a-osvrti

(The Incredibles)
SAD 2004, 113 min, animirani
Redatelj: Brad Bird

Obitelj Parr je stvarno nevjerojatna, svi njezini članovi su superjunaci s moćima idealnim za jednu obitelj, moćima koja bi i pravoj obitelji dobro došle. Prije 15 godina Bob i Helen bili su poznati superheroji ali su se povukli i sa svoje troje djece žive običnim životom daleko od poslova superjunaka. Nove će ih prilike ipak prisiliti da izvade stare, odnosno nove kostime s police i iskoriste svoje moći da bi očuvali svoju obitelj a tako usput spasili i svijet koji je naglo izgubio mnoge svoje heroje.



Ne znam zašto još ja nisam dao svoj komentar ovom filmu kojeg mogu svrstati među najbolje filmove prošle, 2004. godine. Poznato je da patim na superjunake i uživam u njihovim klišejima kojim i film obiluje prezentirajući doista reprezentativnu obitelj superjunaka cijelom svijetu i široj publici. Ovaj film ima puno superjunaka i zato sam bio sretan. Moja DVD kolekcija sastoji se od klasičnih Disneyevih crtića, korejskih filmova i filmova o superjunacima. Ostali DVD-ovi su dobrodošli, ali nisu nužni. Izbavitelji su me tako zanimali iz više razloga, kao Disneyev film i kao film o superjunacima premda me ovaj novi Disneyev igrani film o školi superjunaka koji bi uskoro trebao stići u kina, niti najmanje ne zanima. Za razliku od mene, većina mojih prijatelja ne podnose ništa fantastično i izvan granica realnosti. Tako samo morao zavoljeti film usprkos njima.



Maleni prigovori filmu su što je film predvidljiv pa ga nisam mogao gledati više puta onako se živo zanimajući i uživajući, ali sa svojom maštovitošću, inteligentnom vizijom obiteljskog života (niti obitelj superjunaka ne razlikuje se puno od obične obitelji, barem po problemima i razgovorima) i brzinom film me na prvo gledanje oduševio i fascinirao. Izbavitelji je bio prošlogodišnji Disneyev adut budući da oni po običaju za Božić serviraju svoje ostvarenje godine. No ove godine, začudo, ne očekuje nas ni jedan Disneyev crtić već njihova vizija Narnije, prvi film iz serije koju planiraju računajući na automatsku zaradu povodeći se ne toliko za Gospodarom Prstenova koliko za Harry potterom. Ipak sam se prevario, tu je Chicken Little, koji je ovih dana stigao u SAD. Samo da još pohvalim odličnu kompjutorsku animaciju i osvrta na film završava.
Ocjena: 9/10

(Big Fish)
SAD 2003, 125 min, bajka
Redatelj: Tim Burton
Uloge: Ewan McGregor, Albert Finney, Billy Crudup, Jessica Lange

Priča o Edwardu Bloomu, čovjeku koji je proživio bajkovit život, nerealističan koliko i stvaran putujući iz svog malog gradića iz Alabame u veliki svijet susrečući vještice, divove, duha velike ribe, tajanstvene gradiće, cirkus i drugo. Sada je na umoru i svom sinu, koji ne vjeruje u priče, priča priču o svom životu.

Zar je trebalo proći toliko vremena da bi se ljudi dogovorili da je ovo zaista dobar film? Skloni smo sve novi filmove smjestiti iza starih klasika, nesvjesni da upravo ti novi filmovi postaju klasici. Kako god, drago mi je da je vrijeme neodlučnosti, kad su se recenzije prepisivale od Amerikanaca, a javno mišljenje bilo mlako i uvjetovano prvim javnim istupom, prošlo i da sad svatko može gledati film ne srameći se uživati u istinitosti 'neistinitih događaja'. Vjerujem kako je Tim uspio proniknuti malo u tajnu bajki i legendi, pa, ako hoćete ili nećete i u samo tumačenje Biblije, odnosno mitova (ne kažem da je Biblija mit) Nije važno kako se što dogodilo nego što se dogodilo. Adam i Eva su počinili svoj prvi grijeh, kao što sam i ja kao dijete radio svašta ne osjećajući krivnju pa nisam ni griješio. Prvi put kad sam osjetio krivnju, bio je to moj prvi grijeh, a osjetio sam krivnju jer sam konačno postao čovjek, jer sam ... no neću sad propovijedati, jer bi se i ovom objašnjenju mogla osporiti istinitost. Priča o Adamu i Evi je pravi mit, a mitovi, jer su istiniti, uče nas o temeljnim istinama života. Tko nas i ovaj film uči o istinama većim od točnog odgovora na pitanje gdje si danas bio.

