Danas je svečan dan za hrvatsku animaciju jer se u kinu Tuškanac dodjeljuju nagrade ASIFA-e. Priču sam započeo prije par dana razvojem mini diskusije kroz komentare podno posta, a danas ju završavam kompletnim postom posvećenim animaciji u Hrvata.
Dakle u nekakvoj nevidljivoj i nepotrebnoj utrci u kulturnim krugovima i ponajviše filmskim dešava se da onaj animatorski biva nekako neopravdano nezastupljen i zapravo potiran po medijima, a ja vas pritom odmah na početku pitam koji je jedini i iz koje filmske branše Oscar u Hrvata?
No, to kada bi se u prvi mah spominjalo u animatorskim krugovima izgledalo bi posve neozbiljno i sada ovdje ne želim pričati o povijesti hrvatske animacije jer nije ni vrijeme ni mjesto, nego što je zapravo? Osobno uvijek sam bio zainteresiran prvenstveno za igrani film no kako godine teku, lete tako i u mene se razvijaju, odrastaju raznorazne druge tendencije, stremljenja. Jedno od tih nazovimo to uvjetno tendencija je i moja izuzetna sklonost svijetu animacije koji me nije (za sad, uvijek postoji vremena) razočarao. Dapače oduševio me i zaprepastio svojom jednostavnošću, nepretencioznošću kakvu upravo u velikim količinama ne posjeduje svijet "velikog brata", igranog filma.
Jedan od susreta koji ću uvijek pamtiti i isticati je onaj sa osobom koja možda nije neki stvaratelj ali je itekako vrlo živo prisutna u tom neobičnom i neopterećenom svijetu. To je Nicole Salamon (sama je bila tada potpredsjednica Udruženja animatora svijeta da se tako izrazim, ali istovremeno i vlasnica unas zbog tadašnjih Janičinih uspjega poznatih Salamon skija). Gospođa je to u godinama, fina dama, ali izuzetno simpatična, druželjubiva i ljubopitiva te ono meni najzanimljivije i vrlo pristupačna. Na jednom od svojim prvih posjeta Animafestu imao sam prilike sa njom raditi intervju (koji nadam se još negdje postoji) u kompi sa Sadisticom (jednako velikim zaljubljenikom i animatorom "for real"). U čemu me to ona fascinirala da to i dan danas prepričavam ... pa u onom o čemu i sad govorim, a to je nepodnošljiva lakoća ne postojanja, već jednostavnosti i pristupačnosti u razgovoru koji je tekao kao da smo se poznavali ... "sto godina" prije tog susreta.
Nakon toga nižu se moji susreti i razgovori sa ljudima iz te filmske branše koji protiču u jednakoj izuzetno finoj, neopterećenoj svakdašnjim ljudskim problemima, tečnoj i prijateljskoj atmosferi. Govorim to stoga jer su to ljudi koji iza sebe imaju da se tako izrazim, "tone" uspjeha, točnije pobjeda na mnogobrojnim festivalima nakon dugotrajnog "handverkea". Tu svakako ubrajam i mogu to slobodno reći i moje prijatelje sa 25FPS koji su oplemenjivali moje dolaske tamo nadahnjujućim razgovorima o kulturi i koječemu uz to.:)
Dakle niodkuda "hoch deutch" stava toliko svojstvenim nekim nazovimo to zvijezdama igranih i drugih varijanti neanimatorske braše.
Možda je razlog tome i ovaj popis koji ću pred vas podastrijeti u redcima što slijede. Naime u razgovoru sa svojim dobrim prijateljem i vrsnim kritičarom Vjesnika Božom Trkuljom nedavno sam došao do još jedne spoznaje koju ću sa vama podijeliti, a to je koliko je uspješan unazad dvje (a i više) godine animatorski svijet Hrvatske.



Dakle slijedi nekronološkim redom lista animacijskih uspješnica Hrvatske:
MORANA (Simon Bogojević Narath), Annecy 2008., special distinction
ONA KOJA MJERI (Veljko Popović), Annecy 2008., FIPRESCI
HOMO VOLANS (Darko Bakliža), The 12th Ismailia Film Festival, The Jury Prize in the Experimental Egypt 2008. short films competition (održano 15. -22.10.2008.)
UNPLUGGED (Stjepana Mihaljevića), The Project - "FilmEM -- Das Kurzfilmturnier" Film Europa Championship - Leipzig, Chemnitz, Zittau, Zwickau and Dresden, Germany, (održano 16. -31.05.2008.), 2nd Price
MALFORMANCE PERFORMANCE (Tomislav Gregl), 6TH INT'L FESTIVAL ON CLAY AND GLASS Montpellier, France, Young Audience Award, (održano u travnju 2008.)
SILENCIJUM (Davora Međurečana i Marka Meštrovića), ZEBRA Poetry Film Festival u Berlinu, nagrada publike (održano 9.-12.10.2008.) i film je 2006 dobio nagradu na Luccana film festivalu u Pisticci, Italiji dobio nagradu za najbolju tehniku.
ALEA IACTA EST (Dine Krpana), TINDIRINDIS 2007 Vilnius, Litva, special mention (održano 25.-28.10.2007.) i na AUBAGNE INT'L FILM FESTIVAL Aubagne, France, dobio je Prix experimental (26. - 31.03.2007.)
TEORIJA ODRAZA (Darka Bakliže), 16th MADRID EXPERIMENTAL CINEMA WEEK u Madrid, Grand prix (održano 2006.)



Eto, vizit karta Hrvatske je bila i morala bi zauvijek biti... animacija, od one famozne "Zagrebačke škole", do Animafesta koji se ponovo budi i traži nakon godina lutanja svoje pravo mjesto na svjetskoj karti animacije, i tu dolazim do onoga meni bitnog a vjerujem i onoga što je bitno svakom drugom pratitelju animacije, i želi ponovno postati prvi festival u svijetu.
Osobno sam za godišnju varijantu Animafesta jer ovo tzv. bijenalno je nepotrebno. Kako... pa vrlo jednostavno u doba informatičke revolucije izmjenilo se podosta toga. Razno razni alati i metode izrade animiranih filmova su više i nego dostupniji u doba interneta nego unazad 20 godina, a i velika je produkcija novih filmova dovodi vas do zaključka da bienalnim oblikom se zapravo gubi na onom bitnom, recentnosti. Vrijeme je da i Animafest to poprati i krene hrabrije (a u tome će ga sasvim sigurno i novinari podržati) iz bijenalne kratkometražne varijante u normalnu godišnju i izbije na čelo kolone animafesta u svijetu i zauzme prvu poziciju ispred Annecya. Siguran sam da to može. Bio je tamo i to ti ljudi koji ga rade se i tekako živo sjećaju.

Već ima da je raspisan natječaj za treći po redu Festival dokumentarnog rock filma DORF '09 Vinkovci, no vremena još ima stoga svi zainteresirani rokeri filmaši navalite. Dotični događaj održat će se u ožujku 2009. u Vinkovcima u organizaciji Udruge ljubitelja filma RARE Vinkovci.
Organizatori DORF '09 pozivaju autore i producente dokumentarnih glazbenih filmova iz Hrvatske i drugih zemalja da ih prijave na natječaj i tako sudjeluju na ovom u nas jedinstvenom festivalu.
Festival osim projekcija filmova organizira i popratne sadržaje: izložbe fotografija, slika, promocije knjiga, koncerte i radionice dokumentarnih filmova.


Trajanje i tehnika snimanja nisu zadani, prednost će imati filmovi koji su nastali u novije vrijeme. Organizatori posebno ističu želju za žanrovskom raznolikošću i pozivaju sve autore dokumentaraca na temu glazba i sve što je vezano uz nju da pošalju svoje radove.

Prijavnicu je moguće preuzeti na službenoj web-stranici.


Natječaj je otvoren do 31.12.2008. Dakle svi zainteresirani stignu se prijaviti, a festivalska direkcija odlučuje koje će filmove prikazati u konačnom izboru dok troškove slanja i carinske pristojbe snosi pošiljatelj a vraćanje autorima njihovih uradaka snosi festival.

... and he's back!

... uz redoviti program kina Tuškanac koji se i ovaj tjedan nastavlja, mislim na program francuskog novog vala, ovaj tjedan je poseban po tome što se događa u jednom danu (u četvrtak) Dan hrvatske animacije (iako po svemu osvojenom zaslužuju više od jednog dana). Ono što se potire ovih dana pod sag hrvatskog filma a mnogi novinari to ne ističu koliko to zaslužuje, jest da je najtrofejniji, ne igrani ili dokumentarni, već hrvatski animirani film koji doživljava svoju renesansu ovih godina i dobiva nagrade po festivalima doslovno gdje god se pojavi.




28.10.2008 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Francuski film sezdesetih: Claireino koljeno (Le genou de Claire)
Rezija: Rohmer, Eric, igrani, 35 mm, boja, 1970, 105 min
Uloge: Jean-Claude Brialy (Jerome), Aurora Cornu (Aurora), Beatrice Romand (Laura), Laurence de Monaghan (Claire), Michele Montel (Madame Walter)



28.10.2008 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Eksperimentalni utorak: Izbor hrvatskog kratkog animiranog i jednominutnog filma za Donumentu 2008 Regensburg:

- Where is the film? (Milan Bukovac i Tomislav Veres)
- Silencijum (Davor Medjurecan i Marko Mestrovic)
- Dani prezivjelog ratnika (Vedran Samanovic)
- Levijatan (Simon Bogojevic Narath)
- Tomislav Gotovac (Tomislav Gotovac)
- Teorija odraza (Darko Bakliza)
- Duplex (Goran Trbuljak)
- Oko (Damir Cucic)
- Unplugged (Stjepan Mihaljevic)
- Bungee (Jadranko Lopatic)
- Soldat (David Beros Bonnot)
- Krug (Kruno Heidler)
- Plac (Ana Husman)


Ulaz je slobodan!


29.10.2008 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Francuski film sezdesetih: Diskretni sarm burzoazije (Le charme discret de la bourgeoisie)
Rezija: Bunuel, Luis, igrani, 35 mm, boja, 1972, 102 min
Uloge: Fernando Rey (Don Rafael Acosta), Paul Frankeur (M. Thevenot), Delphine Seyrig (Simone Thevenot), Bulle Ogier (Florence), Stephane Audran (Alice Senechal)



29.10.2008 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Francuski film sezdesetih: Claireino koljeno (Le genou de Claire)



30.10.2008 u 17h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
ASIFA Hrvatske - Dan hrvatske animacije: Filmovi djece i mladezi 2007/2008



30.10.2008 u 18:30, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
ASIFA Hrvatske - Dan hrvatske animacije: Hrvatski animirani film 2007/2008



30.10.2008 u 20:30, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
ASIFA Hrvatske - Dan hrvatske animacije: Dodjela Nagrade za doprinos hrvatskom animiranom filmu



30.10.2008 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
ASIFA Hrvatske - Dan hrvatske animacije: Svecana dodjela nagrada



31.10.2008 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Francuski film sezdesetih: Demoni (Les diaboliques)
Rezija: Clouzot, Henri-Georges, igrani, 35 mm, c/b, 1955, 114 min
Uloge: Simone Signoret (Nicole Horner), Vera Clouzot (Christina Delassalle), Paul Meurisse (Michel Delassalle), Charles Vanel (Alfred Fichet), Jean Brochard (Plantiveau)



31.10.2008 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Francuski film sezdesetih: Diskretni sarm burzoazije (Le charme discret de la bourgeoisie)


... vidimo se u Tuškancu!

... da li je to, kako je trebala izgledati Underworld franšiza od samog početka?

