filmj

nedjelja, 27.02.2005.

RAT SE NE MOŽE DOBITI AKO SE ZA NEPRIJATELJA PROGLASI CEO NAROD



DUSAN MAKAVEJEV, reditelj iz Beograda



RFE: Gospodine Makavejev, Srbija i Jugoslavija su vec skoro dva meseca izlozena bombardovanju NATO-a, sa druge strane, svedoci smo velikog broja izbeglih Albanaca sa Kosova i Metohije. Kojim ocima jedan umetnik poput Vas, gleda na ovu pricu koja okupira ceo svet i kako je uopste Vi dozivljavate?



Moderator: Ivan Nikolic


MAKAVEJEV:


Cekam vec danima da cujem vest o ostavci generala Veslija Klarka. Ne znam za koje zasluge je dobio onolika odlikovanja. Ratovao je u Vijetnamu, gde je mogao da shvati da se rat ne moze dobiti ako se za neprijatelja proglasi ceo jedan narod. Boravio je u Bosni, druzio se sa generalom Ratkom Mladicem i tretirali su se viteski. Primio je na poklon revolver od coveka koji je teskim topovima gadjao civile u opsednutom gradu. Druzio se nedeljama u Dejtonu sa pretsednikom Milosevicem. Igrao se sa pretsednikom ratnih igara, kreirali su virtualni koridor od Sarajeva do Gorazda (docnije iz miloste nazvan "Whisky Road"). Moglo se ocekivati da je stekao prednost koja se zove `poznavanje neprijatelja`. Tu sad ima zaista nejasnih momenata. Poveli su rat iz vazduha, uz grdna uveravanja da trupa na terenu nece biti, i da ce se granice striktno postovati. Time je `neprijatelj`, na nesrecu za Srbiju, obavesten da sto god radi sa sopstvenim gradjanstvom to je njegova stvar. Tako `smo dobili` egzodus od skoro milion nasih gradana u pravcu juga (dodati bar sto hiljada koji su pobegli na sever i na zapad). Zatim je, nakon prvog rusenja mostova i fabrika, saopsteno da se predsedniku neprijateljskog naroda nece rusiti privatna rezidencija sto bi moglo da naljuti Srbe koji nista vise u zivotu ne cene od kulturnih spomenika. (ispostavilo se da tamo od vrhunske umetnosti ima jedan mali Rembrant.). U svakom ratu vazno je naravno, citati ponasanje sile sa kojom se ratuje. Iz komande Veslija Klarka saopsteno je da ce rat trajati vrlo kratko, samo dok pretsednik-neprijatelj ne podigne telefonsku slusalicu. Time je naravno javljeno pretsedniku- neprijatelju da `ako ne podigne tu slusalicu dovesce nas u istorijski skripac`. Znaci pretsednik-neprijatelj je dobio poruku, ako podigne slusalicu bicemo prijatelji, ako ne podigne slusalicu to nece biti od njega lepo. Dovest ce nas u neugodan polozaj da se ponasamo sve gore i gore i pretsedniku ce biti zao. Sada su, po profesorima medjunarodnog prava, napadaci u konstantnom prekoracenju dozvoljenih ratnih ciljeva i mogu da se nadju takodje u Hagu. Uspeli smo da ih uvucemo u nasu kaljugu.(Vukovar? O cemu pricate?) 14. maja Majkl Gordon iz Njujork Tajmsa, intervijusao je generala Shorta. General shvata da je njegov glavni zadatak bitka protiv naroda i kaze "ja kazem neces imati struju u frizideru, nema gasa u tvojoj peci, ne mozes da stignes na posao jer su ti srusili most, na mostu gde sviras te koncerte ja cu da te udesim itd." Taj covek nama obecava nesto sto ni po kom osnovu nema pravo da radi. Nema pravo da upotrebljava narod kao cilj. Kad sam to procitao najezio sam se...


RFE:


Da li je po vama tacna tvrdnja pojedinaca da je Srbija u raskoraku sa svetom jer on nema razumevanja za nju?


MAKAVEJEV:


To je vrlo zabavna teza, ta ideja da bi svet trebalo da ima nekog razumevanja. Raskorak sa svetom postoji od proglasenja nebeske Srbije, od onog setanja nesrecnog cara Lazara kroz dvanaest manastira, od `Karlobaga i Virovitice`, secate se svih tih prica. Imam ovde jedan tekst o Srbima kao pupku planete, to je objavljeno aprila 1993, u"Politici", gde se prorice da ce ceo svet propasti, da cemo skoro svi pomreti, svet ce biti strahovito I potpuno unisten. "Naravno da ne mogu ostati svi Srbi u zivotu, ali ostace jezgro nacije". U tom jadnom stanju duha, nalazimo se vec dosta dugo, jedan zaludjeni deo naroda, neki mozda samo delimicno, ali je to `vladajuca svest`, svest rezima, a posto ima jako mnogo ljudi koji su na ovaj ili onaj nacin u drzavnoj sluzbi - lako padaju pod uticaj svog poslodavca.