Film, dakle ne govori samo o mašti, i nije samo zanimljiv nego vrlo mudar. Uz svoju vizualnu ljepotu i zanimljivu priču kao da mu ništa drugo ne nedostaje. Bolji od mnogih iako su se, čini mi se, nakon propasti nekih skupih projekata, čak i filmaši iz Hollywooda trgnuli i sad nam serviraju sve originalnije filmove iako još uvijek ima previše jednostavno glupih crpljenja popularnih žanrova i obrađivanja klasika. Stiže nam dvadeseti Zorro, novi King Kong, nova obrada Narnije, … Ali kao što sam rekao, svaki film treba gledati otvoreno, treba dopustiti filmu da nas iznenadi i oduševi: bio on obrada klasika, ili bilo što. Recimo još i da je film snimljen po romanu Daniela Wallacea.
Ocjena: 9/10

(She hate me)
SAD 2004, 138 min, drama
Redatelj: Spike Lee
Uloge: Anthony Mackie, Kerry Washington, Ellen Barkin, Monica Bellucci

Optužen da ja objavio nepravilnosti u poslovanu svoje tvrtke Jack dobiva otkaz i polako ostaje bez novaca. Iznenada se nađe pred šokantnim prijedlogom svoje bivše zaručnice koja je postala lezbijka. Jack treba voditi ljubav s njom i njezinim prijateljicama kako bi im napravio dijete koje lezbijski parovi žele dobiti prirodnim putem. Jack pomalo nepromišljeno pristaje, a djevojke počinju dolaziti. No ono što je izgledalo kao čaroban neostvariv san počinje se pretvarati u noćnu moru zbog silnih problema i posljedica koje takav odnos za sobom donosi.

Još jedan film u kojem se pojavljuje Monica Bellucci. Ovog puta neću previše pisati nego samo spomenuti. Nakon što Jacku posao krene, dolazi mu i Monica, kćer talijanskog mafijaša, a on se toliko uzbudi te joj napravi blizance. Inače Jackov novi posao je dobar budući da mu svaki par daje po 10 000 dolara. Film koji se može temeljiti na maštarijama svakog normalnog muškarca, ali vjerujem da u njemu ima puno više. Poštujem Spike Lee-a i nakon dojmljivog 25. sata gdje mi je očitao bukvicu, očekujem još koji njegov film. I vjerujem kako nije bez smisla zadnja rečenica u filmu koja je, ako se dobro sjećam: ''Oh my God."

A evo i što kaže jedan gledatelj filma: i wasn't sure for a while, mainly because of the doubt the reviews were putting in my head... but i've decided that i like the movie... i like how armstrong tried to do the right thing, and as a result, he began a life of doing what was, in his mind, the wrong thing. (personally though, i don't see anything immoral about what he did.) i liked the music, the photography (especially when you have the baseball photograph behind Fatima...and the inertia of the baseball player (i forgot who it was) is kind of adding an accent to what she is saying. i liked the jim brown character, and i liked seeing david bennent in the movie, not to mention ossie davis.
Ocjena filma: 9/10

(Irreversible)
Francuska 2002, 96 min, drama, triler
Redatelj: Gaspar Noe
Uloge: Albert Dupontel, Jo Prestia, Vincent Cassel, Monica Bellucci

Nakon svađe sa svojim dečkom Marcusom Alex odlazi sa zabave, a na putu kući biva brutalno silovana. Njezin razljućen dečko i njegovi prijatelji odluče stvari uzeti u svoje rukew i pronaći silovatelja i pošteno ga kazniti.

Le temps détruit tout, vrijeme uništava sve, poručuje film sa svojom pozdravnom porukom. Cijeli je film sniman unatrag što znači da svaka scena započinje tamo gdje će ona poslije završiti. Zanimljivo je u filmu što prvih 30 minuta u pozadini filma buka frekvencije 28Hz koja se gotovo ne može čuti, a slična je buci koju rade potresi. U ljudima ona izaziva slabost i mučninu i to je bio glavni razlog zašto su mnogi ljudi odlazili s prvog djela filma kao u Cannesu gdje je prikazivan. Ta je buka zapravo i dodana namjerno, a ja svjedočim da kad sam film prije dvije godine gledao u kinu u Hrvatskoj bilo nas je tek petero, a dvoje osoba je već nakon nekoliko minuta napustilo dvoranu. Niti meni nije bilo lako gledati film, ali sam siguran da se isplatilo. Film naime prikazuje puno nasilja i otvorenog seksa + silovanje.