... da malo nakon Zagreb film festivala ubacimo u drugu brzinu ... predstavljam vam novi trailer filma o Harryu Potteru čije je pojavljivanje u kinima "ponešto" odgođeno:

Za sve one koji nisu stigli vidjeti neki od izvanrednih filmova na ZFF-u kino Europa od danas za vas ima odlično rješenje, a to je izbor nekolicine odličnih filmova s repertoara festivala u programu kina.
Redom su to: film Stefana Arsenijevića "Ljubav i drugi zločini", Dušan Vesić sa svojim dokumentarcem "EKV – Kao da je bilo nekad", "Orkestar u gostima" Erana Kolirina i bugarski Javora Gardeva, "Zift"
Tako će u starom zagrebačkom kinu Europa koje je zahvaljujući ljudima koji stoje iza njega se izborilo da odnedavna postane dio europske mreže "Europa Cinemas" biti još prilika da se ljudi nasmiju junacima Orkestra ili ponovno prožive prekrasne stihove i tužnu sudbinu EKV-a kroz oko Dušana Vesića.

27.10. PONEDJELJAK
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
21:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich


28.10. UTORAK
17:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
19:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
21:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn


29.10. SRIJEDA
17:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
19:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
21:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić


30.10. ČETVRTAK
17:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
19:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
21:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin


31.10. PETAK
17:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
19:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin
21:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich


01.11. SUBOTA
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
21:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin


02.11. NEDJELJA
17:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
19:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin
21:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn


03.11. PONEDJELJAK
17:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin
19:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
21:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich


04.11. UTORAK
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin
21:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich


05.11. SRIJEDA
17:00 Kao da je bilo nekad - EKV
r: Dušan Vesić
19:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
21:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin


06.11. ČETVRTAK
17:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
19:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin
21:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn


07.11. PETAK
17:00 Ljubav i drugi zločini
r: Stefan Arsenijević; uloge: Anica Dobra, Vuk Kostić, Fedja Stojanović, Milena Dravić, Hanna Schwamborn
19:00 Zift (Zift)
r: Javor Gardev; uloge: Zachary Baharov, Tanya Ilieva, Vladimir Penev, Mihail Mutafov, Djoko Rossich
21:00 Orkestar u gostima (Bikur Ha-Tizmoret)
r: Eran Kolirin; uloge: Sasson Gabai, Ronit Elkabetz, Saleh Bakri, Khalifa Natour, Imad Jabarin


... karte za projekcije su :
20kn za popodnevne projekcije (17h) i EKV
25kn za večernje projekcije
a blagajna, da se ne zaletite prije, počinje prodavati karte pola sata prije.

Svakako navratite jer konačno u Zagrebu se u dva kina razvija program vrijedan urbane sredine i europskih tekovina kojima stremimo te čak ni eminentni filmski kritičar Polimac neće ovaj put imati priliku za izreć primjedbu nešto tipa da u Zagrebu kao gradu i središtu Hrvatske imamo seoski filmski program gdje se prodaju ćevapi s lukom u poluvremenu filma.

... posljednja dva dana konkurencije na Zagreb film festivalu ostati će mi upamćena po nekoliko filmova koja sam imao prilike vidjeti. To su: "Moskva, Belgija", "Zift", "EKV - Kao da je bilo nekad" i "Razred". Bio je i tu jučer film Aide Begić koji ima odličnu kameru i priču no na taj jedan spororazvijajući način radnje i u petak navečer u udarnom terminu nije me oduševio (film se trebalo prebaciti u utorak ili neki drugi dan da se pojača konkurencija). Prije me je "ubio" i podsjetio na jedan isto takav (spororazvijajući što se radnje tiće), ali puno puno bolji film Pjera Žalice "Kod amidže Idriza" od prije par godina. Nekako su su bosanski filmski autori odlučili upravo za ovakav pristup filmu koji podosta podsjeća na iranske filmove, no naravno to dvoje nije isto.
Film večeri i svojevrsno otrežnjenje od mamurluka nastalog filmom Aide Begić je učinio odličan i zaprepaštujuć sadržajem estonski film "Razred". Ovo je bila prava energetska bomba priređena u kasne noćne sate koja je djelovala kao neki odlično spravljeni filmskokofeinski napravak i definitivno kao iznenađenje festivalske direkcije.
U odlično režiranoj gradaciji radnje i ekstatičnoj atmosferi u jednom trenutku isfrustrirani nasiljem, koje se provodi nad jednim povučenim učenikom u razredu i jedinim čovjekom koji će mu stati u obranu, naprosto ste primorani reagirati i zapljeskati ili glasno prokomentirati. To je možebitna interakcija u filmu koju je htio ili ne postići režiser. Nadalje u film se oslikava sva tzv. nježnost i dekadencija zapada, koja sve više prodire i u našu malu državu, i kralježnica je ovog filma jedne od bivših država SSSR-a. Zanimljivo mi je pošto je to film baziran na istinitim događajima kako je zapravo brzo Estonija (ili u stvarnom slučaju čini mi se Finska) dogurala do autističnosti zapada, gdje su se ovakovi događaji zasad samo dešavali u USA.
Naime bullying je fenomem koji je bio dosad prisutan samo "tamo negdje preko bare", ali eto vidimo da se i ovdje dešavaju iste.
Ono što bih posebno istaknuo iz viđenog na filmu, da neke isticane razlike u zrelosti između žena i muškaraca točnije onih u korist žena se ovdje brišu. Naime jednako zaslužni za bacanje preko ruba ponora... su i mlade žene, djevojke iz razreda. Joosep i Kasper su doslovno silovani, ovaj put psihički i fizički ispremlaćivani. Iako je ovo maltretiranje vezano uz srednju školu, ne bih samo vezivao bullying za gimnazijsko i srednješkolsko obrazovanje već bih to proširio i na fakultet jer i tamo mnogi koji nisu odrasli dolaze sa svojim ozbiljnim psihičkim smetnjama (tipa raznih psihopata koji si svašta umišljaju i onih opasnijih seksualnih nasilnika koji se nisu seksualno afirmirali). Dakle ovaj fenomen nije samo svojstven sjeveru Europe već bih to proširio i na Hrvatsku i susjedne zemlje sa jednom iznimkom eto da još nije bilo tako nasilne reakcije silovanih, maltretiranih kao na ovom filmu. Još jednom bih istaknuo "Class" kao izvrsno režiranu adrenalinsku bombu, koja je potrebna mnogima da se probude iz drijemeža.

"Zift" je jedan od filmova koji su mi bili potpuno iznenađenje ove godine, i naravno jako mi je drago da sam ih pogledao. Veselim se i da oni koji su propustili i njega i ostale izvanredne filmove će ih moći vidjeti u redovnoj kino distribuciji. Dakle ovo je pravi film neonoir, slikom (zanimljivost su intervencije režisera koji se manipulirajući kamerom tako snimao 1960-te na 35mm, scene iz 1940-te na 16mm, a scene koji bi vremenski datirale i prije svih tih razdoblja na 8mm, tako da je dobio onaj osjećaj starine) i sadržajno je na tragu klasicima tog kriminalističkog podžanra. Osim što slikom je na tragu takvih filmova Zift obiluje i visokoestetiziranim ciničnim humorom, što bi se trebalo mnogima svidjeti (a preporučam da ga se ide vidjeti u kino). Nekako mi je tu rangu onim zanimljivim dijalozima tarantinovskog tipa. Naizgled besplodna trabunjanja ali sa ponekim žalcem istine u sebi.
U filmu se radi o momku koji zapravo provodi cijeli svoj život u zatvoru i nakon što se uspije izvuć iz njega on biva od ljudi zbog kojih je i dospio u zatvor otrovan i prinuđen da oda gdje se krije dijamant kojeg se on navodno dočepao. Sav zaplet se tu vrti oko toga. Iako je definitivno kompletnim zapletom film na tragu kako sam rekao film noira, Zift me podosta podsjeća na jedan film iz 1988 godine (koji je baziran na film noiru iz 1950 istoimenog naziva), D.O.A. gdje je također glavni lik otrovan i ima 24 sata prije nego umre vremena za nešto učiniti, osvetiti se, naći krivce. Ovdje Moljac (glavni lik) zna tko ga je otrovao i pokušava se othrvati svojim uzničarima te bježi i traži lijek. Dakle malo je obrnuti sadržaj, no svejedno je film odličan i i vrijedan gledanja u kinu u normalnom terminu a ne u 22:30h.

No iako sam stavio redoslijed stvari od bolje prema najboljem smatram da je negdje u vrhu za nagradu ZFF-a konkurirao belgijski "Moskva, Belgija". Zašto? Pa zato jer film nam priča neobičnu, pomalo izvrnutu priču ali svejedno u pozadini je priča o ljubavi i potrazi za pravom ljubavi. Dakle nema neke perverzije kojoj su skloni sjevernjaci. Jedino što je to priča o ljubavi bivšeg zatvorenika nasilnika nad ženama (29 godina) i kućanice u svojim četrdesetima. Tu je jedina neobičnost. No to nisu svi otežavajući faktori u filmu koji izazivaju smijeh. Naime tu je osim bagaže na leđima Johnnya i teret bivšeg ili još ne tako bivšeg muža Matty koji razvija ponovno interes, ali lažan, za nju i njene kćeri koja je u lezbijskom odnosu ... koja dodatno zavrti taj vrtuljak čudnih, ali svakako životnih rukavaca. Ti životni odvjetci kojima svaki od likova filmova kroči su dovoljno apsurdni jer se po nekom "defaultnom" principu (možemo to nazvati i murphyevskom) dešavaju svi u isti tren za ručkom u nedelju i naravno izazivaju salve smijeha. I životni put Johnnya kao vozača kamiona i učiteljski put oca/muža preljubnika te lezbijska zajednica Mattyne kćeri jesu životni momenti koji su bili od režisera posloženi u krug kao domino i urušavaju se možda u vršnom momentu filma za vrijeme ručka te izazivaju smijeh u gledateljstvu i katarzu glavne junakinje. Matty na koju se sve to sruči u tom trenu, zapravo donosi i ključnu odluku da treba slušati srce/kemiju koja je nakon dugo godina pranja veša i peglanja izašla na vidjelo. Naravno da se ljudima ne dešavaju ovakva drastična otkrića sudibine za nedeljnom trpezom u ovako drastično iskrivljenom obliku, ali ko' zna gdje se to na svijetu u nekom manjem obimu i desi, možda vama pa ste se upravo nasmijali stoga.
Znam da su svi koji su gledali ovaj belgijski film, jednako lijepo reagirali nanj kao i u nedjelju na pobjednika festivala "Rumbu" te izašli sretni i zadovoljni što su vidjeli film, što smatram punim pogotkom kad je u pitanju prijem filma. Ljudi iz filmske struke kojima sam se družio su svi iskazali, kako se na kraju pokazalo neutemeljenu, strepnju u uspijeh jednog od pozitivnih filmova na festivalu. Ja, nisam gubio nadu i vjerovao sam u žiri da će se negdje upravo na tragu "Rumbe" ili "Aanrijding in Moscou" naći i odlučiti kako što su odlučile.