RFE:


Koliko ima istine u tome da Srbija ne razume svetske trendove, da narod sa tog prostora nije prilagodljiv savremenim tokovima, drustvene i pre svega kulturne sfere?


MAKAVEJEV:


To nije tacno. Sta znaci: ` Srbija ne razume`...? Mislim, ne treba upotrebljavati takve izraze. Da li nesto Francuska `razume`? Kao `Francuska voli vino`, `Amerika voli Miki Mausa`...? Setite se one prave Jugoslavije, zidali smo luke i irigacione sisteme po arapskim zemljama, pravili ogromne gradjevine po celom svetu, imamo jos uvek vrhunsku kosarku, moderan teatar, muzicare i glumce, filmovi nam igraju po celom svetu. Pogledajte vebsajtove koji su se pojavili, mlada generacija vrlo moderno reaguje na ovu nevolju koja se srucila s neba. Nasa politicka nacional-socijalisticka kombinacija izvukla je tzv. `ostatak Juge` iz svetskih tokova, sistemom planske I prkosne samoizolacije. To je pocelo rasturanjem Jugoslavije, prva pobeda tog rezima bila je upostavljanje sankcija, bilo je mnogo lakse vladati narodom koji nije dovoljno obavesten. Medijski mrak neprekidno traje vec deset godina, narod ipak cita samo glavne novine i glavnu televiziju. Taj narod se nalazi u stanju autenticnog mraka. S druge strane taj isti narod ima rodjake koji rade po svetu, imaju kompjutere, ljudi su, mislim, gradjani sveta. Ovo sto sam rekao potpuno je kontradiktorno i nelogicno, ali nije netacno. Mi smo svi,u manjoj ili vecoj meri u stanju raspamecenosti. Sad kad nas je `svet` poceo da steze u nasilni zagrljaj, virus je poceo da prelazi i na njih.


RFE:


Medjutim hteo sam da vas pitam, ako se okrenemo u nazad videcemo da se srpski narod kroz istoriju, pogotovo ovu skoriju, ako tako moze da se kaze, usaglasavao sa velikim silama, pod znacima navoda. Kako je po Vama i zbog cega doslo do ovog raskoraka?


MAKAVEJEV:


Tu nisam sasvim siguran, da ste u pravu. Uzmite Prvi svetski rat, gde smo se sukobili sa Austrijom, koja je bila imperija, daleko veca od nas. Uzmite Drugi svetski rat `Bolje rat nego pakt`, ne znam koliko je to bilo pametno, ali Beograd se digao na noge, napravio jedan prkosan gest. Mi smo prakticno izazvali Hitlera da nas napadne. Hitler je poludeo, znate da je rekao da ce `koventrirati` Beograd. 30% grada je bilo spaljeno. Uceni smo od malena, da uvek ratujemo sa jacima i da uvek pobedjujemo. To nije naravno bilo uvek tacno. Mi smo majstori ambivalencije i samozavaravanja. Postoji u nasem nacionalnom karakteru prkos, i neka hajducka inokosnost, svako je sopstveni zakon. Kraljevic Marko je bio turski vazal dok se drugi deo naseg naroda borio protiv Turaka. Imali smo velikog vezira Turske, Mehmed-pasu Sokolovica koji je uspostavio nasu patrijarsiju u Peci i stavio svog rodjenog brata za patrijarha. Nama su Turci znaci omogucili tu patrijarsiju. Prema tome mi smo ponekad umeli da zivimo sa velikim silama.


RFE:


Devetnaesti vek je bio vek velikog progresa, gledano tim ocima dvadeseti vek je trebao biti velika pobeda covecanstva. Medjutim, u njemu je bilo mnogo dogadjaja, koje su pokazali pravo lice coveka. Cemu se nadate u predstojecem veku.