Teško je pričati o ovom filmu. Radi filmske-umjetničke i antologijske vrijednosti dajem mu najbolju ocjenu (ipak je tu Monica Bellucci).

I još koja riječ o Monici kojoj moram kod svakog njezinog filma posvetiti po jedan odlomak. Prošli sam put rekao kako JLo ima trideset filmova. E pa Monica ih ima 40 (isto toliko i godina) no to nije toliko velik broj. A i u filmovima u kojima se pokazuje, pogotovo u novijima, ne uzima glavnu ulogu već se samo pokazuje kao jedan od sporednih lica (Matrix, She hate Me, Asterix) ili kao jedan od glasova. Naime, za francusku verziju Sindbada, dala je glas Marini. Sve upućuje na to kako se Monica ne petlja previše u film, osima ako ne surađuje sa svojim mužem, što je pohvalno jer vjerojatno znači da se više brine o obitelji. Kako god, za sljedeću godinu najavljena su čak četiri (ili pet) njezina nova filma: Centricity, Shoot 'Em Up, The Stone Council, Emily.
Ocjena filma 10/10

(Shall we dance?)
SAD 2004, 110 min, komedija
Redatelj: Peter Chelson
Uloge: Richard Gere, Jennifer Lopez, Susan Sarandon

John Clark je odvjednik iz Chicaga koji živi naizgled savršen život. Ima ugledan posao, prekrasnu ženu, veliku kuću, ... No njegov život je prešao u rutinu i više ne pronalazi žar za životom sve dok se jednog dana, vračajući se s posla, ne upiše u školu plesa. Njegov se život počinje polako mijenjati, on ulazi u novi svijet strasti i solidarnosti u kojem će se ozbiljni John morati prilagoditi svim promjenama i izazovima koji se podrazumijevaju.

Iako nije presmješan, iako su se moji prijatelji na trenutku valjali od smijeha, film mi se svidio zbog svoje vedrine i jer nije snimljen radi Jennifer Lopez nego radi plesa. Ja sam ga i otišao pogledati zbog JLo, ali mi je drago što ju nisu gurali u prvi plan. Nikad nisam obožavao tog zavodnika Gerea ali me iznenadio ostajući, na kraju filma, dobar i vjeran muž koji se samo još vise učvrstio u ljubavi u svoju suprugu (a nije pobjegao s JLo!).

Ples je stavljen u prvi plan i govori o njegovu plemenitu utjecaju na ljude, o njegovoj čarobnoj privlačnosti i energiji. Soundtrack filma je jako dobar. Izdvajam Book of Love, legendarnu ljubavnu pjesmu, a tu su i mnoge druge, tj. još 14 njih. Molim za ples je film koji će se mnogima svidjeti i koji bi morali zaboraviti neke propale filmove Jennifer Lopez, a ja ću reći kako mi je njezin najbolji film U Turn, crna komedija koja je izvukla sav kapacitet koji je imala. I još moram spomenuti kako je JLo opasna glumica koja ima iza sebe već tridesetak filmova, a od 2000. svake godine pojavljuje se u najmanje dva nova filma.
Ocjena: 8/10

(Lemony Snicket's a series of unfortunate events)
SAD 2004, 108 min, fantazija
Redatelj: Brad Silberling
Uloge: Jim Carrey, Meryl Streep, Emily Browning, Liam Aiken

Troje djece Baudelaire u tajanstvenom su incidentu izgubili kuću i svoje roditelje. Sada siročad bivaju smješteni kod svojeg rođaka Conte Olafa koji preuzima brigu o njima. No Conte Olaf se ne pokazuje kao najbolji skrbnik pa odlaze k drugome, pa k trećemu, tj. trećoj. Situacije u kojima će se zateći natjerat će ih da iskoriste sve svoje snage i svoju maštu kako bi prevladali nesretne događaje koji se nastavljaju nizati.

Zna se da je Jim Carrey kao rođen za ovakve uloge, pomalo lude, ali vrlo posebne likove. A i djeca Baudler su previše simpatična da bi film mogao biti loš. Svidjelo mi se također što film pristupa radnji na netipičan način, gotovo kao da pišemo priču zajedno s piscem. Scenografija je odlična, ugođaj i ambijent u kojem se odvija radnja neobičan je i nikad dosadan. Jednostavno nemam što reći. sviđa mi se takav tip filmova i gotovo.

