljivima okrunio i potom prekinuo svoju dugogodišnju vestern fazu, Kevin Costner pokušao je dotični žanr vesterna održati na životu Wyatom Earpom i Divljim prostranstvima dovoljno da žanr ne izdahne u potpunosti. Dodatnu iskru na slabi žar izvornog američkog žanra bacio je James Mangold nedavnim remakeom 3.10 za Yumu koji se nažalost, iako veliki hit, zadržao samo u okvirima zabavnog filma prilagođenog potrebama Hollywooda našeg vremena. Nasuprot tome, braća Coen svojim su remakeom istoimenog filma s Johnom Wayneom iz 1969. napravili iznenađujuće dobar uradak koji bi se mogao pokazati i snažnijim od samo toga da održi slabo tinjanje vesterna u nepreglednoj vatri modernog repertoara.
Držeći se striktno romana prema kojem je snimljen film, Coeni su zanemarili većinu šablonskih elemenata koje je u skladu starog romantičnog vesterna slijedio originalni True Grit (koji ipak u usporedbi s ostalim filmovima svoga vremena ostaje tek prosječan), krećući se ipak osnovnom smjernicom dviju suprotstavljenih strana čije tenzije kroz razvoj dramske radnje vode ka nužnom završnom obračunu. Naravno, Coeni se rijetko u svojim filmovima predaju stereotipovima likova, no ovdje se ipak drže granica koje im nalaže roman. Govoreći o likovima, kroz njih se uviđa jedna on bitnih razlika između ovog filma i originala iz 1969. : u originalu, u kojem John Wayne svoj lik posvećuje vlastitoj cjelokupnoj karijeri, njegov je pojedinac u prvom planu, a u ovom filmu u kojem su protagonisti odlično profilirani a njihovi odnosi dorađeni, nema istančane prevage jednog od njih, iako je mlada Mattie Ross osnovna pokretačica radnje. Mattie Ross, tvrdoglava i nadobudna mala žena koja, iako inteligentna bez potrebnog je iskustva nužnog u surovosti Divljag zapada. Šerif Cogbrurn u interpretaciji izvrsnog Jeffa Bridgesa umorni je čovjek upitna morala, prožet raznim životnim iskustvima, motiviran u početku samo novcem u granicama svojih principa. Matt Damon je Lebeouf, teksaški rendžer, čovjek od zakona vlastitih ideala. Razilaženje u principima i stavovima troje glavnih likova pokazati će se kao glavna prepreka na putu do njihovog cilja.
Nekoliko impresivnih kadrova i vjerodostojnost prikaza ljudi i vremena Divljeg zapada popunjavaju odličan film kao cjelinu koji će itekako zasjeniti svoj original. Vestern fanovi ovakvo ostvarenje ne propuštaju. Obavezno pogledati!

Društvena mreža



The Social Network
drama, SAD, 2010.
Režija: David Fincher
Uloge: Rooney Mara, Jesse Eisenberg, Andrew Garfield, Justin Timberlake
Scenarij: Aaron Sorkin, , Ben Mezrich (knjiga)

Jedne jesenske večeri 2003. godine, student Harvarda i genijalni kompjuterski programer Mark Zuckerberg sjeo je za svoje računalo i počeo raditi na novoj ideji. Ubrzo se ono što je započelo u njegovoj studentskoj sobi pretvorilo u globalnu društvenu mrežu, a naposljetku i u pravu revoluciju komunikacije. Šest godina kasnije i uz više od 500 milijuna novih prijatelja, Mark Zuckerberg je najmlađi milijarder u povijesti. Ali ovog poslovnjaka će njegov uspjeh odvesti u svijet privatnih i zakonskih komplikacija...