Inače na jednom od najposjećenijih filmova i definitivno da se bira po izboru publike i najposjećenijem dokumentarnom filmu, onom Dušana Vesića "Ekaterina velika - Kao da je bilo nekad" bilo je lijepo diti dio publike koja je isključivo došla gledati ovaj film. Drago mi je i zbog ekipe filma koja je posebno se sa strepnjom nadala kakva će biti reakcija publike u Zagrebu. Ona je bila ako će se po pljesku i brojnosti zbrajati ... izvrsna. Naime u jednom toplom i srdačnom neposrednom razgovoru sa Sandrom Rančić i Dušanom Vesićem nakon presice uz neke detalje i buduće projekte saznao sam i za tu njihovu želju da se publici u Zagrebu svidi ovaj izuzetan film. Zašto je to tako pretpostavljam da je to zbog r'n'r koji stvarno nema granice, a i mnogi su u ovom danas otužnom gradu uz Haustor, Azru, Animatore i slične zagrebačke bandove tog novog vala odrastali i uz te beogradske bandove. Osobno se ne ubrajam u to jer sam bio klinac, ali tu i tamo se to čulo na ulici, na tulumu, a ne ko danas jedino i drčno drski zvukovi turbo i kakvog sve ne već folka.
Neumitno je da je ruralna kultura urasla u urbane ritmove i da današnji neki novi klinci i ne kuže što je beat/ritam grada i to poistovjećuju sa ... teško mi to reći seljaštvom jer seljak je pošten i fin čovjek, već sa ruralnoprimitivnoneandretalskim ritmovima i stihovima. Ovo na žalost se ne može više ponoviti, ili ko zna možda je otpor pošumljavanju urbane sredine krenuo kroz ... hip hop, no to je još za viditi.
Ono što mogu ustvrditi da je ovo svakako jedan od priloga u korist tom otporu urbanog onom negativnom čime vlada ovim gradom. Film govori u reminescencijama nekih živih i puno ključnije onih mrtvih protagonista ovog banda. Mnoga su to katarzična svjedočanstva koja se odlično prenose na platno kroz oko Vesića. Bilo je tu i naznaka suza i ogorčenja relativizacijom i potiranjem kulturnih naprednjačkih ne samo glazbenih već i političkih tendecija EKV-a. I naravno kao što mi je u razgovoru najavio dvojac koji stoji iza filma, jedna od stvari što vam odmah upada u oči je i podosta oštra kritika tadašnje i vlasti, droge i AIDS-a kao jednog od glavnih krivaca da su u vrlo kratkom razdoblju protagonisti ove priče poumirali. Zanimljiva je i teza koja se provukla kroza film da je tadašnja socijalistička tvorevnina uvukla tadašnju mladež u pakao droge.
Podosta je potresan ovaj film koji svojom lineranom pričom od početka stvaranja ove grupe pa do neumitnog rasapada i smrti glavnih članova učini da, kako je netko komentirao od mojih prijatelja s kojima sam pratio film ili kako sam sam kasnije u razgovoru i došao do nekog "unilateralnog" sporazuma, da u nekim momentima prenese tu tugu prijatelja EKV-a i preživjele članove i njihov žal što nisu mogli više učiniti za njih i na gledaoce u dvorani. Bljesnule su poneke suze jer doista je teško gledati kako ti klizi život prijatelja i svakako to ponovno proživljavati prilikom intervjuiranja.
Za sve one koji nisu vidjeli ovaj i druge odlične filmove pobrinulo se društvo koje stoji iza ZFF-a i probrane filmove će prikazivati u kinu Europa.
Program ću uskoro objaviti.

... su predstavljeni na netom završenoj presici od strane predstavnica "ženskog žirija" i direktora ZFF-a Borisa T. Matića.

Zlatna kolica je (ponovno) odnjela Zagrebu otprije poznata ekipa koja stoji iza njihova nova filma "Rumba", Fiona Gordon, Dominique Abel i Bruno Romy/ Belgija, Francuska.
Specijalno priznanje ide meksičkom filmu "Desierto adentro" ili Pustinja duše; Rodrigo Pla.


Zlatna kolica za ponajbolji kratkometražni film ide "Cheese" ili Ptičica; Husein Tabak/Austrija, Njemačka
Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film "Red race"; Chao Gana/ Kina, Njemačka
Zlatna kolica za najbolji hrvatski film u programu Kockice ide "Bad day for captain Cook"

Moram izreći oduševljenje i zadovoljstvo ovim ženskim žirijem koji me nije razočarao i dodijelio dječja kolica stvarno po meni možda i najboljem filmu festivala. Jest da je prošlo skoro tjedan dana od njegova prikazivanja, ali ovo je najkompletniji i definitivno što se struke tiče najbolje odrađen film. Ekskluziva za čitatelje film.blog-a je ta da sam napravio jedan zanimljiv intervju sa Fionom i Dominiqueom ovaj tjedan pa očekujte uskoro uz recenziju filma i sam intervju u audio varijanti ili u transkriptu.
Za sve koji žele danas doći gledati fenomenalan brazilski film "Tropa de elita", KARTE RASPRODATE, a onima koji su si osigurali poziciju u najvećem kinu na Balkanu želim ugodno gledanje.

Vidimo se!

I kao da je bilo nekad,
I kao da je bilo tu,
Pod velikim, svetlim suncem,
Pod velikim, svetlim svodom.
Rucali smo meso,
Glodali smo kosti dobrih zivotinja,
Mi imamo snage,
Mi imamo snage za jos dan.
Mi menjamo dan za noc,
Mi menjamo noc za dan.
Prolaze brodovi,
Trube u cast, zvone na uzbunu,
Deca uce da placu,
Deca uce da poznaju svoj glas.
U toplim jaslama,
U hladu bora pod zidom cempresa,
Mi menjamo nasu noc
Za neki tudji dan, za neki tudji dan.

... dakle danas u 17h u SC-eu i sutra u Europi u 11h svakako morate doći i vidjeti dokumetarac o EKV-u koji se toliko dugo čekao.:)
Vidimo se!

ima dana kad se jednostavno ništa ne dešava ili je na programu zbroj filmova koje ne bi htio gledati. Tako je bilo recimo u utorak. Bio je to iznimno loš dan po nekom izboru filmova koji su u konkurenciji, no zato je onaj izbor filmova koji su na programu matineja i velikih 5 bio fenomenalan.
Sjećam se nekih gužvi u redovima ispred kina Europa i Zagreb gdje su kolone dosizale i sam Cvjetnjak. Eto tako je to bilo oko 19h ispred kina Europa. Tražilo se mjesto više jer je "djabe" ulaz. Dakle bio je to prizor koji nekome koji voli film ugrije srce i onda izvodi gluposti i zafrkava zgodne tete na štandu sa propagandnim materijalima ZFF-a o podacima što se tiče posjećenosti.
Dakle utorak će mi ostati u filmskom sjećanju po jednom filmu koji je možda po viđenom nadrasao sam festival. To je film iz izbora matineja za odrasle u "Orkestar u gostima", a jučer je bio pomalo isto dan za pamćenje što se tiće konkurencije. Bila su dva filma od kojih jedan mogu istaknuti kao iznimni i kao donekle dokaz da se pomalo iz konopaca svjetskog ringa filma diže srpska kinematografija, u kojoj je tavorila ovih godina. Dakle bili su to po kronološkom redu srijede ovi filmovi: "Pustinja duše"(Rodirigo Pla), "Ljubav i drugi zločini" (Stefan Arsenijević).
Naravno tu su uvijek prije i odlični kratkometražni filmovi. Među njima je teško ne istaknuti sve, jer su dosad svi na iznimno visokom nivou napravljeni. Svakako moram istaknuti da su pored izvrsnog dokumentarnog programa do sad i odličan posao selektori napravili i u pogledu kratkog metra. Tako svakako ovim putem spominjem redom kako su me oduševili; jučerašnji rumunjski "Težak život", španjolski "Test", islandski "Divlje ptice". To su pravi mali biseri. Španjolci su toliko dobro napravili "Test" što se tehničke i glumačke izvedbe tiče da je moj "stručni žiri" koji mi je pravio društvo tu večer bio zatečen. Prvo je film smiješan, ali izuzetno realističan te originalan u načinu prikaza raznih stanja žena nakon što se podvrgnu onom famoznom testu za trudnoću iz apoteke. Meni se posebno svidjela prva reakcija gdje žena skaće ko luda nakon što se test pokaže pozitivnim dok je jednako smiješna koliko je tragična i scena u kojoj druga žena koja jedva njena bulumenta klinaca daje disat na pet minuta da skoči u kupaonu i podvrgne se testu. Ona naravno plače jer u onom ključnom momentu kad spozna da je test pozitivan obraća joj se jedno od njene djece da ju ponosno obavijesti kako se posralo.:)
"Težak život" je dokaz kako na brdovitom Balkanu je nastala jedna visokoestetizirana kinematografija, koja uglavnom po svijetu žanje nagrade. Riječ je o onoj rumunjskog predznaka koja se kao i uvijek do sad na svim izdanjima ZFF-a prikazala u najboljem svijetlu. Uz onaj prvo spomenuti ističem ga za vjerojatnog pobjednika festivala. U samom filmu je riječ o onome čega se sve žene užasavaju dok se voze automobilom na posao, a to je da joj negdje na semaforu ili u kakvoj kilometarskoj koloni ne uleti u auto pljačkaš. Eto to se desilo glavnom liku ovog filma, no nije sve kako se čini na ovom svijetu. I nije uvijek janje janjem kako se prikazuje već vuk sa oštrim očnjacima. Tako je i u slučaju sa ovim filmom koji je dobro zagrijao publiku jučer prije najboljeg filma dana. Ukratko mladoj ženi (koja svojim tankim, piskutavim glasvom izaziva u svakom muškarcu potrebu pojavom zaštitiničkih nagona) upada pljačkaš. Prvo ju on pljačka, no razvoj situacije ide u suprotnom smjeru. Na kraju lovac postaje lovina. Fenomenalna je scena kada dolaze na benzinsku pumpu gdje dok on kupuje što mu je rekla ona uzima nebične sastojke, tipa čokoladice i slično. Vi se naravno pitate čemu sada još i to. Naravno da (uvjetno ga nazovimo) pljačkaš dodaje i svoj novac jer mu je dala premalo. Odgovor na pitanje uskoro uslijedi kada ga "janje" zatvara u garažu svoje firme i daje mu čokoladice da preživi dok ona ne završi posao.

Bio je to fenomalan početak kao i dan prije sa "Testom", no poslije testa je došao na red film koji nažalost moju i cijelog mog malog društvanca nije u konkurenciji jer se o njem pričalo i sutradan. Ovaj film je zapravo pravi pravcati "coprus delicti" kako Židovi, tj. Izrael rade danas možda ponajbolje filmove. Ovaj film što je ponajviše bitno za publiku koja ga prati jest da ima izuzetno izbalansiran ritam. Od početka pa do kraja režiser kao dirigent vašu pažnju drži prikovanu uz platno te iščekujete nove i nove valove smiješnih situacija. Definitvno je film Erana Kolirina "Orkestar u gostima" na Zagreb film festivalu osvojio srca njegove publike. U filmu osim odličnog sižea i režije koja kako sam rekao vam ne dopušta da pogledate na sat, jesu i fenomenalne izvedbe glumačke postave. Prije sve redom bih istaknuo "caricu" Ronit Elkabetz (poznata otprije zagrebačkoj publici sa svojim filmom "To take a wife") i njen filmski partner Sasson Gabai. Oboje na svoj način dominiraju filmom s tim da Ronit je kako sam je i nazvao tako i dominira scenom od prve do zadnje no to dijeli na jednaki način sa malo povučenijim i decentnijim glumcem Sasson Gabaiem. On su kao u lošim krimićima crno bijelo rapspoređeni, jedan je dobar a drugi loš policajac, naravno sa iznimkom da ovo nije krimić i da ovako naizgled vrlo šablonsko karikiranje ima smisla. Oboje su odrasli. Znaju što čine i vide u kojem smjeru idu rezultati njihovih postupaka. To što je jedan od ovo dvoje, štono bi se na engleskom reklo "matchmadeinheaven" para, povučeniji, neodlučniji i sklon nekom danas u razdoblju razgradnje društvenih odnosa klasičnom ili po nekima "demode" stavu da muškarac odma na prvom sastanku "ne napada ženu" to na kraju rezultira zanimljivim obratom na kraju filma.
Naime lik koji tumači Ronit otvoreno napada šefa orkestra kojeg izvanredno oslikava Sasson Gabai. On je staromodan, klasičan tip uglađenog muškarca. Ona je živa vatra. Njena duga crna kosa kao da je od lave. Svaki njen pokret ide u jednom jedinom pravcu. Njoj je kao što bi u narodu rekli "zagorilo" po tabanima no to je kao i sve u životu stvaro izbora. Obrat koji sam spomenuo se satoji u tome da u tu kasnu noć pukovnik pomalo zažali što nije išao do kraja, a ujutro se desi obratno te ... ona pokazuje nekakav žal ali kako se u narodu veli poslije j.... nema kajanja tako i ovo sve završi na tom.
Osim tog odnosa između egipćanina i izraelke u filmu je još niz događaja koji se bazira na kulturnoj i ne baš kulturnoj razlici između ta dva naroda. Jer koliko god postoje razlike u jeziku i on je svojevrsna barijera ipak i jedni i drugi se sprdaju na račun svojih sunarodnjaka i zapravo poruka skrivena u filmu je da iako imamo razlika sve to ruši univerzalni jezik ... humora.
Ovo kažem i stoga jer ovih dana na presicama sam posvjedočio kako se pojedini autori (što iz kurtoazije a što iz stvarnog čuđenja) čudom čude kako se njihovim forama smije i publika u Zagrebu. Eto to je upravo sublimirano u ovom izvanrednom filmu koji kažem opet šteta što nije u glavnom programu jer bi poharao nagrade.

