četvrtak, 31.07.2008.

Iza stakla u tihu, tihu noć

U naslovu sam spojio namjerno ... dva najbolja filma jučer. Zašto haa ... lijepo je biti dijelom jednog ovako iznimno jakog festivala. Možda ne po naslovima, ali to samo naizgled. Naime nisam bio dugo na jednom festivalu na kojem eto predzadnji dan mogu ustvrditi da je nakrcan odličnim filmovima.
Koji je najbolji, ma to je stvarno neobično teško prosuditi ovaj put. Srijeda je bila dakle ne samo vruć dan po filmovima već i po tulumu koji je iznad svih prosjeka potpuno zakrčio Motovun, a tek je da podsjetim bila sredina tjedna. Dakle kaos po ulicama je učinio ko bi drugi doli TBF.
Imali su izvanredan nastup sa hrpom vrlo raspoloženih i lijepih motovunjanskih ljepotica. Slike s koncerta ću objaviti kao i ostatak slika za koji dan, nekako mi je ipak u centru zanimanja film. Gledao sam od filmova: "Kinoautomat", češki film koji je prvi u film uveo interaktivnost (a tamo me dovela i natjerala da pogazim svoje obećanje samom sebi jedna izvjesna Zvjezdana), "Stellet licht" i "Iza stakla".
Image Hosted by ImageShack.us
Dakle Regayadasov vrlo vizuelan te (pogotovo što se tiće glumačke postave) jako zanimljiv film započeo je jučerašnje moje odgledavanje konkurencije festivala. Ističem glumačku postavu jer sam iznenađen prikazanom glumom naturščika. Cijeli film se dešava u menonitskoj zajednici Meksika, a u središtu priče je kako sam već u jučerašnjem postu naglasio ... ljubavni trokut. Dakle Menoniti su to odigrali da se tako izrazim na razini zadatka jednu zahtjevnu dramu. "Stellet licht" je kako bi jedan moj prijatelj montažer rekao, urađen na klasičan pomalo štreberski način. Koncipiran je kao jedna zaokružena cjelina sa jedinstvenim početkom i završetkom filma. Započinje kako zora rudi, a završava na istom mjestu negdje u divljini Meksika sa sumrakom koji sve više prelazi u mrkli mrak. Na sličan način je zaokružen i Ogrestin film. Tamo ulogu onoga koji će zaokružiti radnju tj. sve to objediniti u jednu smislenu cjelinu čini čovjek koji negdje na samom početku farba trake posred ceste ispred glavnog lika iz Ogrestinog filma.
To su za mene sitničavi zahtjevi koji se stavljaju pred film i pokušavaju ga strpati u neki arhaičan narativni filmski način predstavljanja priče. Opet (kao počesto na ovogodišnjem festivalu) moram pohvaliti kameru koja je me je opčinila u filmu. To se rijetko viđa na filmu. Svaki kadar ima svoju priču. Tople, zasićene boje. Prekrasno je bilo gledati film i uživati u svim tim kolorističnim kadrovima. Opravdanje za ovo bi možda moglo se naći u tome kako je glavni snimatelj Alexis Zabé dobio za ovaj film već tri nagrade ove godine.
No, da se razumijemo ovaj film iako je za oko jako privlačan sadržajno je iznad svoje slike. Zamršen kao što to uvijek biva ljubavni trokut i nikad glede konačnog ishoda pozitivan po svoje protagoniste je pomalo vjerujem i tabu tema za jednu vjersku sektu tj. zajednicu kao što je menonitska. Ona ako se desi potresa iz temelja same postavke takvih sekti pa je samo smještanje u taj okvir i gluma od strane predstavnika te zajednice jedan kuriozitet.
"Iza stakla" je bio moj drugi film večeri i kako nisam ništa posebno očekivao tako sam dobio jedan izuzetan filmski poklon večeri. Iako sam sebe uvjeravao da ako naš domaći film u konkurenciju uvrsti neki od stranih festivala kako je to za film već dovoljno priznanje, nisam baš previše vjerovao, no na moju sreću u potpunosti sam se razuvjerio. Da, još bih tu spomenuo i mišljenje jednog našeg eminentnog filmskog kritičara koji mi je na samom početku festivala izjavio kako u Puli je bilo samo dobrih filmova, ali da im svima fali neki ključni dio da bi bili vrlo dobri ili izvrsni.
Sa tom njegovom konstatacijom kad je Ogrestin film u pitanju neću se moći složiti. Filmu ništa ne manjka, što se tiće radnje. Nema klasičnih "hrvatskih rupa" u scenariju. Radnja je i više nego tečna. Snimano je na krajnje moderan svjetski način i da ne znate da likovi govore hrvatski pomislili bi da je riječ o jednom stranom ( ja bih dodao) češkom filmu.
Osim toga što nije niti štreberski zaokružen jer detalj lika koji farba ceste je samo zgodan detalj koji je kao čokolada ostavljen gledatelju da uživa u razotkrivanju u zadnjim kadrovima filma o tome, tko je taj lik i poveževe ga sa događajima u toj režiserovoj premetaljki Ogreste sa glavnim događajima. Ma bez imalo krzmanja ovo je jedan od unazad par godina jedan ponajboljih hrvatskih filmova i šteta što nije više dobio u Puli. Opet to meni ostavlja prostora da pogledam dobitnike i da sam donesem konačni sud sa ovime što sam sada u prethodnoj rečenici izrekao.
Osim ovih filmova kao što sam rekao pogazio sam, valjda s razlogom, što sam neki dan rekao za interaktivni film. Na nagovor svojeg festivalskog društvanca otiđoh pogledati i taj zametak filmske interaktivnosti. Nisam se oduševio. Istinbog nasmijao sam se, zabavio i nastiskao daljinskog kojeg sam kao i svi dobio ne bi li izmjenio ishod filma. Na kraju nisam požalio biti dijelom jednog tako zabavnog i kako mi kažu iz direkcije najskupljeg projekta kojeg je ovaj jubilaran Motovun iznjeo pred publiku.
Vidimo se danas, naravno!

- 14:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se