Scenarijem za ovaj film koji pripovijeda o pozadini i okolnostima nastajanja popularnog Facebooka koji danas koristi preko 500.000 milijuna ljudi pozabavio se Aaron Sorkin koji ga je za film prilagodio na temelju knjige 'The Accidental Billionaires' autora Bena Mezricha. Ben Mezrich je pri pisanju knjige kao savjetnika konzultirao suosnivača Facebooka Eduarda Saverina i sve sudske dokumente koji su mu bili dostupni. Tu se u sve još umješao redatelj David Fincher koji je to sve lijepo prenio na film. Unatoč vjerojatnim korekcijama i izmjenama u posredovanju cijele priče, Fincherov film ima određen stupanj vjerodostojnosti ili se on jednostavno svojim pristupom i načinom snimanja potrudio da sve skupa barem tako izgleda.
Sjetite se izvrsnih Fincherovih ostvarenja iz druge polovice 90ih kojima se probio zacrtavši svoj stil, pri čemu aludiram prije svega na Sedam i Klub Boraca u kojima je Fincher pokazao sav svoj umjetnički potencijal. No, pristup kakav ima u Društvenoj mreži, dakle temeljen na stvarnim činjenicama i sukladno tome vrlo ograničen u autorskoj slobodi, znatno odudara od onoga čime je redatelj započeo karijeru i predstavlja još jedan stupanj više od onoga što je pokazao sa Zodiacom (2006.).
Film koji se prati pozorno ako želite pohvatati sve konce, brzi i inteligentni dijalozi u jako prirodnom tonu, daju priči određeni moderni urabni štih popraćen s dozom negativne energije. Fincher je radnju kroz dvije paralelne priče povezao majstorskim umijćem režije. Namjerno se nije potrudio na likovima oslikati tko je negativne, odnosno pozitivne karakteristike, već iz različitih točki gledišta i perspektiva protagonista autor nam ostavlja na procjenu eventualnu istinu i držanje strane. Isto tako, ono što je Fincher htio reći u pozadini cijele priče o nastanku društvene mreže nigdje nije izričito naglasio. Jedinu zamjerka koju imam na film je ipak za nijansu pre brz ritam.
Društvena mreža nije Fincher na kakvog smo (ili sam) navikli (teško da će napraviti nešto iznad Sedam ) što možda stvara lažni dojam da ovo nije njegovo najbolje ostvarenje. Bilo kako bilo, Društvena mreža jedan je od najboljih filmova prošle godine. Svakako pogl

KRALJEV GOVOR



The King’s Speech
povijesna drama, SAD, 2010.
Redatelj: Tom Hooper
Glume: Colin Firth, Helena Bonham-Carter, Geoffrey Rush, Guy Pearce
Scenarij: David Seidler

Princ Albert, Vojvoda od Yorka (Colin Firth) brat je britanskog prijestolonasljednika Edwarda VIII i sin britanskog kralja Georgea V. Albert je naime mucavac što mu dakako otežava javne govore pred mnoštvom i narušava ugled. Stvari će se dodatno zakoplicirati kada kralj premine, a Albertov stariji brat Edward odluči ne naslijediti prijestolje kako bi se mogao oženiti neuglednom amerikankom Wallis Simpson, pa Albert bude prisiljen postati novi kralj. Albertova žena Elizabetha odluči mu pomoći i potražiti nekoga tko će ga izliječiti njegovih govornih mana te tako dolazi do Lionela Loguea.