Ovaj je film dobio Oscara iako ne onog glavnog za kojeg nije niti bio nominiran, za najbolji film. A evo još nekoliko podataka. Film je snimljen po seriji od 11 knjiga, a planira se i dvanaesta knjiga. Knjiga br. 12 je upravo izašla, te se šuška o knjizi 13. Film obrađuje događaje iz prve tri knjige: The Bad Beginning", "The Reptile Room", i "The Wide Window". Kako bi se Jim Carrey dobro našminkao za ulogu bila su potrebna tri sata šminkanja. Isto tako, snimanje filma više se puta prekidalo iz razloga što suije blizanke koje su glumile malenu Sunny znale zaspati za vrijeme snimanja.
Ocjena: 9/10

(Shi mian mai fu/House of flying daggers)
China 2004, 120 min, borilački
Redatelj: Zhang Yimou
Uloge: Takeshi Kaneshiro, Andy lau, Zhang Ziyi, Song Dandan

Kina, godina 859. nekada jaka dinastija Tang pred svojim je padom zbog sve više odmetničkih skupina koje rade protiv cara. Jadna od najjačih je 'Kuća letećih bodeža' ratnika nevjerojatne vještine čiji ratnik biva zarobljen od carske garde. Dva generala i prijatelja, Leo i Jin spremaju plan kako da pomoću zarobljenika pronađu sjedište pobunjenika i poraze ih.

Već gotovo tipičan film svog žanra donosi i neke novosti: ljubavna priča, da bi bila zanimljiva, mora stvoriti ljubavni trokut jer jednostavan par nije toliko zanimljiv i upravo zbog toga konačan obračun predstavlja izvanredan dramski akcijski finale.

Film prekrasnih boja, koji možda ipak očarava malo više od svoje stvarne kvalitete. Možda sam sam kriv, ali mi 'prekrasna' Zhang već pomalo postaje dosadna. Pa zar je ona jedina glumica koja može glumiti u kineskim filmovima koji prodiru na zapad, zar je ona najljepša glumica iz Azije, a ostalima se drže čvrsto zaključana vrata za Hrvatsku, zar baš u svakom filmu moramo gledati nju? Netko treba reći distributerima da se u Aziji stvara više od deset filmova dnevno i da bi mi rado vidjeli i druge filmove. Unatoč tome, kad je započeo ples udaranja u bubnjeve slijepe djevojke, poželio sam da nikad ne prestane. Zbog takvih scena, ovakvi mi filmovi nikad neće dosaditi.

Film nastavlja tradiciju Tigra i zmaja i Heroja i vodi nas još dalje u fantaziju. Bodeži lete zaista kao da su na daljinski. I to je veliki plus filmu. Minus je što ne lete još malo više iako će neki misliti da se već sad pretjeralo. Ljubitelji žanra trebali bi se ubiti ako propuste film, a oni drugi neće ništa izgubiti. Kako god, ovakvi filmovi, makar za poticaj, zaslužuju dobru ocjenu.
Ocjena: 8/10

(Una talpa al bioparco)
Italija 2004, 92 min, komedija
Redatelj: Fulvio Ottaviano
Uloge: Adriano Gianni, Giorgia Surina, Luca Angeletti, Emanuela Galliussi

Besposleni David kako bi smirio svog brata Libera, genijalnog koliko fobičnog, pronalazi posao u bioparku. Tu, između majmuna, slonova i tigrova, primjećuje lijepu i tajanstvenu Giorgiju. Tko je ona uopće? Želeći saznati više o njoj slijedi je ne znajući da izaziva ljubomoru jedne druge djevojke. A i njegov brat pronalazi svoju ljubav.

