ponedjeljak, 15.12.2008.

Gran Torino 1972

Uvijek mogu biti siguran da se mogu veseliti filmovima koje napravi Clint Eastwood. S punom odgovornošću mogu reći da je on jedino sposoban napraviti u USA svake godine jedan odličan film koji nije limunada i ima glavu i rep te na kraju iznenađuje. Film o pravim svevremenskim ljudima, malim ljudima, herojima kojima ne treba zvijezda za hrabrost. Naravno prije svega film o pravim muškarcima koji iako imaju toliko godina koliko danas ima Clint ne posustaju i bore se na svoj način sa pizdarijama ovog svijeta.
Rečenica : He never sees to amaze me iako ima svoju inačicu na hrvatskom u mojoj glavi ima onu potrebnu jačinu kad bi išao opisivati ovog starca koji je kad je došao u Hollywood nakon svojih špageti westerna zagospodario i dalje autoritativno reži sa svog trona.
Naravno da me ne prestaje iznenađivati, i sprdnjom na svoj račun. Naime Clint slovi kao rasist, mrzac svakoje vrste, ali eto uspijeva se poigravati tim u javnosti plasiranim mačo sranjima na svoj račun u filmu koji (ako bi po tome gledali) ima i autobiografsku crtu.
Image Hosted by ImageShack.us
Njegov humor i govor je prepun psovki, podjeba, sarkastičnih opservacija i vrlo, vrlo ciničnog humora na račun svojih sugovornika, no to je upravo to. To je esencija života ili razmeđa između onog što zovemo biti papak i ne biti papak, i uzeti na ponekad usamljenički način kontrolu svog života.
Clint u ovom filmu sve radi (nekako uobičajeno za njegove zadnje projekte). On je sveprisutan pa čak i na kraju filma kada više nije u kadru morati ćete osjetiti njegovu prisutnost, jer riječi izgovorene od strane drugih su njegove i atmosfera je tu također njegova jer on te zadnje kadrove nastavlja režirati i ispunjavati ih svojom bestjelesnom prisutnosti. Nevjerojatno. Tako što nisam vidio ili da se eufemistički izrazim ... viđa se rijetko.
Pokušavam nakon ove stvarno impresivne akcijske drame razlučiti neke loše stvari od dobrih, no nema ih.
Ovo je ono što bih uvijek preporučio kao pravi, umri muški (ali bez nepotrebnih preseransa i naravno Brucea Willisa) film. Nakon ovakvih filmova ostati će dijalozi za pamćenje. Meni je posebno se usjekla jedna scena u pamćenje kad mu u posjet dolazi najstariji sin i njegova žena. Što reći nego jedna sekvenca preslikana tako često iz života beskičmenih, sfaširanih muževa, supruga i prijatelja kojima sam ne samo ja nego i vi okruženi. Njih dvoje su antipod, Danajaci koji kao u Troju donose mu poklone kao što su: telefon sa ogromnim brojkama (ne bi li tako njegov otac mogao bolje vidjeti koji broj bira zvati), još se tu u zbroju svih "poklona" našla i neka hvataljka kojom se mogu dohvaćati rukom teško dohvatljivi predmeti. Uglavnom tretiraju ga otvoreno kao retardusa i invalida... naravno bez i da ga pitaju. Također sin, kome je naživo izvađena kičma, po napucima žene pokušava si otjerati oca u ubožnicu koja je kao hotel ... i tu sve puca. Prekrasno stavljena jedna životna slika na filmsko platno, kažem toliko puta viđena.
Ovo sve se može shvatiti i kao odgovor (proglas otpora) mladim pastusima Hollywooda da, eto još ste miljama daleko da me (C.Eastwooda) otjerate u neki dom penzionera jer ja itekako sam živ, i na nogama i sa čukom koja funkcionira fenomenalno toliko dobro i svježe da eto napravim iz čista mira jedan film koji će teško itko od vas ponoviti.
Za kraj vam i Clint pjeva odličan song koji svojim napuklim glasom daje još dodatno šarma ovom filmu. U filmu se osim o odlično koncipiranim međuljudskim, međurasnim i međunacionalnim odnosima i o nužnosti biti čovjek čovjeku ... radi i o autu. Naravno da Eastwood ne preza automobil staviti u naslov i u... nazvao bih to uvjetno podzadinsku glavnu ulogu. On je simbol i slobode ali i američkog sna. Gran Torino je ovdje dobio zajedno sa Fordom kao tvornicom koja ga je napravila poseban hvalospjev. Torino/sve te američke legendarne cestovne krstarice možemo promatrati i kao mitsko (iako neživo) biće. Jednostavno on nema straha, srama i to sve tako dobro upakira da se sutradan poželite provozati u njem.
Film iako, da se tako izrazim, tek izašao ispod čekića dobio je neke nagrade i nominiran je za nagradu Zlatni Globus, no stvarno gledajući Clintov opus nije teško i bedaku da mu dodjeli Oscara. Teško se s njim uopće i natjecati, čovjek je sam svoja liga ... totalno izvan konkurencije.

- 11:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se