Prije četiri godine imali smo priliku pogledati dramu Stephena Frearsa o sadašnjoj britanskoj kraljici Elizabeti II u kontekstu događaja oko smrti princeze Diane s Helen Mirren u glavnoj ulozi. Kraljica (The Queen) po mnogima izvrstan film, napravljen s namjerom da se široj publici prikaže situacija iz perspektive kraljevske obitelji neposredno nakon Dianine smrti i izlože osobine kraljice koja se također morala nositi s određenim problemima u izvanrednim okolnostima. S cjelokupnom radnjom kao pozadinom za portret kraljice, njezin lik je ostao kao nalijepljena sličica, a gluma Helen Mirren veća je od filma iz čega je, po meni, proizašao tek prosječan film s odličnom glumom.
U mnogim elementma na Kraljicu podsjeća i Kraljev govor, ipak upečatljiviji i za nekoliko nijansi bolji film.
Colin Firth, odnosno vojvoda Albert (budući kralj George VI) čovjek je plemenita roda iz obitelji koja vlada četvrtinom svijeta. Usprkos pogodnostima i privilegijama koje mu život nudi, princ je na površini plaha osoba, ciničan i pomalo iskompleksiran vlastitom govornom manom koju nije uspio izliječiti ni nakon niza terapija kod najboljih svjetskih liječnika. S druge strane, Lionel Louge, nezaposleni glumac i terapeut, malen čovjek plemenitog karaktera, pučki sin iz daleke australske provincije, ali samopouzdan, vrlo profesionalan i iskusan u onome što radi, vedra i elokventna osoba sa smislom za komunikaciju s ljudima. Uz svu mnogobrojnu obitelj, mladi princ, osim supruge, jedinu podršku pronalazi upravo u Lionelu, čovjeku koji će ga, pod cijenu prinčeva spuštanja na razinu obična građanina potaknuti da izbaci smjelost i samopouzdanje koje čuva duboko u sebi te dostojnost da postane ono za što je predodređen.
Cijela fabula filma i okolnosti u kojima se budući kralj nalazi, dakle abdikacija njegova starijeg brata i njegovo preuzimanje prijestolja, ulazak Velike Britanije u rat s Hitlerovom nacističkom Njemačkom, čak i njegova govorna mana, tek su podloga za ono na čemu je zapravo radio redatelj Tom Hooper, a to je odnos između princa i njegovog terapeuta. Taj odnos, iako cijela pozadina možda djeluje plitko (pitanje koliko se u takvoj priči duboko uopće može ići), prikazan je sasvim spretno i uvjerljivo. Naklapanja o Kraljevom govoru ne bi bila potpuna da se ne spomene gluma britanske škole, uvijek na razini više od one američke konfekcijske. Colin Firth jednostavno je izvrstan, međutim on ne djeluje sam, tu su i podjednako uvjerljivi Geoffrey Rush kao Lionel Louge te Helena Bonham Carter kao buduća kraljeva žena. Usprkos tome što su odnosi između likova i gluma u prvome planu, ostali elementi također funkcioniraju na određenoj razini, pa ovdje ne ispada, kao što je to bio slučaj s Kraljicom, da samo gluma i lik nose film.
Na kraju, Kraljev govor nije ništa što već nismo vidjeli u britanskoj produkciji i malo je pre razvikan film koji balansira između šablonskog pokušaja da se od kraljevog mucanja napravi biznis i snažnog filma koji svjedoči veličini ljudskog duha. Pogledati!

Oscar 2007: Povratak otpisanoga



Intrigantna drama meksikanca Alejandra Gonzáleza Ińárritua Babel kao najveći favorit nomnirana je u 7 kategorija. S 5 nominacija sljedili su je kriminalistički remake Pokojni Martina Scoresea i britanski biografski film Kraljica Stepehena Frearsa koji govori o burnom razdoblju Elizabete II. neposredno nakon smrti princeze Diane. Ratna drama Clinta Eastwooda Pisma s Iwo Jime i komedija Mala Miss Amerike priuštili su si po 4 nominacije. Tu bih se osvrnuo na nekoliko filmova kojima su predviđali utrku za najbolji film, ali im je najvažnija nominacija ipak izostala, kao npr. Komadi iz snova koji su usprkos tome imali najviše nominacija - 8. Tu su još Krvavi dijamant, Mala djeca i ponajbolji film te godine - meksičko - španjolski Panov labirint.
U kategoriji najblje režije nije bilo mjesta za Jonathana Daytona i Valerie Faris, redatelje Male Miss Amerike, već je nominaciju zaradio Paul Greengras za izvrsno režiran Let 93, koji, podjsetimo se, prati događanja u onom američkom avionu koji se 11. rujna 2001. srušio u Pennsylvaniji. Stephen Frears nije djelovao kao opasna riba, a Clint Eastwood, iako miljenik Akademije, svog drugog Oscara osvoji je prije 2 godine. Stoga, cijela igra se svodila na Alejandra Gonzáleza Ińárritua i Martina Scorsesea.
Što se tiče glumačkih kategorija, one su, kao i u večini slučajeva do tada, bile gotovo izvjesne. U kategoriji glavne muške uloge, uz nominirane, veterana Petera O'Toolea (Venus), Willa Smitha (U potrazi za srećom), Leonarda DiCapria (Krvavi dijamant) i autsajdera Ryana Goslinga (Half Nelson), nagradu je očekivano odnjeo tamnoputi Forest Whitaker za ulogu ugandskog diktatora Idija Amina u filmu Posljednji škotski kralj. Pobjednica u kategoriji glavne ženske uloge u ovom desetljeću nikada nije bila izvjesnija - britanska glumica ruskog podrijetla Helen Mirren za ulogu svoje vladarice dobila je svog prvog Oscara nakon niza prethodnih nominacija. Zanimljivo je upravo to da se uz nju u dosta jakoj konkurenciji našla tek jedna amerikanka - Meryl Streep (Vrag nosi Pradu). Uz dvije Helenine sunarodnjakinje, Kate Winslet (Mala djeca) i Judi Dench (Bilješke skandala), svoju prvu nominaciju stekla je Španjolka Penelope Cruz za film Vraćam se (Pedra Almodovara, koga drugoga!).
Iako na dodjeli to nije prikazano, navodno da je ljubomorni i arogantni Eddie Murphy iz protesta napustio dvoranu kada je u kategoriji sporedne uloge pobijedio Alan Arkin (Mala Miss Amerike). Jennifer Hudson odnjela je Oscara u kategoriji najbolje sporedne uloge zahvaljujući prije svega fantastičnim pjevačkim mogućnostima koje je pokazala u Komadima iz snova.
No, vratimo se na te godine najatraktivnije kategorije. Prije dvije godine činilo se kako je Akademija zauvjek otpisala Martina Scorsesea kada mu nije dodijelila Oscara za Avijatičara. Scorseseu je vjerojatno nakon dva raskošna povijesna filma na kakve obično padaju Akademijini glasači očito shvatio da mu ipak bolje leže kriminalističke priče s kakvima je započeo karijeru, pa je snimio remake azijskih Paklenih poslova, navodno znatno boljeg filma o Scorseseove američke verzije. Scorsese je, naravno, pokupio Oscara za režiju, anjegov film i onoga za najbolji film. Uz to, nagrađen je još za montažu i adaptirani scenarij. Najbolji film u konkurenciji, Babel, ostao je najveći gubitnik osvojivši tek nagradu za glazbu.
Gledano izvan konteksta Oscara, Pokojni je sasvim solidan film, no za Scoresea i njegov vrlo bogat, kvalitetan i cijenjen opus, Pokojni su premalo. Godine Akademijinih zanemarivanja Taksista, Razjarenog bika, Ulica zla, Dobrih momaka i tko zna čega sve ne odrazile su se na tome da je Scorsese osvojio svojevrsnu počasnu nagradu za film koji nipošto ne spada u vrh njegovog opusa i koji zasigurno nije bio najbolji film 2006. godine.

Evo i pregleda pobjednika zanimljivijih kategorija:

Najbolji film: Pokojni
Najbolji redatelj: Martin Scorsese - Pokojni
Najbolji glavni glumac: Forest Whitaker - Posljednji škotski kralj
Najbolja glavna glumica: Helen Mirren - Kraljica
Najbolji sporedni glumac: Alan Arkin - Mala Miss Amerike
Najbolja sporedna glumica: Jennifer Hudson - Komadi iz snova
Najbolji originalni scenarij: Mala Miss Amerike - Michael Arndt
Najbolji adaptirani scenarij: William Monahan - Pokojni
Najbolji strani film: Život drugih - Njemačka
Najbolji dugometražni animirani film: Ples malog pingvina
Nagrada za životno djelo: Ennio Morricone

za ostale kategorije i detalje: Oscar 2007.

Crni labud



Black Swan
psihološka drama / triler; SAD, 2010.
Režija: Darren Aronofsky
Uloge: Natalie Portman, Mila Kunis, Vincent Cassel, Barbara Hershe
Scenarij: Mark Heyman, Andres Heinz, John J. McLaughlin, Andres Heinz

Nina Sayers (Natalie Portman) mlada je i ambiciozna balerina čiji se život u potpunosti svodi na ples, a na svakom koraku ima podršku svoje majke Erice (Barbara Hershey), nekada također balerine. Ninina dobiva jedinstvenu priliku kada umjetnički direktor Thomas Leroy (Vincent Cassel) umirovi glavnu balerinu Beth Macintyre (Winona Ryder) i Nini dodjeli glavnu ulogu u premijernoj izvedbi "Labuđeg jezera".



Za ono što ćete o mom odnosu s Darrenom Aronofskym pročitati u prvim redcima ovog teksta trebalo mi je dosta hrabrosti i to iz opravdanog razloga da će me neki od vas možda otpisati kao čovjeka koji voli film i koji se koliko – toliko u film razumije. Naime, propustio sam i Pi i Rekvijem za snove i Fontanu , zapravo sve što čini Aronofskog i jedini njegov film koji sam pogledao prije Crnog labuda bio je Hrvač, što jasno objašnjava zašto od autora i Crnog labuda nisam očekivao ništa posebno i zašto sam Labudom pomalo impresioniran.
Prije nekoliko dana imao sam raspravu s jednim od svojih cijenjenih kolega u kojoj sam se u kontekstu filmova nominiranih za nadolazeće Oscare izjasnio da mi je Inception Christopera Nolana trenutno najbolji film nominiran za ovogodišnju prestižnu nagradu (NAPOMENA – nisam još pogledao Društvenu mrežu, True Grit i Kraljev govor). Središte rasprave je bila kolegina argumentacija oko pretencioznosti Inceptiona. Iako se ovdje možda čini glupo spominjati Nolanov Inception i uspoređivati ga s Crnim labudom, ja sam ipak u tome pronašao način da se izrazim koliko Crnog labuda smatram posebnim i u najmanju ruku fenomenalnim filmom. Do kakvog god zaključka o pretencioznosti Inceptiona došli, u usporedbi s Crnim labudom Nolanov film zaista djeluje kao silovanje umjetnosti i s očitom namjerom da se nešto promjeni ili istakne. Nasuprot toga, Arronofsky je jednostavno napravio film radi filma i podsjetio me da u ovom suvremenom ispražnjenom Hollywodu još uvijek ima onih koji film shvaćaju prije svega kao umjetnost. Aronofsky stvara neponovljivu atmosferu i kroz sve ono što čini film, scenarij, glumu (fantastična Natalie Portman), tehniku snimanja itd., prodire u opsesiju pojedinca i najdublje ponore ljudske svijesti. Jednostavno rečeno - tako se stvara umjetnost.
Možda u isticanju ovog filma pretjerujem i možda se jednostavno radi o efektu prvog dojma ili mojoj neupoznatosti s očitom genijalnošću opusa i stila Aronofskog, ali Crni labud naspram većine onoga što je u Hollywoodu snimljeno u posljednje vrijeme zbilja djeluje kao remek- djelo.
Na kraju krajeva, jedno je sigurno – Crni labud potaknuo me da nadoknadim sve ono što sam od Aronofskog propustio.
Ne propustiti!!

Oscar 2006.: Homoseksualci, politika i teški gaf Akademije



Među nominiranima za najbolji film 2005. godine našla su se dva filma u čijem su središtu pozornosti likovi homoseksualne orijentacije - Planina Brokeback i biografski film Capote. Slijedeća dva govorila su o određenim političkim, odnosno povijensim epizodama 20. stoljeća - Minhen i Laku noć, i sretno. Fatalna nesreća, preveden s engleskog izvan konteksta (Crash) pojavio se kao veliko iznenađenje s obzirom da je snimljen još 2004. i odavno je bio izvan kinodistribucije. Po prvi puta nakon 15-ak godina, svih 5 redatelja nominiranih filmova našlo se u konkurenciji za najbolju režiju - Ang Lee (Planina Brokeback), Bennett Miller (Capote), Steven Spielberg (Minhen), George Clooney (Laku noć, i sretno) i Paul Haggis (Fatalna nesreća).
Najizvjesnija kategorija te godine bila je ona za najboljeg glumca, u kojoj je bez previše nagađanja i razmatranja oko konačnog pobjednika kao favorit slovio Philip Seymour Hoffman za ulogu pisca homoseksualca Trumana Capotea u istoimenom filmu, koji je na kraju, dakako, i odnjeo nagradu. Od ostalih nominiranih tu su bili Heath Leger kao šutljivi Ennis Del Mar iz Planine Brokeback, Joaquin Phoenix kao legendarni Johnny Cash u glazbenoj drami Hod po rubu, David Strathairn kao TV voditelj Edward R. Murrow u Laku noć i sretno te Terrence Howard kao svodnik u Hustle & Flow.
U kategoriji najbolje glumice glavnu su riječ imale Felicity Huffman (poznatija iz Kućanica) kao transvestit u Transamerica i Reese Witherspoon kao June Carter Cash u Hod po rubu, dok su ih slijedile dvije predstavnice britanske škole, starije i mlađe generacije - Judi Dench (Gđa. Henderson predstavlja) i Keira Knightley (Ponos i predrasude), te ponovo Charlize Theron u Sjevernoj zemlji. Iako su mnogi zasigurno odigrali na Felicity Huffman, po nagradu se ipak popela Reese Witherspoon koja ipak nije pokazala zavidnu glumu vrijednu Oscara.
Primivši tu večer nagradu za sporednog glumca, George Clooney je ustvrdio kako " neće biti ništa od nagrade za režiju ", što se i obestinilo. Miljenik Akademije, dvostruki oskarovac Steven Spielberg i njegov Minehen ostali su gubitnici večeri. Paul Haggis se nekoliko trenutaka ranije okitio Oscarom za najbolji scenarij za Fatalnu nesreću. Iako su svi redatelji formalno još bili u igri, okolnosti su očito ukazivale na Anga Leeja koji je i primio svog drugog Oscara, nakon 5 godina i Tigra i zmaja.
Šećer je uslijedio na kraju! Planina Brokeback, do tada osvojivši već 2 važna (drugi je bio onaj za adaptirani scenarij) Oscara, trebala je zaokružiti večer, čime bi i Akdademija na neki način pokazala solidarnost s pripadnicima gay populacije i stala na stranu Anga Leeja i svih onih koji spolne predrasude osuđuju. Međutim, Jack Nicholson, koji je progalsio pobjednika, i sam je bio pomalo izenađen kada je iz kuverte izvadio papir na kojem je pisalo Crash, odnosno Fatalna nesreća.
Ponovno nakon 2002. i Chicaga, Akademija je degradirala samu sebe. Fatalna nesreća jedan je od najvećih previda Akademije uopće. Ne samo zato što se radi o filmu koji u usporedbi s Planinom Brokeback djeluje tak prosjećno, već i zato što je Planina Brokeback ponajbolji film desetljeća - ako se mene pita, to je jedinstven i najbolji produkt Hollywooda u proteklom desetljeću.



Evo i pregleda pobjednika zanimljivijih kategorija:

Najbolji film: Fatalna nesreća
Najbolji redatelj: Ang Lee - Planina Brokeback
Najbolji glavni glumac: Philip Seymour Hoffman - Capote
Najbolja glavna glumica: Reese Witherspoon - Hod po rubu
Najbolji sporedni glumac: George Clooney - Syriana
Najbolja sporedna glumica: Rachel Weisz - Brižni vrtlar
Najbolji originalni scenarij: Fatalna nesreća Paul Haggis, Robert Moresco
Najbolji adaptirani scenarij: Planina Brokeback - Larry McMurtry, Diana Ossana
Najbolji strani film: Tsotsi - JAR
Najbolji dugometražni animirani film: Wallace & Gromit in The Curse of the Were-Rabbit
Nagrada za životno djelo: Robert Altman

za detalje i ostale kategorije:OSCAR 2006

DJECA SU DOBRO



The kids are all right
humoristična drama, SAD, 2010.
Režija: Lisa Cholodenko
Uloge: Annette Bening, Julianne Moore, Mark Ruffalo, Mia Wasikowska
Scenarij: Lisa Cholodenko, Stuart Blumberg
Trajanje: 106 min

Nic (Annette Bening) i Jules (Julianne Moore) lezbijski su par koji vode upravo idealan život. Imaju dvoje djece tinjeđera začete umjetnom oplodnjom, osamnaestogodišnju Joni (Mia Wasikowska) i petanaestogidšnjeg Lasera (Josh Hutcherson), dobar posao i kuću u predgrađu. Laserova radoznalost i želja da upozna biološkog oca dovest će njega i njegovu sestru do Paula (Mark Ruffalo), samca koji vodi pomalo hedonistički život. Paul upoznaje i Nic i Jules te polako unosi nemir u njihove živote.