Drugi film u ova dva dana koji me posebno razveselio jer sam pogodio i ostao unatoč zlim jezicima koji su pratili ovaj film jest srpski film "Ljubav i drugi zločini", Stefana Arsenijevića. Ostadoh upravo bez teksta, jedan od srpskih kritičara koji je po završetku me pitao kako sam doživio film bio je pomalo i zatečen mojim pozitivnim komentarom. Pa da krenem disekcijom. Film je dugačka storija o mafiji, kriminalu i to onom osrednjem kao što u filmu kaže jedan lik i ljubavi i pokušaju da se pobjegne iz mediokritetskog bivstvovanja.
Zvuči krupno i nezgrapno ali to je što osjećam kad se prisjetim. Znam to da tijekom projekcije film je jako dobro pratila publika ... bilo je to poput dobro uštimanog bečkog filharmonijskog orkestra za novogodišnje jutro i publike koje na Zubin Mehtino dirigiranje odgovara pljeskom. Kao nikad ove godine na ZFF-u publika nije bila toliko usinhronizirana sa nekim filmom kao što je to uspjelo Arsenijeviću.
Mislim da je to izuzetno bitno svakom senzibilnom režiseru, da vidi i osjeti reakciju publike. Dakle na pomolu je u Srbiji rađanje jedne nove režiserske zvijezde. Jedina zamjerka filmu je zapravo proistekla iz vrućine i zagušenosti dvorane. Naime u taj kasni noćni sat podosta je umarala mene i ostatak gledateljstva ta nesnosna zagušljivost i za to sam osjetio da film ima dužinu. Inače film sam po sebi je odlično ukomponirana priča sa performansima srpskih glumačkih zvijezda iznad prosječnosti onoga što nam je njihov film nudio u zadnjih 10 godina. Naime dao sam jednu poredbu da je ovo konačno jedan dobar film od recimo pojava Rana. Tendenciozna tzv. visokobudgetna sranja od filmova je (jer ako govorimo o budgetu na ovim prostorima uspjeh je ako se namakne nekoliko milijuna eurića) bilo previše ovih godina a malo dobro uštimanog filma kao što je ovaj. I nije bez vraga što je mali dobio tucet nagrada po svijetu.
U filmu nema nikoga koji posebno se ističe jer je tu puno priča koje se istovremeno isprepliću te glumci svojim ulogama ne dominiraju. Jedinstvena priča o neuspjehu ili djelomično ostvarenim snovima je u okosnica film, kao pozadinska priča kriminalu. Ima tu ponešto za svakog od kako rekoh kriminala, razočaranja u ljubav, život i poneka osveta plus humorni pristup svemu. Ono što se doima u filmu, je slika Novog Beograda i njegovog depresivnog socrealističkog pejsaža koji tu svoju depresivnost, beznadežnost ostvarivanja snova prenosi i na svoje stanovnike i jako je vidljiv čimbenik filma. Glavni lik koji tumači Anica Dobra, Anica očajnički pokušava se odlijepiti od svog učmalog života, no u tome da sve prođe kako ona želi ju sprečava mladić Stanislav. Momak je malo nespretan u toj prezentaciji svoje ljubavi prema njoj no uspjeva je pomalo uzdrmati. U vrhu zapleta se u to sve upliće i lokalni gangsterski obračun. Uglavnom ima i soli i papra i film jednostavno drži pažnju gledatelja do kraja. Kraj filma nije američki happyendovski no nije ni ultimativno tragičan. Odličan film i svakako je jedan od mojih intimnih kandidata za glavnu nagradu ZFF-a.

Danas na programu su opet tri dobra filma što iz natjecateljskog programa a što u programu Matineja za odrasle u Europi. U Europi je odličan francuski triler "Taken" dok u SC-u crnobijela bugarska verzija film noira "Zift" u 22:30h,

a u 20h belgijski "Moskva, Belgija". Preporučam svaki od pobrojanih.


Vidimo se!

Svako otvaranje ima neku svoju draž. U Motovunu je to grupno fotografiranje ovdje je to pak veseli i nestašni Bib koji pri prijevodu dovede do toga da ga blijedo pogledaju dvoje prezentera dotičnog filma. Naime jedan njegov vrlo točanuduhuhrvatskog jezika prijevod je doveo u nedoumicu Fionu i Dominica jer su oni izgovorili nekoliko rečenica koje on nonšalantno nije doslovno preveo. Bilo je to kao onaj prvi prijevod s japanskog na engleski Billu Murrayu u "Izgubljeni u prijevodu", gdje režiser izgovara gomile rečenica koje na engleskom budu svedene na jednosložne rečenice tipa. "kako ste?".

Još bih htio reći da se prvi puta na festivalu od kad ja dolazim pojavio i zagrebački sherif ili gradonačelnik Bandić. Njegov izlazak na binu bio je popraćen sa brdom zvižduka i hukom gledališta. Pomalo kao na tekmi Dinama gdje se slično dočekuje i Maminjo. No ovo spominjem ne zbog toga što brijem na takve događaje ili imam neumitnu želju to spomenuti, već stoga što je Bandinjo nešto zanimljivo obećao pred 1000 svjedoka. Naime rekao je da će uskoro tj. sljedećeg ljeta otvoriti i ljetnu scenu kina "Tuškanac". Zanimljivo, i nadam se da to podrazumijeva obnovu ljetnog kina na Tuškancu koje je obraslo u visoku paprati i drugo bilje hrvatskih prašuma.
Po tim svim izuzetno kratkim govorima, što moram priznati da nije bilo dosad, uslijedile su projekcije odnosno projekcija jedinog filma večeri, belgijskog filma "Rumba". Naime obećani film Oktavijana Miletića se negdje "zagubio u transportu".
Ne smatram to štetom jer sam prije svega došao vidjeti svoje stare znance kojima sam se oduševio prije par godina kad su svojim filmom "Iceberg" odnijeli glavnu nagradu ZFF-a. Ovaj put su predstavljeni jednako odličnim ako ne i još i boljim filmom "Rumba". Iako sam pročitao kratki sadržaj filma, on je drugačijeg završetka od onog što me je dovelo u zabludu prije gledanja. Film je naime izuzetno pozitivan. Predviđam da će to biti i jedan od najpozitivnijih filmova koji će biti prikazani na ovom festivalu. U "Rumbi" kao i u njihovu prvijencu nema puno dijaloga već se podosta radnje svodi na onaj univerzalni jezik, jezik gestikulacije, jezik tijela. Fiona i Dom su bračni par koji živi jako veselo i skladu sa svojom okolinom. Oboje su učitelji u lokalnoj školi, a poslije nastave postaju strastveni plesači latino plesova.
Strast prema životu je u filmu izuzetno prisutna, očita. Film kroz glavne protagoniste njime pulsira. Naime usjekla mi se u sjećanje jedna tipična scena iz škole. To je moment kad zazvoni zadnje zvono i kada rijeka đaka jurne iz škole uz vrisku i veselje. Ono što nikad ne vidimo, a ovaj režiserski trojac nam je to priuštio na ovom svom filmu, je da vidimo kako se to vesele sami profesori. Oni jednako u trku uz vrisak i veselje istrčavaju iz škole.
Fiona i Dom pak iskorištavaju nastalo slobodno vrijeme i kreću se zabavljati i vježbati uz ples, za kako ćemo to kasnije vidjeti natjecanje u plesu. Upravo tim plesom izražavaju vedrinu svog duha i naravno privrženost i ljubav jednog prema drugom. I tada kao što to nepredvidljivost života podrazumijeva jer iako je sve nesigurno u životu ono što je sasvim sigurno da je život nepredvidljiv te tako odvede njihov odnos u veliku kušnju. Naime determinirani samoubojica uzrokuje da Fiona i Dom dožive nesreću na putu kući sa jednog natjecanja u plesu. Oboje izgube ono što im najviše treba u tom trenutku u životu. Fiona izgubi nogu, a Dom kratkoročno pamćenje (neke scena u kojima je karikirano taj gubitak pamćenja podosta me podsjetio na "Memento"). Tu slijedi niz crnohumornih skečeva (slapstick tipa) od dvojca gdje se zagrebačka publika u tragikomičnim situacijama života jako dobro zabavila. Šta drugo reć nego da se orilo od smijeha dvoranom SC-a. No to u naravni i nije smiješno jer njih dvoje se u tom trenutku počinju udaljavati jedno od drugog tek jedino što ih je povezivalo jest duh, kemija koja još postoji. Prekrasna je scena kada oboje utučeni (svako do svoje dubine spoznaje) sjede a tada njihov nemirni duh preuzme kontrolu i njihove sjene još jednom zaplešu rumbu. To je jedan od najtoplijih, najljudskihijih momenata u filmu koji zapravo vraća nadu jer govori o svojevrsnom ozdravljenju nepokorivim, nemirnim ali istovremeno i pozitivnim onim oku nevidljivim tkanjem čovjeka, duhom. I da naravno unatoč svim preprekama ti samo na jedno vrijeme izgubljeni duhovi uspijevaju kroza sve peripetije koje im život stavlja da ponovno pronađu jedno drugo. Nije za mene mogla biti bolja poruka od ove koju su nam Dominik Abel i Fiona Gordon poslali kroza ovaj film.
Na kraju ove recenzije filma navještam par dobrih vijesti u pogledu "Rumbe". Prva je ta da ovaj film za sve muškarce koji žele razvedriti izabranice svoga srca sa izuzetnim poklonom u vidu filma koji oplemenjuje imaju dobitnu kombinaciju jer ja poslije filma nisam vidio vedrijeg i nasmijanijeg ženskog društva ... bez pretjerivanja, ikad. Po ko zna koji put se pokazalo da humor iako pomalo crn (jer se ismijava invaliditet što mentalni, a što fizički) je ipak put do srca i liječi naše svakodnevna životna ranjavanja, ozdljede.
I konačno druga najbitnija i moja iznimna radost jest u pogledu ovog filma jest da je ovaj film otkupljen od distributera, te će se uskoro pojaviti u redovitoj kino distribuciji.

Poslije filma kao što sam gore i rekao bilo je opušteno časkanje i druženje sa ljudima koji su nasmijani i vedri izašli sa projekcije se nastavilo posvuda po prostorima SC-a. Odlična glazba banda iz Sarajeva začinila je dodatno ovu toplu večer.


... danas imam nekoliko preporuka: prva je naravno njemački film i neprikosnoveni hit dana u 19h u kinu Europa "Die welle" koji je izazvao izuzetnu gledanost u Njemačkoj svojom eksplozivnom temom, a druga preporuka dana jesu redom filmovi iz natjecateljskog programa: od 20h "Znam" i "Moj Marlon i Brando", te "Ralph" i "Bubnjar".
Vidimo se!

... je debelo započeo. Vrše se posljednje pripreme prije svečanog otvaranja. Otvaraju se svečane toalete koje su se čuvale od prošlogodišnjeg otvaranja. Novinarski domovi se sele u dvorište, predvorja i kino dvorane SC-a i kina Europa. Je sve je to istina samo što barem što se tiče toaleta ovo pa i sva dosadašnja otvaranja i samo trajanje festivala su bila poznata po tome što nije bilo neke formalnosti. Ono što će me zaprepastiti danas navečer prilikom otvaranja ako vidim ijednog "selebritija" tipa obitelji Gotovac.
Mislim ipak ovo nije Trash film festival ali kao sa životom nikad se ne zna.:)
Nekako sam ostao dužan još naglasiti i upozoriti vas sve filmofile namjernike i one koji to nisu, koji će to postati ili neće postati da ima na ZFF-u i nešto što nije film.
Dakle tu su glazbeno-scenski događaji i blogeri.
Pa kako to? Eto iako film teče u venama svih filmskih djelatnika glazba je ne samo neizostavni dio bilo kojeg filma već je i dio života onih koji i rade filmove. Naime danas po otvaranju i završetku prve projekcije (oko 22:30h) kreće tulum u predvorju kina SC-e sa bandom ADU iz Sarajeva "Osvajači međunarodnih priznanja", a čiji frontmen je proslavljeni sarajevski režiser Pjer Žalica, onima kojima to ne paše mogu navratiti i prije u kafe bar IT& (prigono nazvanom Green zone) i tamo se družiti uz mile zvuke koje pušča Franciska svašta.

Dakle ovako će biti svaki dan i naravno ovo je jedina dobra i prava zabava u ovom usnulom gradu koji je proglašen za jedan od najdosadnijih europskih gradova (ja sam mislio da smo prvi ali nedavno me neko razuvjerio i mi zauzimamo ipak "bolje drugo mjesto" - još smo i u tome drugi... stvarno svašta).
Popis zabava možete naći na programskoj shemi no to je podložno uvijek nekim kvalitetnim promjenama stoga ja ću vas o tome obaviještavati on dejli bejzis.

Spomenuh blogere. Da, oni su prisutni na ovom stvarno od prvog dana svog postanka bloger friendly festivalu. Uvijek su svi iz direkcije od vrha na dolje pokazivali sklonost prepoznati ove trudbenike škrabanja. Eto tako i ove godine pa i prošle možemo reći da je i ZFF obilježen ponekim blogerom koji je iz svojeg elektronskog medijskog okvira izašao i na celuloidnu vrpcu. Ove godine imamo jednog pravo punokrvnog pripadnika blogerske zajednice u programu Kockice. S ponosom mogu vam ovom prilikom predstaviti i pozvati vas na projekciju filma "Gdje pingvini lete" u utorak 21.10.2008. u 23h u BUG kino &TD / Kockice i Film@CRO. Ovaj sam film imao prilike gledati zahvaljujući blogeru, već negdje ljeti i oduševio se što sadržajem i režijom, a što odlično izvedenim songom od strane vrlo lijepe Wande (ali ne s Wandaluzije) Vinter.
Svakako dođite na projekciju.

Osim ovog u blogerskoj izvedbi filma je i jedan gdje je nekima a i meni poznati bloger producent (Martin Birač), to je film "Reciklus" tako da bi shodno tome mogao proglasiti utorak blogerskim okupljanjem.

Nadalje prošle godine je jedan bloger, Štetočina, pobjedio i na Palunkovom natjecanju za najbolji scenarij. Njegov film je trebao biti prikazan na ovom ZFF-u što zbog nekih okolnosti neće biti moguće, no nikad se ne zna na što se sve mogu prilike okrenuti.

Eto toliko sa poveznicom bloga i ZFF-a.
One koji to mogu ili su prilici pozivam da danas navrate na otvaranje a ako ne onda svakako neki od slijedećih dana.
Vidimo se!

Jučer je bilo službeno otvaranje "novovalne invazije" na kino Tuškanac. Dakle od 18.10 pa sve do 5.11.2008. u kinu Tuškanac ćete imati prilike vidjeti najznačajnije filmove iz slavnog francuskog perioda šezdesetih godina proteklog stoljeća.
Imati ćete prilike vidjeti filmove onih autora za koje svaki prosječni filmofil bar nešto zna, a to su: François Truffaut, Jean-Luc Godard, Claude Chabrol, Louis Malle, Luis Buńuel i drugi koje možda se manje zna a zapravo su jednako čujna imena kao Robert Bresson, Eric Rohmer, Jean-Pierre Melville, Michel Deville itd. O njima je puno pisano i kilometre rečenica izgovoreno te počesto i kopirano od novijih režisera stoga neću vaše vrijeme tratiti njihovim predstavljanjem (pak onim koji žele znati više preporučam uvodni tekst Tomislava Kurelca).
Čitajući i razgovarajući o filmu često sam se u posljednje vrijeme a vjerujem i vi koji pratite film susretao sa krilaticama koje su više manje s razlogom proizašle iz tog slavnog filmskog razdoblja kao "bunuleovski" ili "goddarovski" a nastoje se koristiti kada se želi istaknuti distinktivna razlika u odnosu na ostale filmove. No pretjerana upotreba ili konstantno referiranje na to razdoblje razotkriva jednu skupinu ljudi, blefera koji se znaju samo tako izražavati, ne bi li pred ženama ili pred društvom u kojem jesu skupili samo njima znane poene. Počesto su se takvi "znalci" i ovdje na mom blogu pojavljivali i pokušavali isfurati neku svoju "neprikosnovenu stručnost" i "posebnost u ukusu". Moje mišljenje je da su ti i takvi koje sam ja počesto susretao zapravo bleferi i isfrustrirani ljudi, a vama koji ste imali slične doživljaje i zapravo nije vam do preseransa već do užitka u filmu preporučam ovu početnicu sa odličnim filmovima koju je za sve nas priredio HFS, nakon čega vam više nitko neće moći pričati: " ... pa kako da to niste vidjeli?".

Naputak prije konzumacije ovih dana francuskog filma bi bila slijedeća, da film bi uvijek trebao biti rađen tako da je za svakog a ne samo za oči režisera/autora, no neki filmovi pogotovo oni majstora cineasta Bunuela nisu nimalo prozaičnog karaktera i "lišo", već su to filmovi koji zahtjevaju koncentraciju i odmoran duh. Dakle svakako navratite, ali se probajte prethodno opustiti te dozvolite svojem (napaćenom) apstraktnom jinu (ili jangu) da iziđe na površinu i vidi počesto sprdnju na poredak stvari u svijetu kakav još niste vidjeli ( "Le charme discret de la bourgeoisie").

Na programu su u:

subota, 18.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Lift za gubilište
Režija: Malle, Louis, 1958, 88 min, Uloge: Jeanne Moreau, Maurice Ronet, Georges Poujouly



subota, 18.10.2008 u 21h.
Hirošima, ljubavi moja
Režija: Resnais, Alain, 1959, 90 min, Uloge: Emmanuelle Riva (Elle), Eiji Okada (Lui), Stella Dassas (majka), Pierre Barbaud (otac), Bernard Fresson (njemački ljubavnik)



ponedjeljak, 20.10.2008 u 19h.
Hirošima, ljubavi moja
Režija: Resnais, Alain, 1959, 90 min, Uloge: Emmanuelle Riva (Elle), Eiji Okada (Lui), Stella Dassas (majka), Pierre Barbaud (otac), Bernard Fresson (njemački ljubavnik)



ponedjeljak, 20.10.2008 u 21h.
Ludi Pierrot
Režija: Godard, Jean-Luc, 1965, 110 minuta, Uloge: Jean-Paul Belmondo (Pierrot), Anna Karina (Marianne), Graziella Galvani



utorak, 21.10.2008 u 19h.
Ludi Pierrot
Režija: Godard, Jean-Luc, 1965, 110 minuta, Uloge: Jean-Paul Belmondo (Pierrot), Anna Karina (Marianne), Graziella Galvani



utorak, 21.10.2008 u 21h.
Nježna koža
Režija: Truffaut, François, 1964, 113 min, Uloge: Jean Desailly (Pierre Lachenay), Françoise Dorléac (Nicole), Nelly Benedetti (Franca Lachenay), Daniel Ceccaldi (Clément)


srijeda, 22.10.2008 u 19h.
Nježna koža
Režija: Truffaut, François, 1964, 113 min, Uloge: Jean Desailly (Pierre Lachenay), Françoise Dorléac (Nicole), Nelly Benedetti (Franca Lachenay), Daniel Ceccaldi (Clément)



srijeda, 22.10.2008 u 21h.
Besmrtna
Režija: Robbe-Grillet, Alain, 1962, 101 min, Uloge: Françoise Brion (L, žena), Jacques Doniol-Valcroze (N, muškarac), Guido Celano (M, stranac), Sezer Sezin (Turkinja), Ulvi Uraz (antikvar)



četvrtak, 23.10.2008 u 19h.
Besmrtna
Režija: Robbe-Grillet, Alain, 1962, 101 min, Uloge: Françoise Brion (L, žena), Jacques Doniol-Valcroze (N, muškarac), Guido Celano (M, stranac), Sezer Sezin (Turkinja), Ulvi Uraz (antikvar)



četvrtak, 23.10.2008 u 21h.
Suđenje Ivani Orleanskoj
Režija: Bresson, Robert, 1962, 88 min, Uloge: Florence Delay (Jeanne d'Arc), Jean-Claude Fourneau (biskup Cauchon), Roger Honorat (Jean Beaupere), Marc Jacquier (Jean Lemaitre), Jean Gillibert (Jean de Chatillon)



petak, 24.10.2008 u 19h.
Izgaranje
Režija: Malle, Louis, 1963, 108 min, Uloge: Maurice Ronet (Alain Leroy), Léna Skerla (Lydia), Yvonne Clech (Mademoiselle Farnoux), Hubert Deschamps (D'Averseau), Jean-Paul Moulinot (Dr. La Barbinais)



petak, 24.10.2008 u 21h.
Vojska u sjeni
Režija: Melville, Jean-Pierre, 1969, 145 min, Uloge: Lino Ventura (Philippe Gerbier), Paul Meurisse (Luc Jardie), Jean-Pierre Cassel (Jean François Jardie), Simone Signoret (Mathilde), Claude Mann (Claude Le Masque)


subota, 25.10.2008 u 17:30.
Suđenje Ivani Orleanskoj
Režija: Bresson, Robert, 1962, 88 min, Uloge: Florence Delay (Jeanne d'Arc), Jean-Claude Fourneau (biskup Cauchon), Roger Honorat (Jean Beaupere), Marc Jacquier (Jean Lemaitre), Jean Gillibert (Jean de Chatillon)



subota, 25.10.2008 u 19h.
Izgaranje
Režija: Malle, Louis, 1963, 108 min, Uloge: Maurice Ronet (Alain Leroy), Léna Skerla (Lydia), Yvonne Clech (Mademoiselle Farnoux), Hubert Deschamps (D'Averseau), Jean-Paul Moulinot (Dr. La Barbinais)



subota, 25.10.2008 u 21h.
Vojska u sjeni
Režija: Melville, Jean-Pierre, 1969, 145 min, Uloge: Lino Ventura (Philippe Gerbier), Paul Meurisse (Luc Jardie), Jean-Pierre Cassel (Jean François Jardie), Simone Signoret (Mathilde), Claude Mann (Claude Le Masque)



utorak, 28.10.2008 u 19h.
Claireino koljeno
Režija: Rohmer, Eric, 1970, 105 min, Uloge: Jean-Claude Brialy (Jerome), Aurora Cornu (Aurora), Béatrice Romand (Laura), Laurence de Monaghan (Claire), Michčle Montel (Madame Walter)



srijeda, 29.10.2008 u 19h.
Diskretni šarm buržoazije
Režija: Buńuel, Luis, 1972, 102 min, Uloge: Fernando Rey (Don Rafael Acosta), Paul Frankeur (M. Thevenot), Delphine Seyrig (Simone Thévenot), Bulle Ogier (Florence), Stéphane Audran (Alice Sénéchal)



srijeda, 29.10.2008 u 21h.
Claireino koljeno
Režija: Rohmer, Eric, 1970, 105 min, Uloge: Jean-Claude Brialy (Jerome), Aurora Cornu (Aurora), Béatrice Romand (Laura), Laurence de Monaghan (Claire), Michčle Montel (Madame Walter)


petak, 31.10.2008 u 19h.
Demoni
Režija: Clouzot, Henri-Georges, 1955, 114 min, Uloge: Simone Signoret (Nicole Horner), Véra Clouzot (Christina Delassalle), Paul Meurisse (Michel Delassalle), Charles Vanel (Alfred Fichet), Jean Brochard (Plantiveau)



petak, 31.10.2008 u 21h.
Diskretni šarm buržoazije
Režija: Buńuel, Luis, 1972, 102 min, Uloge: Fernando Rey (Don Rafael Acosta), Paul Frankeur (M. Thevenot), Delphine Seyrig (Simone Thévenot), Bulle Ogier (Florence), Stéphane Audran (Alice Sénéchal)



ponedjeljak, 3.11.2008 u 19h.
Očaravajuća lažljivica
Režija: Deville Michel, 1962, 105 min, Uloge: Marina Vlady (Juliette), Macha Méril (Sophie), Michel Vitold (Antoine), Jean-Marc Bory (Martin), Claude Nicot (Sebastien)



ponedjeljak, 3.11.2008 u 21h.
Demoni
Režija: Clouzot, Henri-Georges, 1955, 114 min, Uloge: Simone Signoret (Nicole Horner), Véra Clouzot (Christina Delassalle), Paul Meurisse (Michel Delassalle), Charles Vanel (Alfred Fichet), Jean Brochard (Plantiveau)



utorak, 4.11.2008 u 19h.
Čovjek koji laže
Režija: Robbe-Grillet, Alain, 1968, 95 min, Uloge: Jean-Louis Trintignant (Jan Robin / Boris Varissa), Sylvie Bréal (Maria), Zuzana Kocúriková (Laura), Jozef Króner (Frantz), Ivan Mistrík (Jean)



srijeda, 5.11.2008 u 19h.
Očaravajuća lažljivica
Režija: Deville Michel, 1962, 105 min, Uloge: Marina Vlady (Juliette), Macha Méril (Sophie), Michel Vitold (Antoine), Jean-Marc Bory (Martin), Claude Nicot (Sebastien)


petak, 31.10.2008 u 19h.
Demoni
Režija: Clouzot, Henri-Georges, 1955, 114 min, Uloge: Simone Signoret (Nicole Horner), Véra Clouzot (Christina Delassalle), Paul Meurisse (Michel Delassalle), Charles Vanel (Alfred Fichet), Jean Brochard (Plantiveau)



petak, 31.10.2008 u 21h.
Diskretni šarm buržoazije
Režija: Buńuel, Luis, 1972, 102 min, Uloge: Fernando Rey (Don Rafael Acosta), Paul Frankeur (M. Thevenot), Delphine Seyrig (Simone Thévenot), Bulle Ogier (Florence), Stéphane Audran (Alice Sénéchal)



ponedjeljak, 3.11.2008 u 19h.
Očaravajuća lažljivica
Režija: Deville Michel, 1962, 105 min, Uloge: Marina Vlady (Juliette), Macha Méril (Sophie), Michel Vitold (Antoine), Jean-Marc Bory (Martin), Claude Nicot (Sebastien)



ponedjeljak, 3.11.2008 u 21h.
Demoni
Režija: Clouzot, Henri-Georges, 1955, 114 min, Uloge: Simone Signoret (Nicole Horner), Véra Clouzot (Christina Delassalle), Paul Meurisse (Michel Delassalle), Charles Vanel (Alfred Fichet), Jean Brochard (Plantiveau)



utorak, 4.11.2008 u 19h.
Čovjek koji laže
Režija: Robbe-Grillet, Alain, 1968, 95 min, Uloge: Jean-Louis Trintignant (Jan Robin / Boris Varissa), Sylvie Bréal (Maria), Zuzana Kocúriková (Laura), Jozef Króner (Frantz), Ivan Mistrík (Jean)



srijeda, 5.11.2008 u 19h.
Očaravajuća lažljivica
Režija: Deville Michel, 1962, 105 min, Uloge: Marina Vlady (Juliette), Macha Méril (Sophie), Michel Vitold (Antoine), Jean-Marc Bory (Martin), Claude Nicot (Sebastien)


srijeda, 5.11.2008 u 21h.
Čovjek koji laže
Režija: Robbe-Grillet, Alain, 1968, 95 min, Uloge: Jean-Louis Trintignant (Jan Robin / Boris Varissa), Sylvie Bréal (Maria), Zuzana Kocúriková (Laura), Jozef Króner (Frantz), Ivan Mistrík (Jean)


... ulaz je i dalje 10 kunjerosa po personi.

... nisam ništa dugo objavio što se dešava na setu filma Star trek Zero i eto prije par dana razasuto po nekoliko sajtova objavljene su ekskluzivne fotografije koje odaju podosta od atmosfere iz filma.
Stoga vam s ponosom predstavljam, ovdje na jednom mjestu sakupljene sve fotografije iz novog ST filma.


... Eric Bana kao "badass" Romulanac



... razaranje na USS Kelvinu

... još da mi je vidjeti kako kao Spockova majka Amanda Grayson izgleda Winona Ryder... i ja sam spokojan. :)

... ne znam koliko pratite novu američku velikouspješnicu "Heroes", no ovaj post bi bio o tome kako se američke glumačke zvijezde uključuju u američku predsjedničku kampanju. Prilika je da tu vidite njihovo recimo to tako ... "slobodno izražavanje" koje je cenzorskim škarama isječeno u filmovima i tv serijama u kojima glume. Mala je zgodna to vam odma na početku i veli i ne libi se izrazit svoje mišljenje i dat vam pokoji životni savjet, i 'ko ne bi onda glasovao za onoga za koga glasuje Hayden. Zar ne?:)

Odbrojavanje je započelo i još je svega par dana do početka najvažnije filmske fešte u Zagrebu. Prekjučer je bila održana presica ZFF-a u kružnoj dvorani ITD-a.
Važno ili ne? Svakako, jerbo tu se prisutnoj novinarskoj sili u pogledu ZagrebFilmFestivala blagorečeno iz mora filmova i događaja tih predstojećih 7 dana ukazalo na poneke filmove koji bi mogli biti izuzetno zanimljivi ne samo njima, nego i ljudima koji ih prate.

Prošlo je godinu dana od jedne izuzetne filmske fešte i što ima novo nakon napornog i izuzetno zahtjevnog rada cijele direkcije da se složi zanimljiv i krajnje atraktivan filmski i muzički program i ponešto pomakne letvica naviše u odnosu na prošlu godinu.
I što dakle ima?
Odgovor bi glasio puno toga, tako da običan čovjek koji nema puno vremena preko dana neće moći vidjeti sve što bi htio. Dakle i ove godine, tradicionalno u stilu ZFF ekipe sprema nam se ne brdo filmova, nego Sleme filmova. I tako u dolini filmova se sprema puno toga. Od prezentacija novih knjiga, dvd-a, uvijek odličnih koncerata i kilometara celuloidnih vrpci.
Ono što mogu reći da za Zagreb kao za Motovun ne treba neki neseser. Sve se zna. To su kino Europa u Varšavskoj i kina u sklopu Studentskog centra i ITD-a u Savskoj. Većina studentske populacije koja je zapravo okosnica publike festivala (kako ovdje tako i u Motovunu) može nonšalntno nakon ručka ili večere navratiti na matineju ili pokoju večernju projekciju i vidjeti ponešto zanimljivo.

Sve počinje u nedjelju 19.10.2008. u Studentskom centru. Mjesto održavanja su tri kina (MM centar, ITD i Velika dvorana SC-a) u SC-u i kino Europa. Od, kako Boris T. Matić kaže u najavi, 200 tinjak filmova odabrano je 80.
Znači osim glavnog filmskog natjecateljskog programa (11 dugometražnih, 15 kratkih igranih, 12 dokumentarnih filmova te 10 novih hrvatskih filmova u programu) nastavlja se s jednako posjećenim programima Vip Bibijade, Kockice, Matineje i Moj prvi film, ali su tu i novi programi kao Film@CRO (s filmovima koji su snimljeni u Hrvatskoj) i Velikih 5 (sa filmovima najvećih europskih kinematografija sa oko milijun gledatelja u kinima).
Zanimljivost za sve žene i ljubitelje žena da je ove godine ZFF odlučio dati vagu odluke u ruke žena, dakle svi žiriji na ovom šestom festivalu po redu će biti isključivo ženski te me stoga izuzetno zanimaju odluke koje će donijeti.

I što od te silesije filmova izdvojiti. Pa krenuti ću od filmova koji bi široj publici mogli biti jako interesantni. To je prije sve film "Taken" Pierre Morrela iz Francuske (film iz programa "Matineje" u kojem glumi Liam Nesson je koji nije isključivo za festivalsku namjenu) koji je jedan od trilera koji ima u sebi najnovije tendencije u kriminalitetu. Dakle svi koji će ići gledati ovaj triler koji me je ponešto podsjetio na Jasona Bournea vidjeti će sve one nacionalne kriminalne miljee koji se najčešće ovih mjeseci, godina spominju u medijima. Uglavnom odlična i hektična akcija bondovske ili bourneovske manire. Možda nevažno, ali scenrio je pisao za ovaj film Luc Besson.
Drugi film nazvao bih ga mozda najboljim filmom godine je odličan kriminalistički akcioni film iz Brazila "Tropa de elite" , José Padilhe. Ovo je film koji će mnoge ostaviti bez daha. Jednostavno priča istinitu priču o korupciji i sprezi kriminala u Brazilu i o njihovoj najelitnijoj policijskoj specijalnoj postrojbi BOPE. Film je izazvao ogroman odjek ne samo u gledateljstvu svoje zemlje porijekla gdje su ljudi za par dolara i prije samog premijernog prikazivanja prodavali kopije ovog filma već zbog svojeg poludokumenatrističkog prikaza izazvali onu sličnu sablazan tj. efekt u gledateljstvu koji je imao i film braće Lumieres, već i od policije i bio je zabranjivano njegovo prikazivanje. Treba li još dodati da je osvojio i Zlatnog međeda na Berlinealeu.
Zadnji od mojeg izbora tri velika ZFF-a je njemački film "Die welle", Dennis Gansela. U njem je riječ također o filmskoj varijanti jednog pokusa ali u USA sa disciplinom i svime što se "odlikovao" nacizam. Naravno sve pođe po zlu, a to trebate vidjeti. Jedan je ovo od najgledanijih filmova u Njemačkoj ove godine.
Ove filmove proglašavam unaprijed svojevrsnim hitovima jer imaju onaj sastojak koji bi mnogi nazvali "crowd pleaser" i nisu isključivo festivalski filmovi već su po svim svojim karakteristikama spremni i za redovitu distribuciju u kinima.
Osim ovih vjerujem izuzetno dobro posjećenih projekcija tu je ono od čega je zapravo i satkan sam ZFF. To je njegov izuzetno dobro koncipiran, i naravno zbog toga što se tiče publike, izuzetno dobro posjećen program. Iz tog natjecateljskog programa svakako bih htio izdvojiti i festivalsko otvaranje filmom "Rumba" Dominiquea Abela, Fione Gordon i Brune Romya, čiji je "Ledenjak" iz 2005. godine odnio glavnu nagradu. S njima sam tada razgovarao nakon njihova odlična filma i bit će mi izuzetna čast da nazočim projekciji njihovog drugog filma karijere. Tu je osim Rumbe i film Aide Begić "Snijeg" (ovih godina svjedočim stasanju jedne odlične generacije bosanskih filmskih autora, naglašavam pritom žena i tu se prisjećam odličnog filma Jasmile Žbanić "Grbavica" ) možda se skriva jedan pravi mali biser u vidu režiserskog debija Charlieja Kaufmana ( jednog od najcjenjenijih scenarista današnjice svima vama poznatog po scenarijima za filmove "Being John Malkovich", "Adaptation", "Confessions of a Dangerous Mind" i možda najpopularniji njegov scenaristički uradak "Eternal Sunshine of the Spotless Mind") "Synecdoche, New York" s Philipom Seymourom Hoffmanom.
Za sve (znam poneke i ne samo blogere) koji vole muzičke dokumentarce i ove godine se sprema podosta toga interesantnog, tako su tu filmovi: o uberpoznatoj skupini Ekatarini Velkoj i životnoj priči frontmena te grupe Milana Mladenovića "Kao da je bilo nekad", tu je i "Slingshot Hip Hop" storija o palestinskom hip hop koju će naći interesantnom svi oni koji su nedavno gledali i "Hip hop priču iz Hrvatske" pa da to uporede.
Osim Velikih 5 (programa svojevrsne filmske lige petice koji će se održavati isključivo u kinu Europa) u istom smo kinu za podmladak festivala ZFF je pripremio program filmova za djecu Vip Bibijada (od ponedjeljka do subote, svaki dan u 13.00 sati). Vip je osigurao besplatne ulaznice za sve projekcije iz ovog programa.
Inače od sutra navečer (16.10.) moći će se rezervirati i kupiti u pretprodaji u kinu Europa ulaznice za projekcije, a Vip korisnici moći će već jučer putem SMS-a i Vodafone! live mobilnog portala kupovati ulaznice po 20 posto povoljnijoj cijeni.

Ima toga još, ali već je ovo dovoljno za poneku dilemu, trilemu jerbo tko god voli filmove bit će na slatkim mukama. Svakako dođite jer od ponedjeljka (službeno od nedjelje) u Zagrebu je filmsko glazbeni urnebes.
Vidimo se.

... nekako uvijek ima još toga za izreć o nekome sa filmskih platna, no to bolje od riječi govore slike pa stoga uživajte u ovim malim minijaturama njene velike karijere...

... inače bila je proglašavana za talijansku verziju za me' jednako ako ne i veće E. Piaf. Nije ni čudo da je pomela mnoge mužjake, vidi se da je posrijedi riječ od pravoj, zreloj ženi (pravom komadu), a to ... taj elektricitet, kemija, seksipil ili kako bi već to nazvali iako je već poodavna nema nekako uspijeva izbijati van platna i celuloidne vrpce.

Jedno sasvim lijepo veče u ovo "bablje ljeto" dovelo me na otvorenje izložbe fotografija Anne Magnani koja je zapravo uvod u dvije filmske fešte. Jedna je otvaranje Ciklusa filmova Anne Magnani, a druga prigoda je dobar uvod u skoronadolazeći Zagreb film festival. Osim odličnih fotografija sa svih značajnijih setova te talijanske glumice bilo je po običaju i dobrog vina i starog dobrog društva koje se prebacilo sa motovunskog na ovo zagrebačko računanje vremena koje se sada sastoji u odbrojavanju preostalih dana do početka jedne od najvećih i ponajboljih glazbenofilmskih fešti u Hrvatskoj pa tako i u Zagrebu.

No tko je Anna? Pa Anna je jedna od onih koje nisu bile neke ekstra seks bombe, ali svojim "australungom" odnjele su mnogim "bombama" veliki dio pažnje filmske javnosti. Mala, glasna, beskrajno impresivna karakterna glumica su karakteristike kojima je obasipana ova samo omalena rastom, ali velika svojim glumačkim talentom Anna Magnani. Ona je filmski odrastala u doba dok su "srebrnim platnom" harale dive kao Sophia Loren i Gina Lollobrigida, no ona je ostavila dublji trag u svijetu filma u svijetu tada izuzetno jakog talijanskog filma.
Bilo je to razdoblje neorealizma i stasanja jedne čudesne generacije talijanskih režisera koje svaki filmofil koji želi nešto naučiti ili shvatiti ponešto više o filmu svakako ne smije nikako zaobići.
Dio tog neoralizma je i Anna i njene uloge koje je ostvarila surađujući s režiserima kao što je Rossellini, De Sica, Visconti, Pasolini, Fellini pa onda George Cukor, Renoir a toj listi oduševljenih muškaraca treba svakako pribrojiti i muškarce koje je pomela kao što su Tennesey Williams koji je samo za nju napisao scenarij filma "The rose tattoo" s kojim je i dobila svog a i prvog talijanskog Oscara. Zanimljiva mi je angedota vezana uz Annu i Oscara. Naime nju je u noći probudio novinar ne bi li joj čestitao i zatražio izjavu, ona mu je odgovorila da laže te da će ga "ubiti ako je to samo njegova neslana šala" no na kraju ju je nakon podužeg uvjeravanja razuvjerio. Ovome opisu jedne izuzetno plodne filmske i kazališne glumice treba dodati kako je glumila u više od 50 filmskih uloga, sve su to od reda jaki filmovi.

Možda nije reprezentativni pokazatelj no moj današnji susret sa nepoznatim čovjekom i očiglednim velikim poznavateljem njenog opusa je ukazao da i unas ljudi se još sjećaju nje. Naime danas kad sam išao svojem kolegi fotokopirati materijale u svezi ove glumice, čovjek u kopiraoni u svojim kasnim srednjim godinama uz uzdah je pravilno izgovorio njeno ime i rekao nešto s čime se slažem, da tada (iako tada još nisam postojao) u njeno vrijeme je to bilo jedino moguće i gledati njene filmove no da se je iz kina izlazilo impresioniran i s dubokim utiscima, a danas sve se spere u par sekundi zaborava nakon izlaska iz kina. Eto uz jednog svjedoka tog filmski slavnog i jakog vremena završio bi opis opusa ove glumice tvrdnjom kako je nekako njen rodni Rim bio i početak i kraj njenog filmskog i životnog puta. Naime možda najznačajniji film joj je onaj Rossellinijev "Roma, cittŕ aperta" (1944/45.g.) gdje je ostvarila neponovljivu ulogu Pine, a simboličan kraj karijere bio je uloga u Fellinijevom "Roma" (1972.g.) u kojem glumi sebe.
Meni se posebno svidio kako je na poseban način Annu opisao Tennessee Williams, koji je nakon što ju je upoznao izrekao: "I never saw a more beautiful woman, enormous eyes, skin the color of Devonshire cream."

Na programu koji je danas započeo jesu po danima ovi filmovi:

petak, 10.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Rim, otvoreni grad
Režija: Rossellini, Roberto, 1945, 100 min, Uloge: Aldo Fabrizi (Don Pietro Pellegrini), Anna Magnani (Pina), Marcello Pagliero (Luigi Ferrari/Giorgio Manfredi), Vito Annichiarico (Marcello), Nando Bruno (Agostino), Harry Feist (Major Bergman



petak, 10.10.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Tetovirana ruža
Režija: Mann, Daniel, 1955, 117 min, Uloge: Anna Magnani (Serafina Delle Rose), Burt Lancaster (Alvaro Mangiacavallo), Marisa Pavan (Rosa Delle Rose), Ben Cooper (Seaman Jack Hunter), Virginia Grey (Estelle), Jo Van Fleet (Bessie)



subota, 11.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Tetovirana ruža
Režija: Mann, Daniel, 1955, 117 min, Uloge: Anna Magnani (Serafina Delle Rose), Burt Lancaster (Alvaro Mangiacavallo), Marisa Pavan (Rosa Delle Rose), Ben Cooper (Seaman Jack Hunter), Virginia Grey (Estelle), Jo Van Fleet (Bessie)



subota, 11.10.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Rim, otvoreni grad
Režija: Rossellini, Roberto, 1945, 100 min, Uloge: Aldo Fabrizi (Don Pietro Pellegrini), Anna Magnani (Pina), Marcello Pagliero (Luigi Ferrari/Giorgio Manfredi), Vito Annichiarico (Marcello), Nando Bruno (Agostino), Harry Feist (Major Bergman



nedjelja, 12.10.2008 u 19:30. (kino Tuškanac)
Kako postati heroj
Režija: Matičević, Mladen, 2006, 75 min, Uloge: Mladen Matičević, Aleksandar Srećković, Goran Terzić, Brana Radović



nedjelja, 12.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Selo koje tone
Režija: Szirmai, Márton, 2007, 23 min, Uloge:


ponedjeljak, 13.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Divlji vjetar
Režija: Cukor, George, 1957, 114 min, Uloge: Anna Magnani (Gioia), Anthony Quinn (Gino), Anthony Franciosa (Bene), Joseph Calleia (Alberto), Dolores Hart (Angela



ponedjeljak, 13.10.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Pakao u gradu
Režija: Castellani, Renato, 1958, 106 min, Uloge: Anna Magnani (Egle), Giulietta Masina (Lina), Myriam Bru (Vittorina), Renato Salvatori (Piero), Cristina Gaioni (Marietta Mugnari)



utorak, 14.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Pakao u gradu
Režija: Castellani, Renato, 1958, 106 min, Uloge: Anna Magnani (Egle), Giulietta Masina (Lina), Myriam Bru (Vittorina), Renato Salvatori (Piero), Cristina Gaioni (Marietta Mugnari)



utorak, 14.10.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Divlji vjetar
Režija: Cukor, George, 1957, 114 min, Uloge: Anna Magnani (Gioia), Anthony Quinn (Gino), Anthony Franciosa (Bene), Joseph Calleia (Alberto), Dolores Hart (Angela



srijeda, 15.10.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Zmijska koža
Režija: Lumet, Sidney, 1959, 119 min, Uloge: Marlon Brando (Valentine 'Zmijska koža' Xavier), Joanne Woodward (Carol Cutrere), Anna Magnani (Lady Torrance), Maureen Stapleton (Vee), Victor Jory (Jabe M. Torrance), R.G. Armstrong (šerif)



srijeda, 15.10.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Mamma Roma
Režija: Pasolini, Pier Paolo, 1962, 106 min, Uloge: Anna Magnani (Mamma Roma), Ettore Garofolo (Ettore), Franco Citti (Carmine), Silvana Corsini (Bruna), Luisa Loiano (Biancofiore), Paolo Volponi (svećenik)


... ulaz u kino Tuškanac je i dalje simboličnih 10kn.
Vidimo se.

Dobro ne danas u kinu, ali uskoro za nekih 6 dana. No ja vas shodno ovoj otvorenoj temi pitam, čemu se veselimo? To jest... čisto individulano, no ponekad je potrebno vidjeti i iz druge perspektive, iz perspektive jednog vrlo veselog i nadasve (ako ništa onda po ženama) izuzetno zanimljivog naroda. Dakle riječ je koliko se može zaključiti iz naslova o Česima. Svake godine jedan od najposjećenijih tjedana jedne nacionalne kinematografije je i Tjedan češkoga filma koji će se u svojem 14 izdanju događati od 13.10. do 19.10.2008. u prostorijama Movieplexa unutar Kaptol centra. Ukoliko se niste nikad susreli u svojem životu sa ovom kinematografijom mora se samo reći da je to jedna od inteligentnijih i vrlo propulzivnih kinematografija koja je unatoč postojanju željezne zavjese udarala ritam kinematografiji svijeta. Eto toliko o jednoj maloj ali moćnoj kinematografiji čija akademija je u dobrome doprinjela i da se neke zemlje s ovih balkanskih bespuća u svijetu raspoznaju i po njihovim filmskim režiserima (Nemanja Emir Kusturica i meni još draži srpski režiser Paskaljević), tu je onda riječ o u svijetu proslavljenoj praškoj FAMU (FILMOVÁ A TELEVIZNÍ FAKULTA AKADEMIE MÚZICKÝCH UMĚNÍ V PRAZE) s koje su potekli i u Hrvatskoj vrlo popularni Jiri Menzel i možda još i poznatiji Miloš Forman (da ne govorim o Hrvatskim proslavljenim režiserima kao što su Rale Rajko Grlić i Lordan Zafranović).
Od ovih filmova koji su većinom iz protekle godine ističem prvi na popisu koji je djelo danas najprobitačnijeg i izuzetno popularnog češkog filmskog hitmakera Jan Svěráka i njegove "Povratne boce" koji je došao po scenariju njegova oca Zdeneka. Zgodno za spomenuti da je ovo nastavak takozvane "životne trilogije" koji čine Svěrákova posveta djetinjstvu i 40-tima "Osnovna škola" iz 1991. i Oscarom nagrađeni film iz 1996. "Kolja" . Osvrnuo bi se sad na Kolju. Naime teško da ću naići na i jednog obožavatelja češkog filma koji nije vidio ovo remek djelo i Franta Louku, zakletog neženju, ljubitelja žena i svojeg čela te povremenog pjevača u crkvenom zboru i u slobodno vrijeme gravera na groblju te malog Kolju, Rusa kojeg je napustila njegova majka u ovom neobičnom filmu o humanosti i sporazumijevanju malog Rusa i Čeha u razdoblja željezne zavjese.
Ne znam dakle osobu koju nije dirnuo u srce ovaj, kako samo to Česi mogu napraviti, izuzetan i ljudski topao film (onima koji ga nisu još vidjeli preporučam da pogledaju) te sasvim s pravom tvrdim da je bio i ostao... veliki hit i unas, te bi bilo sasvim logično svima onima koji su gledali i zavoljeli taj film da odu i pogledaju završetak te trilogije, s naznakom da ovo i nije klasična komedija već spoj dva žanra. I da, zadnje ali ne i manje bitno o filmu Povratne boce da je ovo kolaboracija sina i oca te ujedno i posljednji film koji će sin(Jan) - redatelj i otac(Zdenek)- scenarist i glavni glumac (u Kolji je to bio Frant Louka) snimiti zajedno.

Tako su na programu slijedeći filmovi (detaljniji program ću donijeti pred sam početak Dana Čeha):

Povratne boce
Vratné láhve

Povratne boce (Vratné lahve, 2006.), redatelj Jan Svěrák , 100 min.,
Učitelj češkoga jezika Josef Tkaloun shvati da mu se više ne da raditi u školi i odlazi u mirovinu. Ali živahnog i veselog muškarca punog energije ni u jesen njegova života ne zadovoljava miran život u krugu obitelji. Stoga nađe posao u supermarketu na odjelu povratih boca. Dok Tkaloun nenapadno pomaže drugima da nađu odgovarajuće partnere pa tako i svojoj kćeri, pod rukama mu se raspada njegov vlastiti dugogodišnji brak. Film je gorka komedija o muškarcu u godinama, koji dušom i srcem ne pristaje na predaju u neravnopravnoj bitci sa starenjem. Riječ je o još jednoj uspješnici autorskog dvojca oskarovskoga Kolje: oca Zdeněka Svěráka (scenaristi, glavna uloga) i sina Jana (redatelja).

... inače tko kod posjeti web sajt pretpostavljam kako će mu se ko i meni svidjeti vesela pjesma velikog češkog glazbenika Jaroslav Uhlířa. Tako da vam onda dajem pride i ovaj intro u film sa naslovnom pjesmom.Iinače je Jaroslav sa dotičnim režiserom surađivao i na prvom filmu trilogije.


Tajne
Tajnosti

Tajne (Tajnosti, 2007.) redateljica Alice Nellis, 95 min.
Julie je žena koja naizgled ima sve. Privlačnog energičnoga muža, uspješnu gotovo odraslu kćer, ugodan posao prevoditeljice, koja ne prevodi za novac, nego iz zadovoljstva, ili tek kako bi imala osjećaj da nešto radi, a sad i novu kuću iz snova… Ali ona u sebi skriva tajne, koje se u tom njezinom idiličnom životu pretvaraju u tempiranu bombu. Glavnu ulogu igra poznata češka alternativna glazbenica i glumica Iva Bittová, a upotrijebljena je glazba Nine Simon te glazba češke slavne skupine Buty. Film je dobio nagradu za najbolji češki film 2007. godine.


ROMing
ROMing

ROMing (2007), redatelj Jiří Vejdělek, 105 min,
Riječ je o komediji snimljenoj u češko-rumunjsko-slovačkoj koprodukciji. Roman (Marián Labuda) je nekad davno obećao svome prijatelju da će se njegov sin Jura, kad odraste, oženiti prijateljevom kćeri. Obitelji godinama nemaju kontakta, a onda stiže pismo da je mlada zrela za udaju i da obećanje treba ispuniti. Jura je student, hoda s atraktivnom plavušom, ženidba mu ne pada na pamet i uopće ga ne zanima djevojka iz nekog slovačkog sela, koju u životu nije vidio. Ipak, na očevo navaljivanje, pristane otići barem pogledati nepoznatu nevjestu. Tako tri Roma Jura, Roman i očev prijatelj Stano (Boleslav Polívka) krenu u ekspediciju, koja upada u neprekidan slijed suludih situacija. Glavne uloge imaju slavni češki glumac Boleslav Polívka i slavni slovački glumac Marián Labuda.


Poslední vlak
Posljednji vlak


Posljednji vlak (Poslední vlak, 2006.), redatelji Joseph Vilsmaier i Dana Vávrová, 120 min.
Radi se o filmu snimljenom u češko-njemačkoj koprodukciji. Priča je prisjećanje na tragična stradanja berlinskih Židova, koje je Goebbels 1943. odlučio «definitivno» istjerati iz Berlina. Pod izlikom zaštite od bombardiranja čitave su židovske obitelji ukrcavane u vlakove i odvožene na mjesta s kojih nije bilo povratka. U zagušljivom malom prostoru, bez vode i hrane, sve svjesniji da je to početak kraja, tragični junaci iz jednog vagona tijekom pet strašnih dana nastoje ne izgubiti razum i zadržati minimum ljudskoga dostojanstva. Među njima su slavni bokser Henry Neumann, pjevač Jakob Noschik i šesnaestogodišnja Ruth Zilmermann… Tko će od njih preživjeti?

Václav
Václav


Václav (2007), redatelj Jiří Vajdělek, 97 min.
Václav Vingl seoski je autsajder, četrdesetogodišnjak koji još uvijek živi s mamom. Premda ga u selu smatraju ludom, glupanom i problematičnim dečkom, mi zajedno s njegovom mamom vidimo osjetljivog suosjećajnog dobričinu s dječačkom dušom i glavom prepunom dražesnih nepodopština. Cijelo selo doživljava ga samo kao problem, čak i njegov vlastiti brat Franta, koji se s njim čitav život natječe za majčinu i očevu ljubav. Ta dva svijeta stalno se sudaraju i Václav ulijeće iz jedne nevolje u drugu. Drama dostiže vrhunac u sukobu dva brata radi naklonosti Frantove dragane Líde, zbog kojeg se dogodi zločin. Václav završi u zatvoru, odje se nikako ne uspije snaći i polako umire. Majka pokušava moliti predsjednika države za pomilovanje, ali ono je uvjetovano peticijom suseljana. Mogu li oni oprostiti Václavu?


Bestiář
Bestijarij

Bestijarij (Bestiář 2007), redateljica Irena Pavlásková, 111 min.
Film je priča o mladoj ženi Karolíni, čiji život posve promijeni susret s mladim tajanstvenim muškarcem Alexom, koji sudbonosno utječe na nju. Duboka emocionalna ovisnost o Alexu i potom veliko razočarenjem iz temelja promijeni Karolínino ponašanje. Ona se počne bojati muškaraca pa se odluči s njima natjecati i pobjeđivati ih njihovim vlastitim oružjem. No, pokaže se da to nije pravi put za ženu.

... inače zahvaljujem svojoj českoj vezi (Dik Free!) Freethinkerici na alarmiranju jerbo o ovome nemate nigdje u medijima niti još na stranicama Movieplexa. Nevjerojatno ovi Dani češkog filma su zapravo svojevrsni filmski fenomen jer su iz godine u godinu popularniji, kina prekrcana, tako da usmena predaja ovdje djeluje. :)
Također hvala i veleposlanstvu Republike Češke koje je reagiralo munjevito i poslalo mi mail sa popisom ovih filmova.


... já am do Amor do Čech filmy, a ti?

... Animafesta nema, svejedno zbog svih onih razgovora sa animatorima i ljubiteljima animacije na 25FPS-u a i onima koje sam vodio na dosadašnjim festivalima stavljam na blog i ovaj biser animacije i pobjednika ove godine Animafesta. Neka ovo bude svojevrsni "warmup" za sve one "krugove" koje ćemo svi mi koji volimo film voziti uskoro u kinima Zagreb grada.



Inače od sve te ekipe iz filmske branše najbolji ljudi su se dosad pokazali upravo oni u animaciji. Nigdje nema toliko slobodoumnih i neiskompleksiranih ljudi kao tamo. Jednostavnost i skromnost su njihove legitimacije što se nikako ne može reći za manje uspješne ljude koje susrećem iz igranog filma.

... ili kako pravi "barđija" ordinira.

Jučer sam objavio novi trailer za mogući novi filmski hit koji konkurira jednome ovogodišnjem filmu ("Happening", M.Night Shyamalana) recimo, po žanru i temi koju obrađuje. Eto danas sam pronašao i prvih pet minuta ovog filma koje su pušteni u optjecaj internetom ne bi li kao jedan od novih filmskih trikova privukli što više gledatelja u kina diljem USA. Film ide od danas u prikazivanje diljem USA. Sad iako nismo dio USA ne vidim razloga da ne budemo dio one (još uvijek pozitivne) ludnice oko iščekivanja filma. Dakle film još nije u skorijem planu da se projicira diljem Kroejše, no to nije razlog zašto vas ne zaintrigirati.

... riječ je o jednoj od najpopularnijih novijih britanskih serija koju sam upoznao prije par godina. Uglavnom kažu da oni koji se ne mogu sprdati (kvalitetno) na svoj račun da zapravo nemaju smisla za humor. S tom konstatacijom se apsolutno slažem jer sam upravo unazad par godina upoznao mnoge takve (psihotične) koji znaju podjebavati i zajebavati i nemaju u tome granice, no rijetki među njima znaju primiti šalu na svoj račun. U ovom slučaju Britanci su pokazali kako to treba raditi, i stvarno sa ovom serijom otišli podosta daleko, daleko. :)
i kad misliš da su daleko otišli oni samo još dodatno pomaknu granicu...

... ovaj vikend je svjetska premijera diljem USA novog filma katastrofe.

... ljudi iz Warnera. Dokle sve ta nadmenost može samo otići.:))

... susretao sam u zadnje vrijeme mnoge (friške) majke koje su isticale vrijednost dojenja do u nedogled. E pa ovo je za sve njih.