MAKAVEJEV:


Pa mislim da ste malo prejak izraz upotrebili kad kazete pravo lice coveka. Postoji potencijalno i zversko lice coveka, svasta covek moze da krije u sebi, svasta iz coveka moze da se `iznedri` u kriznim momentima, ili u momentima stresa, ili megalomanije, ili u indukovanom nacionalistickom transu. Ja volim da verujem u dobra cuda, koja su ustvari mnogo redja... O dvadesetom veku kao razocarenju, tu imate pravo, posle Prvog svetskog rata se verovalo da je to kraj svih ratova, bio je to uzasan pokolj, i da posle toga ratova vise biti nece. Delovi sveta su reagovali nezrelo, Rusija komunizmom, velikom utopijom koja je bila s jedne strane veliki san i brza industrijalizacija, ali s druge strane veliko zabaviste - ljudi su tretirani kao mala deca, gradjani su trebali da rade i pevaju a drzava i partija da ih hrane, poducavaju i vode za ruku. Italija, Nemacka i Japan konstruisali su slicno stripovsko drustvo, utopije vezane za nacionalno gospodstvo, koje je podvrgavalo sve svoje stanovnistvo nacionalnom principu, suludom vodji i marsiranju u raznim simetricnim formacijama.Ta drustva nisu se smirila u ekspanziji dok nisu zapalila ceo svet i izgorela zajedno s njim. Ovaj vek je uz sve napretke tehnologije, avijacije, elektrike i drugih blagodeti prilicno propatio i imao u sred tog veka i u sred Evrope Berlinski zid, od `61 do `89. Komunizam se na srecu covecanstva, posle velikih muka,odjednom urusio sam od sebe sto je jedno cudo koje jos treba sebi da protumacimo. Covecanstvo se tek sada nalazi u situaciji da dogovaranjem, uspostavljanjem principa ljudskih prava, i kroz demokratske forme brani sopstveno blagostanje i stabilnost.Nas rezim je uspeo svojim iracionalnostima i raspaljivanjem nacionalistickih strasti i aktivnosti da isprepada ceo svet. Sve sto se dogadja po Afrikama, ti pokolji i uzasi, Hutu i Tutsi, i `razni drugi Ceceni`, to oni racunaju tamo jos nije stigla civilizacija, ali to sto smo mi uspeli da sa kandilima i kamama uradimo, navelo ih je da shvate da krvavo kolo moze i hoce da se razigra usred Evrope. Posto nasilje lakse priziva nasilje nego pamet, upali su u zamku, itekakvu. Ipak, hvala bogu, poceli su da govore o Balkanu kao o necem sto je usred Evrope. Sto jos ne znaci da smo izbegli snove i planove nasih usijanih glava o trecem Svetskom Ratu i Novom Levicarskom Poretku.


RFE:


U ovom trenutku, zapravo u ovakvim trenucima uvek je bitan glas intelektualaca. U Srbiji je bilo onih koji su osudjivali cutnju, upravo srpskih, naravno, intelektualaca i kulturnih radnika, medjutim uzimajuci u obzir da je njihov glas potreban u svakom vremenu pa pogotovo u jednom ovakvom, medjutim koliko se daleko taj glas moze cuti kroz masu moralne bede, koja je neminovno ispliva u jednoj ovakvoj situaciji?


MAKAVEJEV:


Moralna beda je sada na najvisim vrhovima, na obe strane ovog rata, koje su se nasle u iracionalnom klincu, a ceo ostali narod je u jednoj fizickoj bedi, u jednoj stvarnoj nesreci i bespucu. Mislim da nije tacno da su intelektualci cutali. Imali smo konstantan otpor od samih pocetaka zloupotrebe emocija i masovne nesigurnosti. `87 i `89 godina oznacile su dolazak samozvanaca na vlast, oni nisu nikada imali autenticne izbore, to su bili stalno frizirani i konstruisani izbori, sa puno laznih stranaka i laznih kandidata, za zbunjivanje i pravljenje magle. Ne moze se smatrati potpuno legalnim i normalnim put kojim su nasi vlastodrsci iz partijsko policijskih foruma i formi stigli tamo gde su, a znamo kako su uspeli da se odrze tamo gde su, protiv svih normalnih kriterijuma. Imali smo beogradsko hodanje koje je trajalo tri meseca, izvinjavam se, nije bilo samo beogradsko, bilo je 14 i kusur gradova. Imali smo demokratski plebiscit u Srbiji i bili smo pred okruglim stolom na kome je vlast trebala da se preda i da se predje u normalan proces tranzicije. Do toga nije doslo, ja ne znam da li sada vredi da merimo ko je koliko kriv, ali zasto je doslo do ovakvog uzasnog obrta, mislim da je tzv. brizni demokratski Zapad, odigrao prilicno kobnu ulogu u tetosenju vlastodrzaca. Politicki `sebicari`, lazne vojvode, lazni akademici i lazni bankari, Andjeli Pakla koji se umesto Harley-Davidsona, voze `Pitanjima Lenjinizma` i `Lear-Jetovima` , vesti igraci na zici i organski manipulatori. Joska Fiser je pre neki dan izjavio, `sve je to trebalo da se uradi mnogo ranije, mi smo prilikom samog raspada Jugoslavije ucinili opasne greske`. Nemam nikakvu zelju da mu pevam "Danke Dojcland", za tu zakasnelu svest, iako on doduse onda nije bio na vlasti.