Za Ennisa Del Mara i Jacka Twista, dvojicu protagonista iz Planine Brokeback, ono što imaju Nick i Julliane Moore predstavlja nekoliko stupnjeva više od onoga što su imali njih dovojica. Idealan život kakav vodi lezbijski par u Djeca su dobro predstavlja svojevrsnu utopiju za dvojicu junaka iz Planine. Za razliku od pristupa Anga Leeja koji je današnje kvaziliberalno i netolerantno društvo osuđivao, redateljica Lisa Cholodenko počinje od toga kao da je istospolni brak nešto svakidašnje, odnosno da bi trebao to biti. Ipak, bilo bi pogrešno cijeli film uspoređivati s Leejevim filmom, jer s njim ovaj film djeli samo neke osnovne smjernice. Djeca su dobro zapravo i nije film koji u prvi plan stavlja pitanje homoseksualizma. Dvije protagonistice suočene su sa svakidašnjim uobičajenim životnim problemima koje donose brak i odgajanje djece. Pokušavajući izaći u susret i pomoći dvjema tinjeđerima u razdoblju kada klinci otkrivaju sami sebe, pod utjecajem stranog faktora u obliku muškarca, i njih dvije dovest će se u situaciju da uistinu preispitaju sebe i vjernost svog seksualnog opredjeljenja.
Film Lise Cholodenko mogao bi vas podsjetiti na filmove poput Vrtloga života, koji se također bavi ispitivanjem paravana nadasve normalne prosječne obitelji. Konceptualno vrlo jednostavan, ne dosadan, ovo je film kojeg čine dijalozi i nose glumci. Onaj humoristični dio iz žanrovske selekcije humoristične drame nije konstantan i obilan, ali je zato inteligentan, pravovremen i u nekim situacijama komično - neugodan. Film, kao što sam spomenuo, nose upravo odnosi između likova stoga su se Annette Bening, Julianne Moore i Mark Ruffalo potrudili da te odnose vjerno i prikažu. Iako, još mi nije jasno kako je (uvijek) odličnoj Julianne Moore mogla izmaknuti ovogodišnja nominacija za Oscara. Jedina zamjerka koju sam imao na film jest zapravo predvidiv i pomalo isfuran završetak. U svojoj srži, ali s drugačijim pristupom, Djeca su dobro prenosi istu poantu kao i muška verzija homoseksualnih odnosa Anga Leeja. Ovaj film nije veliko djelo koje se pamti, isto tako nije ni loš, ali isto tako nije ni nešto posebno. Pogledati.

Oscar 2005.: Dvoboj divova



Scoreseova biografska drama o ekscentriku Howardu Hugesu Avijatičar (The Aviator) s 11 nominacija i Eastwoodova sportska drama Djevojka od milijun dolara (Million Dollar Baby) sa 7 nominacija slovili su kao glavni favoriti za najbolji film 2004. godine. Osim Avijatičara u konkurenciji su se našla još dva biografska filma - San o životu (Finding Neverland) Marca Forstera koji pripovjeda o škotskom piscu Jamesu Matthewu Barrieu i obitelji koja ga je nadahnula za pisanje Petra Pana, te glazbena drama Ray, priča o zlatnom razdoblju karijere legendarnog Raya Charlesa. Kao i svake godine u konkurenciji za glavnu nagradu moralo se naći i neko iznenađenje koje je 2005. stiglo u obliku humoristične drame Alexandera Paynea - Stranputica (Sideways). Od ostalih filmova koji se nisu našli u konkuranciji za najbolji film,a možda su s obzirom na svoju kvalitetu trebali, valja spomenuti izvrsni Hotel Ruanda, zatim Veru Drake te vjerojatno najbolji film 2004. godine - Hitler: konačni pad.
Od gore navedenih autora filmova, jedino se Marc Forester nije našao u konkurenciji za najbolju režiju, već je njegovo mjesto zauzeo britanski veteran Mike Leigh (Vera Drake).
Čak četiri filma iz konkurencije za najbolji film konkurirali su i u kategoriji glavnog glumca, od čega je tek jedna nominacija, ona Clinta Eastwooda, bila za interpretaciju fiktivnog lika. Leonardo Dicaprio kao Howard Huges(Avijatičar), Johnny Depp kao Barrie (San za životom), Don Cheadle kao Paul Rusesabagina (svojevrsni moderni Schindler u Hotelu Ruanda) te Jamie Foxx kao Ray Charles odigrali su ponajbolje uloge u svojim karijerama. Međutim, uloga Jamiea Foxxa ipak je nekako bila najupečatljivija i najzahtjevnija i čovjek je zbilja odradio impresivan posao za što je i zasluženo nagrađen Oscarom. Ako se mene pita, radi se o jednoj od najboljih uloga posljednjih godina.
U kategoriji glavne glumice Annette Bening (Biti Julija) dobila je priliku za revanš s Hilary Swank (Million Dollar Baby) -sjetimo se 1999. kada je Hilary uzela(Dečki ne plaču) Annette Oscara za Vrtlog života. Tu su još bile dvije predstavnice britanske glumačke trupe, Kate Winslet (Vječni sjaj nepobjedivog uma)i Imelda Stauton (Vera Drake) te nominacija iznenađenja u obliku vrlo mlade Cataline Sandino Moreno (Marija milosti puna). Hilary Swank - Annette Bening - 2:0



Morgan Freeman (Djevojka od milijun dolara) i Cate Blanchet (Avijatičar) primili su utješne nagrade za dosadašnji doprinost u obliku onih za sporedne uloge.
No, vratimo se na dvije najvažnije kategorije u kojima se u principu vodio dvoboj između dvojice velikana - Martina Scorsesea i Clinta Eastwooda. Po broju nominacija i medijskoj pompi, Avijatičar je slovio kao favorit, a u obzir treba uzeti i da je Scorsese do sada na Oscrima uvijek gubio pa je ovo bila prilika Akademiji da mu konačno odaju priznanje. Međutim, Akademija je i ovaj puta prepoznala svu kvalitetu i veličinu Eastwoodova rada te nagradila Djevojku od milijun dolara i za režiju i za najbolji film. U dvoboju divova završilo je jedan naprema nula za Eastwooda.



Za razliku od Oscara 2003. kada istančanog favorita zapravo nije ni bilo i Oscara 2004. kada se pojavio samo jedan apsolutni favorit, Oscar 2005. nosio je dva filma koja su vodila bitku oko prijestolja, s tek laganom prednošću jednoga (Avijatičar), da bi na kraju ipak bobijedio ovaj drugi (Djevojka od milijun dolara). Ako ima koji Oscar u ovom desetljeću na kojem se igra nije svodila na vraćanje dugova onda je to zasigurno Oscar 2005. - barem što se uže konkurencije nominiranih tiče nagrade su odnjeli oni koji su to i zaslužili. Neću reći kako je Djevojka od milijun dolara uistinu i najbolji film 2004. godine (pored primjerice Hitler: konačni pad to i ne može biti), neću reći ni da je najbolji koji je u proteklom desetljeću bio nominiran za Oscara, no po meni je, što god Vi rekli, ipak najbolji (uz Gladijatora) od filmova koji su u proteklih deset godina nagrađeni Oscarom za najboljim film.

Evo i pregleda pobjednika zanimljivijih kategorija:

Najbolji film: Djevojka od milijun dolara
Najbolji redatelj: Clint Eastwood - Djevojka od milijun dolara
Najbolji glavni glumac: Jamie Foxx - Ray
Najbolja glavna glumica: Djevojka od milijun dolara
Najbolji sporedni glumac: Djevojka od milijun dolara
Najbolja sporedna glumica: Cate Balnchet - Avijatičar
Najbolji originalni scenarij: Vječni sjaj nepobjedivog uma - Charlie Kaufman, Michel Gondry, Pierre Bismuth
Najbolji adaptirani scenarij: Stranputica - Alexander Payne, Jim Taylor
Najbolji strani film: Život je more - Španjolska
Najbolji dugometražni animirani film: Izbavitelji
Nagrada za životno djelo: Sidney Lumet

Za detalje i dodatne informacije: Oscar 2005.