Zološki vrt u Rimu sličan je našem u Zagrebu. Životinje nisu tako blizu, osim ovaca i iako ih ima više, nemaju tako ljep smještaj kao u Maksimiru. UI dok razmišljam o tome da ponovno posjetim ovaj park životinja, sjećam se film koji sam pogledao prošle godine, a čija je radnja, a tu je i sniman, smještena upravo u taj Zoo. Romantična komedija, mogli bismo opisati film, s ne toliko životinja koliko bi ih netko, kao ja, očekivao. U filmu nisam pronašao previše trenutaka za smijanje, ali sam ipak iz kina, jer sam ga gledao u kinu, izašao oraspoložen i zadovoljan. Dva mladića, braća zapravo, koji žive od dana do dana u ovom će filmu pronaći svoje 'coppie', svog partnera. David radi u zoološkom vrtu, odnosno počeo je raditi, a brat mu Libero ostaje kod kuće radeći besmislene pokuse. Film, kaže redatelj, želi opisati nemogućnost shvaćanja uvijek sve kompliciranijeg svijeta. Film to ne uspijeva, ali je barem pokušao – čak je uzeo i životinje kao glumce kako bi nam predstavio njihov smisao života. U tom smjeru, posljednja je scena, koliko god banalna i glupa, puna dobronamjernih simbola s puno značenja i poruka, scena u kojoj likovi zajedno sa životinjama skaču oko bazena i uživaju u jednostavnosti života onako kako bi to zapravo trebalo biti.

Ne znam jesam li to dobro shvatio. Kako god, ako vam kad slučajno u ruke dođe ovaj film, iako sumnjam, evo nek znate da niste jedini koji ste ga pogledali. P.S. Film vrijedi pogledati i zbog lijepe Giorgie Surina.
Ocjena filma: 6/10

(King Arthur)
SAD/Irska 2004, 125 min, povijesni ep
Redatelj: Antoine Fuqua
Uloge: Clive Owen, Keira Knightley, Ioan Gruffudd, Mads Mikkelsen

Legenda o kralju Arturu smještena u jasan prostorni i vremenski prostor. U 5. stoljeću nakon Krista Artur želi napustiti Britaniju i vratiti se u rodnu Italiju, u Rim nakon što je godinama vjerno i dobro služio Rimskoj vojsci, kako bi i u Rim donio stabilnost i mir. Prije povrataka, hrabri Artur i svoji ratnici, konjanici okruglog stola, moraju obaviti još jednu misiju u kojoj će se staviti na ispit njihova izdržljivost ali i njihove emocije.

Film koji mi se svidio zbog Saksona, a ne zbog toga što su njegovi tvorci, kako su rekli u dokumentarcu o filmu, otkrili pravi istinu o Arturu jer i ova verzija, koliko god moguća, i dalje ostaje tek legenda. Saksoni, posebno jedan ćelavi ratnik s, u rep zavezanom, bradom do trbuha samom me je svojom pojavom osvojio. Tu je i prekrasna pjesma koji u jednom trenutku filma pjeva žena jednog od Arturovih ratnika. Neki pjesmu vide kao patetičnu, ali mene je uspjela dirnuti i zbog nje mi je film još malo bolji. Tu si i dobri efekti snijega, atraktivne, umjetno napravljene lokacije, poput zaleđenog jezera okruženog planinama, tamne i kišne engleske šume i druga mjesta.

Ovo je film o legendarnom Arturu, koji se ovog puta ne nalazi u vremenu Robina Hooda već u rimskom dobu gdje ga nismo navikli gledati. Artur je Rimljanin koji sanja o povratku u Rim, a ne zna da je njegova sudbina ostati u Engleskoj i postati valjda engleski kralj Tomislav, prvi kralj. Budući da mu je to sudbina, Artur se u svoj svojoj slobodi da ode u Rim, odlučuje ostati u Engleskoj. To je zapravo ono o čemu film govori, o tome kako je Artur prihvatio svoju sudbinu i ajde, napravi je to s, kakvim takvim, stilm.
Ocjena filma: 7/10

(Hotel Rwanda)
Velika Britanija, Italija, Kanada, Južna Afrika 2005, 110 min, drama
Redatelj: Terry George
Uloge: Don Cheadle, Sophie Okonedo, Nick Nolte, Joaquin Phoenix

Film snimljen po istinitom događaju. Između travnja i srpnja 1994., nakon različitih previranja i civilne borbe u Ruandi je nastupilo etničko čišćenje Tutsija od strane Hutu. U stotinu dana ubijeno je više od milijun ljudi. Paul Rusesabagina, Hutu oženjen s ženom koja je Tutsi, direktor jednog hotela spasio je 1268 ljudi od sigurne smrti smještajući ih na sigurno u svoj hotel.

Hotel Rwanda je film o Schindleru 90-tih godina koji je spasio 1000 ljudi sakrivajući ih u svojem hotelu. Dao je zaista sve što je imao kako bi spasio ljude koje je upravo zavolio. Njegova ljubav i samilost će se, kao i kod Schindlera, buditi polako i na kraju će riskirati sve i stati na prvu liniju borbe protiv ljudskosti i osporavanja prava na život. Film Hotel Rwanda ujedinio je Veliku Britaniju, Italiju, Kanadu i Južnu Afriku u stvaranju filma kako bi se odala počast jednom tužnom događaju i jednom velikom čovjeku. Film nije toliko karizmatičan koliko Spielbergov Schindler, na trenutke niti ne djeluje kako bi trebao, ali nosi plemenitu pouku i zato ga vrijedi pogledati.

Dirljiv i iskren film koji je rađen s voljom i trudom. Film ima i lijep soundtrack i svakako ga preporučam. Ako dobijete priliku pogledati film nemojte ga preskočiti
Ocjena: 7/10

(Elektra)
SAD 2004, 101 min, akcija
Redatelj: Rob Bowman
Uloge: Jennifer Garner, Goran Višnjić, Terence Stamp

Na velike ekrane iz stripa stigla je Elektra koja je nekon sudjelovanja u Daredevilu, iako mrtva, zaslužila vlastiti film. Podučena vještini 'Kimagure' i oslonjena na svoje 100% uspješne borilačke tehnike Elektra se suočuje s tajnom svoje ličnosti i borbom koja traje stoljećima, a kojoj je sad ona u središtu. Suočit će se s ubojicama svoje obitelji i na borilačkom podiju susresti gotovo nepobjedive protivnike.

Film je zapravo glup, ali mi nije žao sto sam ga gledao. Budući da obavezno gledam sve filmove o superjunacima bio bi mi osobni grijeh propustiti ga, pogotovo Elektru čiji su stripovi poput filozofskih djela, prepuni pitanja o životu i smrti, o stvarnosti i mašti...
Film kao da želi govoriti o tome i biti malo drugačiji, ali se ne usudi da ne bi otjerao one koji žele laganu zabavu i razbijačinu za jedno popodne. Film je napravljen u Hollywoodu i ne smije iznevjeriti svoje korijene. Zato je glup, ali nije težak za gledanje.

Posebno mi se sviđaju Elektrini neprijatelji, protivnici očito prejaki za nju, iako ih ona sređuje sve po redu prilično naivno i glupo. To je moja glavna i velika zamjerka film: što borbe logički ne funkcioniraju. No ipak, ipak čestitam glumici što je te borbe odradila sama bez dublera vježbajući malo za svoju ulogu tako da i dok se bori možemo vidjeti njezino lice, a ne kao kod dublera gdje vidimo samo pokrete, a lice moraju sakriti. Ili se glavni glumac spremi za krupni plan da bi pokazao lice u žaru borbe.

Goran Višnjić je odglumio dosta dobro, (bolje nego u Spartaku) samo što se ne zna ljubiti ili se toliko skoncentrirao na svoj izgled lica dok je odrađivao svoj filmski poljubac, a kamera je slikala njegov položaj tijela pa je ispalo malo statično i bedasto. Elektrin kostim također nije bas tako super kao sto su ga reklamirali.
Ocjena: 6/10

(El Cid: La leyenda)
Španjolska 2003, 90 min, animirani
Redatelj: Jose Pozo

Rodrigo, sin plemića, pravi je primjer heroja: mlad, hrabar s sjajnom budućnošću ispred sebe. Podučavao ga je sam kralj, a najbolji prijatelj bio mu je kraljev nasljednik, Sancho. Kralj iznenada umire i prilike se drastično mijanjaju. Rodrigo se zatiće usred zavjer u kojoj je ubijen Sancho i biva protjeran u izgnanstvo. Također, rastu i međunarodni nemiri s muslimanima, Turcima.

Lijep animirani film, klasičan i zgodan. Pomalo preklasičan i prejednostavan za kino platna, ali mu to nećemo zamjeriti jer kad bi recimo Hrvatska, umjesto Španjolske, nacrtala ovakav film svakako bismo ga voljeli vidjeti u kinima, pa čak i u kinima drugih država. Ne znam kako trenutačno stoje naši Zagreb i Croatia film iako mi je poznato da najavljuju nekakve potencijalno dobre projekte. Posljednjeg dobrog, odnosno isplativog Šegrta Hlapića smo prodali strancima, a o budućnosti je teško govoriti. El Cid je film klasične animacije, solidne priče i ugodne glazbe. Likovi su nacrtani pseudo-disneyevski sa svojim vlastitim osobitostima i simpatičnim proporcijama.

Crtić kao crtić. Tko voli slične avanture bit će zadovoljan: govori se o ljubavi, ratu između istoka i zapada pa čak i o religijskim tenzijama i poticajima za rat. Na trenutke crtić je prekrasan, na trenutke dosadan, a na trenutke vrlo uzbudljiv. Mogu mu predbaciti eventualno predvidljivost, ali mi je svakako vrlo drago što sam pogledao film i vidio mišićave španjolske ratnike nacrtane upravo u Španjolskoj. Siguran sam da su ponosni ovim filmom.
Ocjena filma: 7/10

(Elephant)
SAD 2003, 81 min, drama
Redatelj: Gus van Sant
Uloge: John Robinson, Alex Frost, Elias McConnell, Eric Deulen, Nathan Tyson

Predivan je jesenski dan prepun otpalog zlatnog lišća. Eli šeće parkom prema školi i nagovara punkersko-rockerski par da mu pozira za fotografiju. Nate završava nogometni trening i odlazi na sastanak s djevojkom Carrie. John ostavlja ključeve od očeva automobila u uredu škole gdje će ih preuzeti njegov brat. Brittany, Jordan i Nicole ogovaraju kolege u kafiću i žale se na vlastite majke. Michelle juri u knjižnicu, dok Eli snima Johna u hodniku. John pak izlazi na travnjak gdje susreće Alexa i Erica. Običan školski dan. Osim što on to nije - jer tu su i dva mladića koji imaju vlastite planove

Ovakav opis filma zvučao bi dobro i klasično kao uvod u neki drugi film, bilo koji drugi, ali ne Elephant. Ovaj uvod ne uvodi nas u film već opisuje cijeli film. Tek posljednjih pet-deset minuta događa se nešto što nije opisano u gornjem odjeljku jer mladići počinju realizirati svoje planove. Cijeli film pratimo nekoliko srednjoškolaca s leđa i gotovo bez riječi zajedno s njima ulazimo u školu i očekujemo veliki događaj. Kad učenik stigne do određene točke, priča se vraća na početak, vidimo kameru na leđima jednog drugog učenika i sad slijedimo njega. Ovo je film gdje ništa nema smisla, a i nakon samog gledanja mnoga će ostati neodgovorena. Čuo sam da je Gus za DVD izdanje dao intervju u kojem daje odgovore na sva ključna pitanja nakon kojih, svjedoče one koji su vidjeli, sve ima smisla.

Film je inspiriran istinitim događajem, a ja ću odgovoriti samo na jedno od onih pitanja o smislu filma i svemu. Zašto se film zove Elephant, a ne vidimo ni jednog slona u film, osim možda kojeg na posteru. Elephant, odnosno slon označuje problem koji je toliko velik i očit da ga je najlakše personificirati sa slonom, problem koji se ne može riješiti, odnosno za kojeg nitko ne mari. Svi znaju, a nikome se ne da pokušati srediti stvari. Ako ne znate o kakvom se problemu u filmu radi, a i ako znate, lagani i dosadan film kojeg pratite sat vremena u posljednjim minutama šokira gledatelja i suočava ga s događajima na koje nije spreman. Dobar film koji se, opet, neće svidjeti svakome, ali će zapitati svakoga.
Ocjena filma: 9/10

(Exorcist: The beginning)
SAD 2004, 114 min, horor
Redatelj: Renny Harlin
Uloge: Stellan Skarsgĺrd, James D'Arcy, Izabella Scorupco

Mladi otac Merrin, u očajnom pokušaju da pobjegne iz noćnoh mora i horora iz II. Svjetskog rata, prestao je biti svećenik i priuštio si neko vrijeme arheoloških odmora i arheoloških istraživanja u Keniji. Tu je nedavno otkrivena stara bizantska crkva, a prilikom iskopavanja saznaje se da je ta bazilika zapravo sagrađena na još starijoj kapeli zaposjednutoj nečime tajnovitim što, budeći se, izaziva nemir između ljudima tog mjesta. Merrin je prisiljen ponovno razmisliti o svojem pozivu.

Početak filma je bio i više nego obećavajući. Spektakularna scena velikog krvlju natopljenog polja kao da je htjela najaviti nekakav povijesni spektakl, no kasnije se radnja i sadržaj filma ipak koncentriraju na tek jednu priču koja prati tek nekoliko ljudi. Zapravo niti ne shvaćam sva ova silna razočaranja u vezi s filmom. Možda da sam pogledao i ostale nastavke..., ovako mogu samo reći kako mi se Egzorcist svidio.
ovo mi je zapravo i poslužilo kao dobar početak, prequel - sad mogu posuditi i ostale dijelove i vidjeti što tu ima bolje. Meni, dakle, kao nepoznavatelju serijala, film je bio vrlo dobar i prestrašio me i iznenadio i držao na rubu stolice sve do kraja. Zaista moram vidjeti što to ima u originalnom egzorcistu da svi koji su ga već gledali sad tako lako i odlučno kritiziraju ovo filmsko ostvarenje.

Prijatelj bogoslov rekao mi je da pogledam ovaj film ako mi je vjera u krizi. Vjerovali ili ne, funkcionira jer vas đavao stvarno stavi pred drastičnu odluku da mu se ne približavate. No samo tu noć, drugi dan se probudite kao da se ništa nije dogodilo. Pa to je samo film, zaključujete. I sam redatelj je rekao da je želio prestrašiti ljude, pa da se, kad izađu iz kina, osjećaju lakše jer je to samo kao noćna mora, strovaljuje u nepovrat svoje pohvalne riječi o vjeri jer je priča o đavlu pretvorena tek u jedan mit o Drakuli i potreban nam je jedan Blade ili svećenik koji će ga ubiti i tako spasiti svijet. A i ja smatram da je pogrešno gledati sotonu kao da je u stvarnosti jednak onome na filmu premda teologiji, odnosno filozofija zla govori i pokoju pametnu. Sve u svemu dobar film pokraj kojeg se ne prolazi ravnodušno.
Ocjena: 7/10

(Donnie Darko Director's cut)
SAD 2001, 133 min, fantastika
Redatelj: Richard Kelly
Uloge: Jake Gyllenhaal, Jena Malone, Drew Barrymore, Patrick Swayze

2. listopada 1988 za mladog je Donnija bila još jedna obična večer. Popio je tablete, gledao televiziju i večerao s obitelji. Te iste večeri dogodio se čudan incident. Dio nepoznatog aviona pao je točno na njihovu kuću, točno u Donijevu sobu i uništio cijelu kuću i sve koji su bili unutra. Donnie je igrom sudbine u tom trenutku bio vani i upoznao svog novog izmišljenog prijatelja Franka te tako preživio katastrofu. Tada saznaje da će se uskoro dogoditi još veće katastrofa, da će za nekoliko dana stići kraj svijeta.

Kako da vam opišem koliko mi se svidio ovaj film. Najbolji film 2004. godine. Svakako. Kažem 2004. jer sam ga ja tada gledao, iako je snimljen još 2001., a prijašnjih godina ionako smo gledali Gospodara prstenova pa ne bih želio proturječiti ideje. Ove godine na ljestvicu najboljih idu, za sada: Oldboy, Crash i možda još pokoji. Ponajprije, Donnie Darko je film vlastitog žanra i teško ga je smjestiti u ladicu nekog žanra: SF, dramu, komediju, triler…, a opet ono što vidimo je nešto drugo. Prošle godine snimljen je film koji me je podsjetio na Darka, Garden State, ali ga još nisam pogledao pa ne mogu komentirati. Posebnost Donnija Darka nije samo stilska neobičnost nego i sadržajna zanimljivost. Radnja je svakako na nivou, a tako je lijepo zapakirana da ju niti najoprezniji gledatelji, niti nakon petog gledanja ne mogu shvatiti u potpunosti. Što se na kraju dogodilo? Tko je bio zec koji se obratio Donniju te sudbonosne noći? … i još mnoga pitanja muče mnoge mladiće i filmofile na forumima do današnjeg dana jer svatko ima svoje objašnjenje svega skupa. Film vrijedan višekratnog gledanja.

Putovanje kroz vrijeme, pubertetska zbunjenost i neshvaćenost, mentalni poremećaj, tinejđerska ljubav, srednjoškolski i obiteljski problemi i još puno toga dolaze kao dobrodošao začin filmu koji se ne doima prenatrpano, ali dopušta da se u njemu pronađe svega. Nisam znao kako bih se pripremio za gledanje ovog film jer film svakako iznenađuje. Bez brige, ne umišljam si da je film tako super i da će se sigurno svidjeti svima koji će ga pogledati (znam da se mojoj mami ne bi svidio), no ja, koji u principu nemam pojma o filmovima, samo u njima uživam, spremam ovaj film u ladicu mojih omiljenih filmova.
Ocjena filma: 10/10