RFE:


Moze li po vama i na koji nacin borba intelektom pruziti odgovarajuci otpor ratu i raspolozenju koji on nosi sa sobom?


MAKAVEJEV:


Ima jedan poetski iskaz Duska Matica(ili je to bio Koca?):` ima u tome neke nakazne drazi`. Za mnoge ljude, ima neceg vrlo zavodljivog i ocaravajuceg u ratu. To su velike sanse, mnogi ljudi se preobraze i naprave ogromne stvari za sebe same. Bilo da postanu fenomenalne zveri, ili postanu izvanredno bogati, ima ljudi koji izvanredno profitiraju od rata.. Prema tome, otpor ratu ostaje na onima koji su stvarno pogodjeni ,kojima je najteze da se izkazu. Ta se borba mora voditi, otpor se mora pruzati i otpor se pruza. Sad izgleda kao da je otpor promenio smer. Naravno tesko je prepoznati simbiozu najvece vojne sile sveta sa mutivodama i prizivacima smrti.Ustvari ne postoji `odgovarajuci otpor ratu`. Iz rata se mora bezati.


RFE:


Koliko ima istine u tome, u nekim tvrdnjama da ovako tesko vreme sa sobom nosi neku specificnu vrstu insipracije, podupretu nekim nesvakidasnjim emocijama, koje jednom umetniku daju veliku sirinu?


MAKAVEJEV:


U suludoj igri rata, u ruletu u kome su zetoni ljudske glave svi koji su protiv proglasavaju se izdajnicima, ucutkuju i zastrasuju. Ko god je za zivot on je izdajnik. Jedini `zivot` koji se kod nas zvanicno priznaje, to je tzv. CASNA SMRT. Na kraju smo teatra krvi i tla od kojeg je sve pocelo pre dvanaest godina i mislim da nema nekih neizvedenih arija. Medjutim pisani i nepisani planovi da se zapali ceo svet delimicno su uspeli. Nazalost pocelo je sa Beogradom. BEOGRAD JE SVET.


RFE:


I za kraj, mislite li da ce aktualna desavanja za posledicu imati okretanje i rezignaciju Srba prema svemu sto dolazi sa zapada, i da li je okretanje istoku realno dobar izbor?


MAKAVEJEV:


Najveci crnjak i paradoks je u tome sto smo dobili za neprijatelje vodece demokratije sveta angazovane u nadrealnom teatru koji je nazvan destrukcijom u ime humanizma I `pokazivanjem odlucnosti`. Hitlerova Nemacka nije bila bombardovana ne bi li prihvatila demokratiju. Nase nacionalno klinicko identifikovanje sa kostima ubijenih predaka preneto je na planetarne prostore. Sad saznajemo da su Klarkovi preci stradali u holokaustu i da je on resen da `ide do kraja`. Rasa Karadzic je pucao na Turke u Sarajevu a Klark misli da su u Beogradu Nemci koji su ubili njegovog dedu. Bacanje neizmernih tona eksploziva na jednu populaciju naziva se skretanjem paznje odnosno poucavanjem. Ne znam sadrzaj sledecih nastavaka. Sto se tice vaseg pitanja o Istoku I Zapadu, ne znam sta da mislim o okretanju o kome se govori. Pokazite mi nekoga ko sanja o Sibiru. Sve alatke kod nas imaju nemacka imena. Od `okretanja Istoku` ima se utisak da nas se uteruje ustvari u Bliski Istok i da se ide ka kreiranju novog Libana(pucanje iz kuce broj 27 u kucu broj 29, rat izmedju rodjaka, Mlatisumina ulica protiv Hadzi Djerine). Ukrstaju se i uplicu u cvor halucinacije koje vladaju delovima raznih naroda koji se sve vise uplicu i u krvavo balkansko kolo. Posmatraci smo i nevoljni ucesnici sulude igre, za koju jos uvek ne znamo kako ce se zavrsiti. Ako nam je nadati se u Rusiju bila bi od pomoci jedna moderna, svetska Rusija, koja sebe smatra delom Zapada.

- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #