utorak, 29.09.2009.

Fighting

Ne znam koliko dugo nisam vidio ovakav film, ali postoji dugi niz godina gdje jednostavno nema na filmskom nebu mjesta za prave fighterske filmove. Pri tom mislim na filmove koji jednostavno nemaju puno efekata i doslovno se oslanjaju na golu fizičku snagu ... snagu pesnica. Filmovi su to gdje se svi glavni problemi rješavaju golim šakama. Neki će pomislit na „Fight club“ ili neki sličan tome no to nije baš to. Riječ je o filmu u kojem glavni lik ima nekih životnih problema ili je nedajBože na stranputici i jedino što zna i umije je baratati ... pesnicama. Riječ je o filmu o ljudima s ulice, sa dna društvene ljestvice, o izbuljenim, posrnulim ljucima koji se bore za goli opstanak.
Glavni reprezenti takvog podžanra istovremeno su i legende filma. Legende koji nikad ne umiru i o njih se uglavnom meci odbijaju. To su Chuck Norris legenda sama kao takva i iz koga je izvedena sama riječ legenda te njegov nimalo nezamjetni pratitelj po tabanju, Steven Seagal. E, da li je došao kraj tim junacima nepatvorene akcije ne znamo još, jer još uvijek u ovim iako malo postarijim momcima ima špirita.
Podosta dugo nije bilo takovog gore opisanog akcijskog-socijalnog filma kakvih je bilo napretek 80-tih.
U filmu "Fighting" nema njih, ali svi bitni sastojci tog filmskog žanra su ovdje pogođeni do omjera od 50%, tek toliko da se ne zagazi u vode trasha. Glavni nam junak tako nailazi na princezu iza šanka. Nekako u svom kastinskom rangu. Taj detalj koliko god vam izgledao nevjerojatan, ne zvuči mi dovoljno uvjerljivo da bi bio ostvariv i u realnosti. Dakle tu režiser čini nepobitni pomak ka fikciji od reala. Naime za vjerovati je da u filmu ima više naturalističkih tragova od ovog, ali šta je tu je.
U samom uvodu sam spomenuo David Fincherov „Fight club“. Osim neumitne reference na ovaj Fincherov uradak svakako u filmu možemo govoriti o tragovima naslanjanja na djela poput izvrsnog prvog filma o Rambu zatim Taksista, Raging Bulla. No nekako najbliži mi je filmu Jet Lia „Danny the dog“. To je što se tiće poveznica sa nekim filmovima.

U filmu oduševljavaju, ( te malo bolje promotrite) i u isti tren razočaravaju borbe. Bolje rečeno prikazi borbi. Rađeni su pomalo prekrupnim planovima tako da dinamika je okljaštrena. No, unatoč tome moram ustvrditi da su akcijski prizori nabijeni odličnom dinamičnom glazbom koja to nekako nadomješta, nadopunjuje te je nekako na kraju okrutnost i bestijalnost prizora borbi u potpunosti dostignuta.

Kada se prisjećam filma posebno me se dojmila jedna scena u Bronxu. Izuzetno je dobro izrađena i pomalo me podsjetila atmosferičnošću na „Warriorse“. Naime sam bijeg glavnih aktera filma i za njima izlazak ogorčene bande na ulicu u jednom total planu je 100 % pogođen. Ta slikom i glumom sporednih glumaca i pretpostavljam statista da je na kredibilnosti i posvemašnjoj realnosti prizora. Imate stvarno osjećaj da ste na ulicama tog ozloglašenog Bronxa.
Kad se sve uzme i oduzme ovaj film je svakako jedno osvježenje na filmskom repertoaru pomalo identičnih filmova o superherojima i štancajućih trilera.

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se